Zašto i s kojim ciljevima pokrećete inicijativu?

– Inicijativa se pokreće kako bi se stavio naglasak na ekonomski kompas koji (trenutno) nije jasan i precizan. Vrlo često smo dojma da se ne zna što želimo postići jer ne postoji konsenzus oko ključnih reformi. U takvoj jednoj letargiji gubimo vrijeme. Javne politike se trenutno bore više za bolju prošlost nego za bolju budućnost svojih građana.

Cilj CEA inicijative je zagovarati ekonomska rješenja koja će biti na korist povećanja ekonomskih sloboda, stvaranja vrijednosti u javnom upravljanju po uzoru na uspješne europske zemlje, razvijanje kulture mjerenja i odgovornosti za ostvarene rezultate.

Kažete da želite iznad opsega trenutne provedbe nekih reformi.Na koje reforme točno mislite, odnosno koja su područja prema vašoj procijeni najzapuštenija? Gdje su potrebni najjači reformski zahvati?

– Najjači reformski zahvati potrebni su u javnoj upravi koja je najveći uteg gospodarstvu. Reformski zahvati u tom području podrazumijevaju efikasniju alokaciju javnog novca kroz racionalizaciju ustroja javne uprave, smanjivanje broja zaposlenih za barem 30 posto, digitalizaciju svih administrativnih procesa i stvaranje okvira za novi javni menadžment.

Udio materijalnih troškova i plaća za zaposlene u javnoj upravi je oko 20 posto BDP-a i treba se smanjiti za barem trećinu. Imamo javnu upravu koja puno troši, a malo daje svojim građanima.

Postavili smo ciljeve javnih politika prema svjetskim metodologijama konkurentnosti i ekonomske slobode. Tako je cilj prema Svjetskom izvješću konkurentnosti sa 74 mjesta u 2017. do 2025. ući u top 45. Prema Doing Business metodologiji koji mjeri lakoću poslovanja možemo s 43 mjesta ući u TOP 25.

Dakle trebamo javne politike temeljiti na mjerenju. Građanima je dosta nedefiniranosti, obzirom da žele mjerenje i odgovornost javnih politika prema ostvarenim učincima.

Koja sve područja djelovanja obuhvaća vaša inicijativa? Kako ih rangirate po važnosti?

– Inicijativa je cjelovita i zahvaća cijelo gospodarstvo kroz sustavno mjerenje. Jedino ono što mjerite možete upravljati, ono čime upravljate to možete poboljšavati. Nama je potrebna ekonomija i javna politika temeljena na dokazima uz preuzimanje odgovornosti za neopravdano neispunjavanje ciljeva. Svi postavljeni kriteriji mjerenja su jednako važni.

Mnogo je konkretnih ciljeva navedeno i dostupno na stranici Centra za javne politike i ekonomske analize u okviru projekta  Poduzetnička inicijativa za slobodno tržište. Navodimo primjere nekih koji se mogu ostvariti do 2025. godine:

• Kumulativno povećanje BDP-a za barem 30 posto, odnosno oko četiri posto godišnje) kroz investicije i izvoz, kako bismo sustizali prosječni standard zemalja Srednjoistočne Europe.
• Povećanje stope zaposlenosti kroz 30 postotno rasterećenja poduzetničke inicijative od prekomjerne regulacije i birokracije.
• Povećanje investicija u istraživanje i razvoj s jedan posto u 2017. na tri posto u 2025.
• Smanjivanje državne potrošnje s 47 posto na 35 posto BDP-a do 2025.
• Smanjivanje državne potrošnje za plaće s 12 na 8% BDP-a. Toliki je već danas rezultat Njemačke i Austrije koje su pak barem tri puta prosperitetnije.

Gdje očekujete najveće otpore?

– Kod političkih stranaka ali i interesnih skupina, te općenito među dijelovima administracije koji rade na suvišnim birokratskim procedurama, dijelovima sindikata, pojedinim strukovnim i interesnim udruženjima s delegiranim ovlastima, ali i dijelovima privatnog sektora kojima ne odgovara slobodno tržište.

Političke stranke trebaju podržavati ovakve inicijative. Vidjeli smo nedavno kako je dobro podržana građanska inicijativa za STEM revoluciju u obrazovanju. To je primjer da se ipak dobre ideje i mjere mogu implementirati u korist svih nas.

U dijelu koji govori o racionalizaciji države predviđate radikalno ukidanje financiranja raznih institucija. Možete li obrazložiti taj prijedlog?

– Racionalizacija javnog upravljanja je povezana s ukidanjem financiranja raznih institucija. Smatramo da je potrebno ograničiti broj ministarstava na 12, neke razvijene zemlje imaju i manje od toga. Neka ministarstva treba spojiti, a neka treba ukinuti kroz decentralizaciju administrativnih funkcija. Broj raznih zavoda, agencija i drugih pravnih osoba u javnom sektoru se može smanjiti na 70.

Istaknuo bih jedan primjer koliko je financiranje pojedinih institucija besmisleno. Hrvatska obrtnička komora poslala je ove godine nove obračune komorskog doprinosa obrtnicima. Razlog povećanju tog doprinosa  leži u povećanju osobnog odbitka sa 2.600 na 3.600 kuna početkom 2017. S obzirom na to da se doprinos Komori računa kao dva posto osobnog odbitka, novim obračunom naknada koju obrtnici moraju plaćati HOK-u se povećala za 46 posto mjesečno.

U Hrvatskoj je oko 75.600 obrtnika. Kada taj broj pomnožimo sa 76 kuna mjesečne naknade i 12 mjeseci, dolazimo do rasta prihoda HOK-u od 68.947.200 kuna. E sad vi meni recite je li  racionalno obvezno financiranje takvih institucija? I prije povećanja naknade komorskog doprinosa bilo je upitno financiranje komore čije usluge većina obrtnika ne koristi. Je li uopće racionalna javna politika rasterećenja građana kroz povećanje osobnog odbitka, bez da se odmah išlo spriječiti povećanje nameta za obrtnike? Takav pristup nije cjelovit i potvrđuje da ne postoji jasna strategija onog što se želi postići u gospodarstvu.

Mjere koje predlažete su za naše prilike vrlo radikalne. Na koje društvene skupine računate da će podržati inicijativu?

– Radikalni potezi bi značili ukidanje državnih funkcija. No, smatramo kako je potrebno provesti uštede na prekomjernim troškovima i smanjiti opseg administracije na razmjernu i izdrživu razinu, kao što je to primjerice učinjeno u baltičkim zemljama. Zato je opseg države potrebno smanjiti za trećinu.

Prvenstveno očekujemo podršku građanskih udruga i inicijativa kojima je cilj stvarati bolje uvjete za život svojih građana. To su udruge koje se bore protiv novih poreznih opterećenja, ali i onih koje zagovaraju tržišne promjene i slobode. Od političkih stranaka očekujemo odgovornost za postavljene indikatore inicijative i da ih usvoje kao obvezu.