Problem investicija u golf terene u suvremenoj povijesti

Adrijan Štivić (2001.), univ. bacc. philol. croat. et univ. bacc. hist., na završnoj je godini diplomskog studija povijesti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bivši je predsjednik Studentskog zbora Filozofskog fakulteta u Rijeci (2021. – 2022.). Njegovi znanstveni interesi su menadžment u visokom obrazovanju te intelektualna i kulturna povijest 19. i 20. stoljeća s naglaskom na povijest liberalizma u Hrvatskoj i svijetu.

Ovaj članak nastao je temeljem Štivićevog seminarskog rada na kolegiju “Ekohistorija” pod mentorstvom dr. sc. Hrvoja Petrića, red. prof. s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Sadržaj

Uvod. 2

Golf – kratka povijest sporta. 2

Povijest golfa na hrvatskom prostoru. 4

Golf danas – u službi turizma. 5

Pravna regulativa. 8

Suvremene kontroverze oko golf terena. 10

Brijuni rivijera. 10

Golf na Srđu. 13

Ključan problem golf igrališta. 15

Zaključak. 18

Popis literature. 20

 

Uvod

Tema ovog rada je ekohistorijska analiza golfa na području Hrvatske, s naglaskom na kontroverze suvremene povijesti. Iako je riječ primarno o sportu, pa i temi koja se svakako može obraditi u domeni povijesti sporta, golf se uvelike može problematizirati u kontekstu povijesnog odnosa čovjeka i okoliša, odnosno vidjeti u kojoj mjeri golf tereni, kao investicije o čijoj gradnji odlučuje čovjek, utječu na prirodnu bioraznolikost, floru i faunu te vode.

Stoga, u ovom radu tematizira se golf s ekohistorijskog aspekta. Prvi dio rada daje pregled golfa kao sporta od njegovog nastanka. Upravo s obzirom na razumijevanje pravila sporta te tako i njegovog terena, može se zaključiti koja je pozadina ekološkog problema golfa. Nakon pregleda srednjovjekovnih i novovjekovnih korijena golfa na globalnoj razini, razmatra se razvoj golfa na hrvatskom prostoru s naglaskom na Brijune. S obzirom da golf nije bio popularan sport u razdoblju socijalističke Jugoslavije, središnji dio rada obuhvaća razdoblje najsuvremenije hrvatske povijesti. U tom kontekstu, analiziraju se dvije kontroverze vezane za investicije u golf terene. Prva je tzv. projekt Bijuni rivijera u području oko grada Pule koji je bio aktualan tijekom ranih 2000-ih godina, a prenio se i u naredno desetljeće. Druga kontroverza je projekt izgradnje velikih golf terena na platou Srđ iznad Dubrovnika. Riječ je o dugotrajnom sporu investitora s organizacijama civilnog društva, no vrhunac krize bio je 2013. godine kada se odvio referendum o spomenutoj investiciji.

S obzirom na prirodu problematike golfa, on se ne može promatrati u vakuumu, već je nužno da ga se uklopi u širi spektar srodnih fenomena. Konkretno, da bi se investicije u golf terene promatrale ekohistorijski, nužno je određenje golfa u područje turizma pa će stoga rad ukratko skicirati razlikovanje masovnog i elitnog turizma sa svim implikacijama koje donosi svaki od oblika. Nastavno uz to, fokus na golf terene od kraja 1990-ih rezultat je uvelike promijenjene  filozofije regionalnog razvoja koja izvire iz strateške ekonomske politike određene države, konkretno Republike Hrvatske. Čim se spominje strateška ekonomska politika, to nužno podrazumijeva da je u problematiku golf terena važna i politička dimenzija donošenja odluka. S obzirom da su luksuzni turistički kompleksi golf terena izrazito skupi te da investitori najčešće dolaze iz stranih zemalja, politička dimenzija cijelog problema dobiva i međunarodni predznak.

Što se tiče izvora i metodologije, u radu se koriste internetski izvori s portala koji su pokrivali kronologiju događanja, a u vezi s nužnim uvjetima izgradnje golf terena najrelevantniji su tehnički opisi iz prostornih planova.

Golf – kratka povijest sporta

Nije sa sigurnošću utvrđeno tko je izmislio golf i kada se počeo igrati. Riječ je o sportu koji je u svojim pravilima i formi uvelike kroz povijest evoluirao, no ono što se povijesno može pratiti jest igra (ili sport) u kojem su se koristili palica i loptica. U antičko vrijeme u raznim kulturama nalazimo slične prakse. Neki smatraju da je prva inačica onoga što danas poznajemo kao golf nastala u rimsko doba iz igre paganica. Širenjem rimskog teritorija po Europi, taj se sport ukorijenio na kontinentu i pretvorio u mnogo konkretnije forme preteča golfa. Drugi pak ističu veliku ulogu kineske igre chuiwan, iz razdoblja dinastije Ming, koju su u Europu donijeli srednjovjekovni trgovci. Treća skupina povjesničara ističe ulogu perzijske igre chaugán, no za donošenje čvrstog zaključka ni na jednoj strani nema dovoljno dokaza.[1]

Ono što je sigurno, jest da se golf razvio u razvijenom srednjem vijeku iz sportova koji su se igrali na području današnje Nizozemske i Britanskom otočju. Krajem 13. stoljeća spominje se nizozemski sport kolf .[2] U Škotskoj je mnogo konkretnija uloga preteče golfa. Od 15. stoljeća tamo se igrao sličan sport koji se zahvaljujući kralju Karlu I. proširio u Englesku, a zahvaljujući Mariji Stuart došao je u Francusku. Upravo zato, vidljiv je utjecaj francuskog jezika u terminu caddie koji označava pratitelja golfera koji mu nosi loptice i palice.[3]

Zahvaljujući svojoj popularnosti među aristokracijom, u Britaniji ranog novog vijeka su se počeli osnivati golf klubovi, odnosno okupljališta golfera. Važno je pri tome naglasiti kako se u engleskom govornom području sintagma golf club koristi u dva značenja: golf palica i golf klub. S obzirom da Britanija postaje najjača kolonijalna sila u 19. stoljeću, u sklopu njezinog kulturnog utjecaja na druge narode svakako veliku ulogu ima i golf. Stoga, golf se proširio diljem svijeta, s naglaskom na zemlje Commonwealtha.[4]

Gledano u aspektu društvene povijesti, golf je oduvijek bio sport kojeg su igrali plemići i bogato građanstvo, odnosno nije bio sport za narodne mase, radništvo ili seljaštvo. Moguće objašnjenje valja tražiti i u njegovoj ekohistorijskoj dimenziji. Naime, iz pregleda povijesti golfa, može se zaključiti kako je potrebna infrastruktura za golf uvijek bila glavna zgrada, dakle zgrada kluba, te golf teren koji se sastojao od pažljivo uzgojene i precizno ošišane i uzdržavane trave po kojoj su iscrtane oznake pravila igre. Gotovo uvijek, krajobraz bi se dekorirao s ponekim jezerom i visokim drvećem. Stoga, povijesno gledano, niži slojevi stanovništva nisu si mogli priuštiti kao imovinu imati veliku zemlju neobrađenu za poljoprivredu. O livadi kao svojevrsnom statusnom simbolu pisao je izraelski povjesničar Yuval Noah Harari. Iako on ne piše o golfu, njegov uvid može se smatrati generalizirajućim okvirom za problematiku razumijevanja ovog elitnog sporta:

Stone Age hunter-gatherers did not cultivate grass at the entrance to their caves. No green meadow welcomed the visitors to the Athenian Acropolis, the Roman Capitol, the Jewish Temple in Jerusalem or the Forbidden City in Beijing. The idea of nurturing a lawn at the entrance to private residences and public buildings was born in the castles of French and English aristocrats in the late Middle Ages. In the early modern age this habit struck deep roots, and became the trademark of nobility.

Well-kept lawns demanded land and a lot of work, particularly in the days before lawnmowers and automatic water sprinklers. In exchange, they produce nothing of value. You can’t even graze animals on them, because they would eat and trample the grass. Poor peasants could not afford wasting precious land or time on lawns. The neat turf at the entrance to chateaux was accordingly a status symbol nobody could fake. It boldly proclaimed to every passerby: ‘I am so rich and powerful, and I have so many acres and serfs, that I can afford this green extravaganza.’ The bigger and neater the lawn, the more powerful the dynasty. If you came to visit a duke and saw that his lawn was in bad shape, you knew he was in trouble.[5]

Povijest golfa na hrvatskom prostoru

Golf se na hrvatskom prostoru počinje igrati u međuratnom razdoblju na podlozi austrougarske infrastrukture Brijuna. U to pretežno močvarno otočno područje ulagao je za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije Paul Kuperwiesel kojeg je, nakon smrti 1919. godine, naslijedio sin Karl. On je 1920-ih godina doveo golf na Brijune izgradivši golf igralište 1921./1922. godine, a sljedeće godine bio je međunarodni turnir. Do tada su Brijuni bili u znaku ljecilišnog turizma i odmarališta. Na stogodišnjicu izgradnje igrališta i osnutka prvog golf kluba u Nacionalnom parku Brijuni održala se izložba Stoljeće golfa na Brijunima pod autorstvom Mire Pavletić i Snežane Smolić. Tom prilikom javnosti je prezentirana turistička povijest Brijuna s naglaskom na golf. Vidljivo je stoga da je golf doživio vrhunac 1930-ih godina dok je prostor Istre bio pod upravom fašističke Italije. Osim golfa, Brijuni su bili veliko turističko središte pa su se tako igrali tenis, polo, a turisti su se vozili onodobnim gliserima. U vrijeme jugoslavenskog socijalizma golf gubi na popularnosti te se vraća tijekom 1990-ih godina.[6]

Golf danas – u službi turizma

Padom komunizma u srednjoj i istočnoj Europi te osnivanjem Republike Hrvatske nasuprot jugoslavenskoj državi, došlo je do određene promjene u shvaćanju turizma. Intenziviranje globalizacije, ekonomska raslojenost i proširenje ekonomske ponude dovelo je do diferencijacije dva fundamentalno različita tipa turizma ovisno o željama turista i njegovoj kupovnoj moći. U tom kontekstu se javlja ponovni interes za golf terene. S obzirom na to, dva su tipa turizma koja dominiraju u Hrvatskoj od početka 2000-ih godina.

Prvi tip je masovni turizam. Riječ je o procesu u kojem na turističku destinaciju dolazi vrlo velik broj ljudi koji žele, vrlo često, otići na morsko kupanje i razgledavati povijesne znamenitosti. Takav tip turizma prisutan je često u gradovima koji imaju staru gradsku jezgru, no nerijetko se taj tip turizma ostvaruje u velikim gradovima koji imaju uređene plaže. Na jadranskom prostoru, osim Venecije najpoznatiji primjeri destinacija masovnog turizma su Split i Dubrovnik. Ekonomski gledano, zbog dolaska turista domaće stanovništvo sklono je prenamjenjivati nekretnine u turistički smještaj. Od tog procesa apartmanizacije domaće gradsko stanovništvo vrlo dobro živi i u pravilu nije sklono raditi u drugim gospodarskim djelatnostima, pogotovo u poljoprivredi ili industriji. Ekološki gledano, postoje brojni problemi masovnog turizma. Naime, dolazi do prekomjerne izgradnje dodatnih nekretnina te se uništava javni prostor, ali i okolni krajobraz jer se zna događati da niknu nelegalni stambeni objekti. Sustav otpadnih voda teško izdržava toliku fluktuaciju stanara, more se zagađuje i povećava se otpad na ulicama. Također, zbog velike isplativosti dnevnog najma nekretnina, rijetko je moguće pronaći stan za mjesečni najam, a pogotovo ga je teže pronaći za priuštivu cijenu. To je vrlo veliki problem u gradovima koji  imaju i sveučilišta pa su poželjni i za studentski smještaj.[7] Također, divlja gradnja nekrijetko uništava spomenike kulture, a kao reakciju gradske vlasti često su primorane zahtijevati naplatu ulaznica u povijesnu jezgru.[8] Što se tiče upotrebe i vlasništva prostora, u masovnom turizmu smještajne jedinice su vrlo često pojedinačni stanovi u privatnom vlasništvu koji se nalaze unutar gradova. Stoga, masovni turizam nije onaj tip turizma koji je relevantan za golf terene.

Drugi tip turizma itekako je za njih otvoren. Riječ je o elitnom turizmu koji je u mnogome oprečan s prethodnim modelom. Turist koji koristi ovaj oblik turizma nerijetko je mnogo bogatiji te si može priuštiti provesti odmor u luksuznijem hotelu ili camping resortu. Za razliku od urbanog okruženja i otvorenog mora, elitni turizam stavlja naglasak na prirodni ambijent lokacije. Infrastrukturno, elitni turizam podrazumijeva manju izgrađenost, vrlo često izvan grada. Cijeli kompleks resorta vrlo je prostran, što otvara mogućnosti uvođenja sportskih sadržaja. Tako osim tenisa, staza za hodanje i zabavnih parkova pri bazenima, vrlo su česti golf tereni. U tom kontekstu, golf 21. stoljeća neraskidivo je vezan uz lokacije elitnog turizma. Drugim riječima, golf tereni gotovo nikad se ne izgrade samostalno, već su dodatak uz zgradu koja pruža uslugu smještaja, vrlo često hotel. O temi elitnog turizma u radu će biti detaljnije izneseno, no važno je uočiti da dok se masovni turizam razvija spontano (od strane mnoštva individualnih inicijativa), elitni turizam razvija se planski. To znači da je izgradnja turističkog kompleksa unutar planova javne vlasti, koja dozvoljava investitoru pravo građenja i namjenu.

U tom kontekstu, izgradnja kompleksa elitnog turizma može imati vrlo različite utjecaje na okoliš, ovisno o vrsti investicije po kriteriju ocjene postojećeg stanja u prostora. Riječ je o vrlo važnoj distinkciji za razumijevanje ekohistorijskog problema suvremenih hrvatskih kontroverzi golf terena. Ako kompleks nastaje na prostoru gdje već postoji infrastruktura pa je riječ samo o (većim ili manjim) prenamjenama ili dogradnjama, takva investicija se zove brownfield investicija jer se sintagma smeđeg polja asocira s već obrađenim prostorom. Ako pak do gradnje dolazi na prostoru gdje izgradnje nije bilo, odnosno gdje je netaknuta priroda, onda je riječ o, doslovno, gradnji na zelenom polju, tj. greenfield investiciji. U investicijskoj politici, razlikovanje između brownfield i greenfield investicija dvije su inačice direktnih stranih ulaganja. To je vrlo važan pojam jer, kako i samo ime govori, tu dolazi do procesa u kojem investitor iz strane države ulaže u projekt u drugoj državi. To je vrlo važno u kontekstu golfa i elitnog turizma jer su ti projekti vrlo skupi za izgradnju iz vlastitih izvora pa u direktnim stranim ulaganjima vrlo često investitor iz bogatije države investira u državu koja je siromašnija.[9]

U ključu pohvale i prednosti elitnog turizma, novinar Denis Kuljiš 2018. godine pisao je o Brijunima. Kritizirao je Hrvatsku orijentiranost na monokulturu masovnog turizma te je napravio povijesnu retrospektivu tog otočja i današnjeg nacionalnog parka. Prema Kuljišu, Brijuni su nedovoljno iskorišten potencijal hrvatskih turističkih strategija. Kuljiš piše:

U čemu je problem s hrvatskim turizmom? To se najbolje vidi na slučaju Brijuna. Stvorio ih je genij Austro-Ugarske, a brand je razvio najveći samoreklamer 20. stoljeća. Pa ipak, taj prvi i najluksuzniji rezort na svijetu propada. Hrvatsku su u ekonomiji prestigle istočnoeuropske zemlje, a u elitnom turizmu – Crna Gora.[10]

Autor ističe nerazumijevanje suvremene filozofije elitnog turizma u smislu da, prema njegovom mišljenju, vlast smatra da elitni turizam znači hipermodernizaciju i betonizaciju koja je inače veliki ekološki problem kada se analizira turizam:

Kao i mnogi mladi, [ravnatelj NP Brijuni, op. a.] je antiliberal, a elitni turizam valjda zamišlja kao ”velebno modernističko zdanje”, te kao multiplikaciju kvantiteta. No, velebna modernistička zdanja grade se jedino na destinacijama masovnog turizma za europsku višu srednju klasu, u kategoriji 4 zvjezdice, a to je upravo nivo i doseg sadašnjeg istarskog turizma, primjerice u Rovinju.[11]

Kao primjer, Kuljiš ističe korporaciju Aman Resorts, Hotels & Residences koja nudi luksuzni turistički smještaj, ali na način da u fokus stavlja prirodne ljepote destinacije. U odnosu na prirodni okoliš, prilagođava se stil, tehnologija i veličina izgrađenosti. Po toj logici, Brijuni bi prema Kuljišu trebali prigrliti baš tu filozofiju turizma.[12]

Zanimljivo je istaknuti da pri samom pogledu na Amanove internet stranice dominiraju pastelne boje, osjećaj smirenosti, jesnostavnosti i ljudske izoliranosti. U fokusu uistinu jest lokacija, a ne sam smještaj. Opisujući svoj poslovni cilj, Aman navodi:

Time with Aman is akin to being welcomed into a gracious private home where only a few guests are received. Aman properties are created holistically and evolve organically, the architecture always true to each destination. Discreet sanctuaries and spaces are sensitive and authentic to geography, design and cultural heritage – every Aman experience gently unfolds with simplicity and elegance providing an immediate sense of belonging.[13]

U svojoj ponudi Aman ima i golf terene te tu primjenjuje istu marketinšku strategiju kao i kod ostalih lokacija. Golf se prikazuje kao sport koji podrazumijeva čovjekovo sjedinjenje s prirodom, otvorenost prostora i minimalnu intervenciju u prostor.[14]

Pravna regulativa

Nastavno na tvrdnju kako su golf tereni, kao dio kompleksa elitnog turizma, rezultat planske izgradnje, dokumenti javne vlasti detaljno su opisali nužne uvjete za izgradnju svakog golf terena, kao i pripadajuća upozorenja koja se tiču pravo ekološke problematike. Najvažniji dokument u tom kontekstu je prostorni plan. Njega, u ovom slučaju, donosi razina županije te se donosi politički. Drugim riječima, predstavničko tijelo prihvati prijedlog plana koji određuje gdje će se što graditi (od objekata od županijskog interesa) te za koju namjenu će se koristiti te se on izmjenjuje svakih nekoliko godina. Primjerice, Prostorni plan Primorsko-goranske županije donesen je, u osnovnom obliku, 2013. godine te se do 2023. godine izmijenio već nekoliko puta. On ima obvezujuću ulogu, a može imati i visoko savjetodavnu ulogu jer se odluke o izgradnji uvijek donose u suradnji s jedinicama lokalne samouprave na čijem se prostoru nešto gradi.[15]

Golf igrališta u prostornom planu nisu klasificirana pod turističku namjenu, već sportsku namjenu. O tome piše:

Građevine sportske namjene u pravilu se grade u naselju. Iznimno, mogu se graditi i izvan naselja, kada su na jednom mjestu koncentrirane sportske aktivnosti koje iziskuju velike površine koje nisu primjerene naselju ili kada se grade sportske građevine za sportove vezane uz prirodno okruženje (npr. skijališta, golf, i sl.). Radi osiguranja prostora za razvitak sportskih aktivnosti od državnog i županijskog značenja ovim Planom su određena područja unutar kojih će se prostornim planom uređenja općine odnosno grada odrediti građevinska područja sportske namjene. Područja su namijenjena smještaju sportskih centara i golf igrališta.[16]

Plan točno donosi definiciju golf terena te opisuje koje bi uvjete svaki golf teren morao zadovoljavati da bi se smio izgraditi. Upravo ovaj opis mora se shvatiti kao premisa u analizi sukoba koji su se događali u Hrvatskoj vezano za propale pokušaje investicije u golf terene. Odnosno, vodeći se tom definicijom i uvjetima, mnogo je jasnije koji je točno bio problem s golf terenima. Prostorni plan tako navodi:

Golf igralište je vrsta sportskog centra, koja za realizaciju zahtijeva velike površine, a u eksploataciji ima specifične tehnološke zahtjeve, pa se stoga određuje zasebno od ostalih vrsta sportskih centara. Kao i ostali sportski centi, i golf igralište je jedinstvena funkcionalna cjelina unutar koje se, u pravilu, nalaze sljedeće građevine i uređene /neuređenih površine:

– teren za igranje golfa s pripadajućom infrastrukturom i akumulacijskim jezerima,

– klupska kuća,

– servisna zgrada,

– golf akademija,

– parkiralište, te

– uređeni i prirodni krajobraz.[17]

Što se tiče obaveza pri zaštiti okoliša, prostorni plan u poglavlju Mjere zaštite prirodne baštine za pojedine planirane zahvate u prostoru upozorava da se igralište mora uklopiti u postojeću autohtonu floru i faunu te minimalni intervenirati u prirodni krajobraz:

Planirati golf igrališta na način da u najmanjoj mogućoj mjeri utječe na prostor planirane izgradnje i kakvoću okoliša: mijenja postojeći sastav zemljišta, hidrološke i hidrogeološke prilike i autohtone životne zajednice na lokalitetu.

U najmanjoj mogućoj mjeri upotrebljavati sredstva za zaštitu travnatih površina (herbicida, fungicida, insekticida i mineralnih gnojiva).

Utvrditi i upotrijebiti sastav biološkog materijala (različite vrste trava, grmolikog bilja te drveća) koji je kompatibilan lokalnim vrstama, a unesene se vrste moraju prostorno ograničiti i održavati pojačanim režimima održavanja.[18]

Suvremene kontroverze oko golf terena

Konkretna realizacija ove teorijske problematike sukoba investicija i njezinih utjecaja na okoliš dogodio se u Hrvatskoj povijesti najizraženije dva puta. Prvi slučaj bila je Brioni Riviera/ Brijuni Rivijera sredinom 2000-ih godina u Istri, a drugi slučaj bio je pokušaj gradnje velikog turističkog kompleksa na platou Srđ iznad Dubrovnika. Ta je kontroverza začeta još u vrijeme Jugoslavije, no vrhunac je doživjela 2013. godine.

Brijuni rivijera

Jedan od najvećih zagovornika hrvatske orijentiranosti na elitni turizam i golf terene bio je Ivan Nino Jakovčić, župan Istarske županije od 2001. do 2013. godine. On je uvidio veliki turistički potencijal na prostoru propadajuće industrije i bivšeg vojnog kompleksa oko grada Pule te je bio zagovornik da to bude lokacija gdje će se direktnim stranim ulaganjima napraviti vrlo velik kompleks luksuznih hotela, kamperskih destinacija i golf terena. Riječ je o velikom projektu iza kojeg je stala država koja je osnovala tvrtku Brijuni Rivijera 2003. godine, no projekt je kasnio od početka jer gradovi i općine na čijem se prostoru to trebalo graditi nisu na vrijeme donosile svoje prostorne planove. Veljko Ostojić, tadašnji direktor tvrtke, a kasnije IDS-ov ministar turizma, ovako je 2006. godine opisao situaciju s projektom:

Vizija nam je bila sagraditi najprestižniju turističku destinaciju-rivijeru na Mediteranu s Brijunima kao oazom elitnog turizma na principima održivog razvoja. Već tri godine u kontaktima smo s brojnim renomiranim svjetskim investitorima, vrlo zainteresiranima za ulaganja. Ali kako sve ide presporo, neki odlaze tamo gdje su rado dočekani i ide im se na ruku.  Izmjena društvenog ugovora između Vlade i Istarske županije, s udjelom u temeljnom kapitalu 67 prema 33 posto, uslijedila je nakon što je projekt doživio kritike da će se državna imovina rasprodavati, ali u BR-u nismo niti pomišljala na prodaju nekretnina, već na davanje koncesionarstva.[19]

Vlada Hrvatske demokratske zajednice 2011. godine „utvrdila da je razvojni projekt ‘Brijuni Rivijera’ cjeloviti razvojni projekt od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.“[20] Ipak, projekt je vrlo teško tekao te se čak prilikom pretraživanja tog projekta nejasno vidi i arhitekt koji je projektirao to rješenje. Čini se da je riječ o Arneu Wegneru iz Berlina koji uz vrlo monumentalne i ambiciozne fotomontaže opisuje projekt s naglasnom na održivi razvoj i posebitosti golf terena s pripadajućim sadržajima:

We developed several sites for luxury apartments and villas located in Istria with a breath-taking view of the beautiful Brioni Islands. Based on a demand for maximum density, the crucial parameter was the decision to give all apartments a view of the sea, sunset and islands. Simultaneously, our aim was to develop structures that in spite of such density allow for exclusivity and the creation of exterior spaces with diverse landscapes. […] In Porto Mariccio, however, the development of a golf course with golf villas combined with various other sports facilities connected by a beach walkway are what give the site its character.[21]

Nakon parlamentarnih izbora krajem 2011. godine, Jakovčić se nadao kako će vlada u kojoj je njegov IDS dio većine (s ministrom turizma) još uspješnije realizirati taj projekt, no to ipak nije bio slučaj.[22] Naime, projekt je kritizirao od samog početka i to s pozicija ekonomske ljevice sklone jugoslavenskoj ekonomskoj politici pa se očekivalo da će nominalno lijeva vlast biti znatno skeptičnija prema razvojnim projektima, stranim investitorima i slobodnom tržištu. Upitan od strane novinara upravo to pitanje, Jakovčić je krajem 2011. godine odgovorio:

U ovoj zemlji jednom moramo raščistiti želimo li komunističku uravnilovku i neodgovornost koja je postojala u tom sustavu ili nešto drugo. Apsolutno sam protiv toga da igramo kvazisocijalnu priču, dodvoravamo se biračima govoreći “sve je to naše”. Resurse koje imamo moramo staviti u funkciju ukupnog probitka zemlje. Učinimo li Brijune vrhunskom turističkom ponudom za one koji si ju mogu priuštiti, onda će Pula, Fažana i Istra imati tisuće koristi od toga. Ovako nećemo imati ništa. […] Tvrdim da tamo [na Brijunima, op. a.] treba biti vrhunski turizam koji će nam omogućiti da novcem koji time zaradimo platimo i dječja odmarališta, kojih će sigurno biti na moru. […] u proračunu nam nedostaje novca za umirovljenike, invalide, studente. Budemo li lažno socijalizirali priču o Brijunima, završit ćemo u slijepoj ulici. Dakle, nova vlada neće biti neoliberalna vlada, a njezina će djela to i dokazati jer smo socijalno vrlo osjetljivi i nema nikakve šanse da se ključna socijalna prava umanjuju.[23]

Međutim, već je u prvoj godini mandata nove vlade došlo do problema s projektom jer je vlada usred procesa, nakon što je koncesija za jednu lokaciju projekta već bila odobrena, tu lokaciju proglasila kulturnim dobrom čime je uvelike usporila proceduru i tako de facto otjerala investitora. Jakovčić je zbog toga zahtijevao da odgovorni podnesu ostavku i zaključio da ne investitorima ne može jamčiti poslovnu sigurnost.[24]

Golf na Srđu

Još su jugoslavenske vlasti 1970-ih godina razmišljali o izgradnji golf terena na jednom dijelu platoa Srđ, velike visoravni iznad grada Dubrovnika. Ipak, situacija se u naredna dva desetljeća nije mijenjala, a 2001. godine se u Prostornom planu Grada Dubrovnika jedna dio Srđa određuje za sportsku-rekreacijsku namjenu, no bez smještajnih kapaciteta. Dvije godine kasnije, pojavljuju se investitori koji žele ulagati u smještajne kapacitete zbog, zanimljivo, jednog diplomskog rada u kojem se Srđ gleda kao prostor pogodan za urbanizaciju, iako Prostorni plan to nije predviđao. Ista ona vlada HDZ-a koja je bila na funkciji prilikom provedbe Brijuni rivijere za Srđ je odredila da projekt golfa na Srđu postane od izvanrednog interesa za Republiku Hrvatsku. Postupno, prilikom izmjena planova, u njih ulaze ideje o izgradnji smještajnih jedinica. Konkretne brojke su se pritom često mijenjale, što je izazvalo revolt jednog dijela građana Dubrovnika koji su se organizirali u inicijativu Srđ je naš.[25]

Ipak, s aspekta investitora ne čini se da se radilo o prevelikoj izgrađenosti. Štoviše, uzevši u obzir cijeli prostor platoa Srđ koji je zahvaćen projektom, izgrađeno bi bilo samo 3,75% površine, dok bi 76% zauzimali golf tereni, a 20,25% javni sadržaji. Tako ne bi bilo riječ o strogo ekskluzivnom prostoru za bogate turiste, već bi kompleks bio otvoren javnosti, a investitor je navodio kako je to odlična prilika za povećanje zaposlenosti u tom dijelu Hrvatske, jer zemlja je još uvijek trpjela utjecaj velike krize iz 2008. godine koja se očitovala u velikoj nezaposlenosti.[26]

Projekt se dakako nastavio u vrijeme vlade premijera Zorana Milanovića nakon 2011. godine. Oko projekta golfa na Srđu stala je vlada pa su tako pojedini ministri upozoravali da bi se odustajanjem investitora stvorila jako loša poslovna klima te da bi država mogla imati probleme ako ju investitor tuži jer se osjeća otjeran. Potpredsjednik Vlade RH i ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić tako je izjavio:

Alternativa projektu jest da će investitori tužiti Grad Dubrovnik ili Republiku Hrvatsku i zasigurno će po međunarodnom planu dobiti masnu odštetu! Takvih međunarodnih sporova u ovom trenutku imamo nekoliko stotina, a vrijedni su nekoliko milijardi eura… Ako je usvojen Prostorni plan, ako su u demokratskoj proceduri usvojeni i niži urbanistički planovi i ako je investitor mukotrpno kupovao parcelu po parcelu i tako potrošio 40 milijuna eura, čime je usput i obogatio neke ljude, pa tko to ima pravo zaustaviti?![27]

Navedenu izjavu treba pogotovo interpretirati u kontekstu da u to vrijeme, kada je ona kontroverza bila na snazi, Hrvatska još nije niti ušla u Europsku uniju te je u tom razdoblju morala imati ispunjene mnoge rigorozne standarde da bude kadra postati članica. Ipak, ljudi okupljeni oko građanskih inicijativa pozvali su 2013. godine na referendum protiv projekta, no on je propao zato jer na njega nije izašlo 50% birača. Veliki problem u cijeloj priči bila je Studija o utjecaju na okoliš koja je imala za cilj dokazati da projekt nema štetan utjecaj na okoliš, odnosno da je u tom pogledu nenametljiv. Studiji se zamjeralo da su zanemarene fauna, šuma i utjecaj na more. Drugim riječima, prema civilnim inicijativama, da su u obzir uzete i te komponente, studija bi bila negativna. Darko Lorencin, ministar turizma iz IDS-a, nasljednik Veljka Ostojića, kritički se osvrnuo na referendum:

[…] kakav god rezultat bio i što god da se oko tog projekta dešavalo ne utječe dobro na investicijsku klimu u Hrvatskoj.[28]

S obzirom da je referendum polučio i nacionalnu popularnost, Jutarnji list objavljuje popratni članak gdje su rezultate komentirali ugledni intelektualci iz područja kulture. Tako je Slavko Goldstein bio apsolutno za projekt jer bi se tjeranjem investitora obeshrabrile investicije u ostale projekte od strane stranih ulagača. Vjeran Zuppa tvrdio je da se kršno područje treba urediti i staviti u funkciju. Postavio je pitanje zašto su reakcije javnosti usmjerene protiv apartmanizacije, dok je stara jezgra apsolutno apartmanizirana. Predrag Matvejević ističe da se država mora modernizirati i zapošljavati ljude u vrijeme krize. Arhitekt Nenad Fabijanić protiv je konkretnog projekta, no stava je da se Srđ može urbanizirati.[29]

Ključan problem golf igrališta

Navedene studije slučaja ove dvije kontroverze pokazuju kako su ideje izgradnje luksuznih turističkih kompleksa s golf terenima uvijek u Hrvatskoj doživljavale vrlo burne reakcije javnosti. Rijetko postoji koja javna politika i uopće ekonomska tema koja izaziva toliko eksplozivne reakcije. Jedno objašnjenje za to svakako može ići, intelektualnohistorijski,  u smjeru uočavanja radikalno lijeve antikapitalističke retorike među kritičarima razvojnih projekata golf terena. Drugi razlog svakako je ekohistorijski i on polazi od nečega što je naoko detalj, no može imati vrlo presudnu ulogu u utjecaju golfa na okoliš.

Konkretno, ranije u radu istaknuto je kao polazno shvaćanje da su golf tereni u suvremenoj povijesti gotovo uvijek dodatak smještajnoj jedinici. S druge strane, golf teren prema prostornim planovima mora imati uz sebe glavnu zgradu i određenu pomoćnu izgrađenost, dakle ne može biti samo riječ o terenu. Iz toga proizlaze dva načina prezentacije investicije u golf terene. S jedne strane, moguće ju je predstaviti kao sport. U tom slučaju, golf teren je primaran, a smještajni kapaciteti su sekundarni i ne dominiraju. Druga je mogućnost u smislu turizma. U tom slučaju golf je dodatak primjerice nekom velikom hotelu.

Upravo tu svojevrsnu „sivu zonu“ lako je detektirati kao uzrok kontroverzne naravi golf terena. Riječima jednog od rijetkih stručnjaka za golf u Hrvatskoj:

Razvoj golfa naprosto stoji u mjestu od 2008. godine kad se plasirao Zakon o golfu. Osnovna zamjerka, koja je izazvala veliku pobunu političkih stranaka i udruga zelenog predznaka, bila je u činjenici da je taj Zakon u varijanti izgradnje golf-igrališta dozvoljavao direktnu prenamjenu poljoprivrednog zemljišta. Što možda samo po sebi i ne bi izazvalo toliku bunu da to nije u istom sastavu podrazumijevalo i izgradnju apartmana ili sličnih smještajnih jedinica.[30]

Riječ je o kratkotrajnom Zakonu o igralištima za golf koji je donesen 2008. godine, a prestao je važiti 2011. godine. U svom trajanju prošao je tri izmjene, a pročišćeni tekst sastoji se od 15 članaka. Čini se da su najspornija prva tri članka:

Članak 1.

[…]

(2) Izgradnja igrališta za golf od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku uključivo i izdvajanje šume i šumskog zemljišta iz šumskogospodarske osnove za izgradnju kvalitetne mediteranske i europske destinacije za golf.

Članak 2.

[…]

[sastavnice igrališta za golf su, op. a.] klupska kuća, parkirališta, servisne zgrade, ugostiteljsko-turističke građevine namijenjene smještaju […]

Članak 3.

[…]

(2) Gustoća izgrađenosti građevina iz članka 2. podstavka 2. ovog Zakona smije zauzimati do 25% od ukupne tlocrtne površine na kojoj se planira izgradnja igrališta za golf.[31]

Provlačenje turističkog smještaja na površine koje nemaju tu prvotnu namjenu, a putem navodnog primata golfa kao sporta i igre svakako da djeluje negativno na prostor. Ipak, interpretacije sklone ekonomskom razvoju lako mogu istaknuti da je pretjerana reakcija biti protiv investicija koje podrazumijevaju izgrađenost samo na jednom malom dijelu, no ne mora ekohistorijski problem golf terena biti u urbanizaciji, već i u samim terenima.

Naime, prema članku Miquela Salgota i Josefine C. Tapias iz Barcelone, znanstveno gledano, odnos golf terena i njegovog okoliša može imati pozitivne i negativne strane te je pogrešno isticati isključivo poguban utjecaj golfa na bioraznolikost. Također, sama tema golfa izrazito je teška za proučavanje. Vrlo je važno da autori na početku definiraju okoliš (environment). To je jako bitno jer za njih on nije samo vezan uz prirodna bogatstva, već ga gledaju holistički:

When trying to establish which aspects of the environment can be altered, there are several environmental and environment-related elements that must be dealt with: air, water, soil, landscape, ecology, social aspects, economics and resources.[32]

Autori zatim navode moguće probleme upravo za golf terene na prostoru mediteranske klime u koju spada i hrvatska obala. Prvi problem je korištenje vode za navodnjavanje ogromne travnate površine. Vrlo često, pišu oni, dolazi do prekomjernog korištenja vode u ljetnim mjesecima zato što se cilja da trava uvijek izgleda jarko zelena, no ipak riječ je samo o estetskoj dimenziji te smatraju da igračima golfa to ne bi trebalo biti bitno.[33]

Golf igrališta se mogu graditi tako da se maksimalno prilagode postojećem terenu ili, što je mnogo invazivnija i kontroverznija metoda, da se prekopa i izravna cijeli prostor i onda proizvoljno gradi vrlo kreativno posložen teren na tako umjetan način. Važno je stoga odabrati tlo koje može pohranjivati mnogo vode kako bi se posađena vegetacija mogla zadržati, no na obali Mediterana je to vrlo rijetko. Slično upozorenju u prostornom planu, autori ističu da se mora voditi primati za korištenje autohtone trave i drveća.[34]

Što se tiče pozitivnih učinaka golf terena, autori navode prednosti brownfield investicija:

[…] in degraded areas, golf courses can be used to reclaim spoiled sites, which otherwise would not be recovered (eg abandoned industrial estates or old sanitary landfills). In those cases, the ‘golf course’ option can represent a more viable reclamation solution, allowing a sustainable management of peri-urban areas;[35]

Također, ističu da se golf tereni rijetko grade na ekološki vrijednim lokacijama, što se potvrđuje u slučaju pulskog područja i Srđa. Postojanje velike zelene površine može imati važnost za cijelu populaciju nekog mjesta uz koje se nalazi igralište. Autori ističu da golf tereni mogu početi privlačiti pojačanu bioraznolikost zbog uređenosti prirode, čak navodeći kako „— it can be argued that the transformation from agricultural areas to golf courses can improve biodivesity, although a new monoculture will exist.“[36] U zaključku, autori naglašavaju kako se treba analizirati svaki slučaj golf investicija pojedinačno te da postoji mnogo varijabli koje uvelike pojačati i smanjiti ekološki utjecaj golfa na okoliš.[37]

Zaključak

Investicije u golf terene na hrvatskom prostoru vrlo su svježa pojava. Iako se golf počeo igrati na Brijunima početkom 1920-ih godina, tako se naslanjajući na trendove u povijesti sporta koji su kod nas došli od Britanije kao domovine golfa putem fašističke Italije koja je vlada Istrom, taj sport gubi na popularnosti u vrijeme jugoslavenskog komunizma. Tek se krajem 1990-ih godina, kada se Republika Hrvatska riješila tereta ratnih razaranja i počinje ulaziti u zapadne asocijacije, golf ponovno nameće kao tema. Ovaj put se, međutim, golf ne tretira primarno kao sport, već je u domeni turizma. Time se uz problematiku golfa vezuje i aspekt ekonomije, turizma i regionalnog razvoja, a kako se igrališta grade putem direktnih stranih ulaganja, tu se javlja i međunarodna komponenta. Sve to neodvojivo je kada se promatra golf u ekohistorijskom smislu jer nema sumnje da pogotovo suvremeni golf tereni imaju svekolik ekološki učinak na dinamiku okoliša u kojem se grade. Stoga, zaključak je pogrešno tražiti u odgovoru na jednostavno pitanje imaju li golf tereni loš utjecaj na okoliš, već se iz navedenog i izloženog teorijskog okvira te pregleda dvaju suvremenih kontroverzi daju razložiti komponente i varijable koje golf terene mogu učiniti održivijima i ekološki prihvatljivijima, a također i ekonomski vrlo profitabilnima.

S obzirom da nigdje, a pogotovo ne u tržišnoj ekonomiji, ne postoje jednostrana i gotovo neupitna rješenja, već samo kompromisi, tako će i kod golf terena uvijek pojavljivati otpor javnosti, u Hrvatskoj možda povećan zbog socijalističkog naslijeđa koje se temelji na vrijednosnom sustavu antikapitalizma i skepse prema privatnoj inicijativi. Ono što se može izvući iz ekohistorijskog istraživanja, pametan kreator javnih politika pristupa kao cost-benefit dilemi, nakon koje ipak blagonaklonije gleda na golf terene.

U tom kontekstu, iz navedenog se mogu izvući sljedeći zaključci:

• Glavna kontroverza vezana za golf terene nalazi se u tome što investitori, gurajući ideje o golf parkovima, u sklopu njih uklapaju smještajne kapacitete. S jedne strane, to je njihov racionalni ekonomski interes. S druge strane, interes javne vlasti je da čuva namjenu određenih prostora. Stoga su prostornim planovima propisani nužni uvjeti za golf terene koji doduše dozvoljavaju određenu izgrađenost, baš poput nekadašnjem zakonskog propisa. U tom smislu čini se da su prostorni planovi pisani vrlo korektno, na urbanističkoj struci u upravama je da odrede dobru lokaciju i tako daju osnovni okvir investitoru koji onda svoj projekt detaljizira prilikom procesa javnih rasprava. Pri tome, najbolje lokacije za golf terene su prostori slabe vegetacije i već izgrađena, ali propala infrastruktura. U tom kontekstu, prvu komponentu predstavlja plato Srđ, dok je Brijuni rivijera bila tipična ideja brownfield Po tom kriteriju, same lokacije nisu sporne, već može biti sporna tehnologija golf igrališta i postotka izgrađenosti.
• Golf tereni nužno su vezani uz elitni turizam. Pa ipak, čini se da su se u hrvatskom slučaju, i to više u Istri nego u Dubrovniku, investitori vodili zastarjelom paradigmom elitnog turizma. Primjer Amana koji favorizira netaknutu prirodu i nisku izgrađenost pokazuje da postoje različita shvaćanja elitnog turizma. Doduše, bez obzira na to, Hrvatska je patila od nedostatka jasne turističke politike, pa iako nam turizam jest monokultura, on je prepušten spontanosti masovnog turizma koje ne samo da privlače goste visoke platežne moći, nego uništava obalne gradove, devastira njihov urbanizam i otežava uvjete života domaćem stanovništvu. Gradste jezgre postaju ljušture koje su nepriuštive domaćem stanovništvu i „žive“ samo ljeti za vrijeme sezone. Gledano iz perspektive države, destimuliranje masovnog turizma putem olakšavanja i poticanja direktnih stranih ulaganja u elitnu formu i popularizacija Hrvatske kao destinacije za luksuzniju publiku dovela bi do ponovnih pojava poljoprivredne i industrijske aktivnosti pa ne bi više ovisila o monokulturi.
• Na tragu razlikovanja elitnog i masovnog turizma, ostaje jako zanimljiva analiza sukobljenih strana vezano za kontroverze. Iako je riječ o potpuno različitim tipovima gostiju koji odlaze npr. u gradski hostel i u luksuzni resort te iako u kritici razvojnih projekata dominira lijeva retorika, tema za daljnja istraživanja ove problematike može se fokusirati na socijalnu historiju golfa. Drugim riječima, jesu li protivnici golf terena upravo oni akteri koji najviše profitiraju od malog privatnog smještaja (tzv. „laka lova“) pa pod egidom obrane javnog dobra i otpora „neoliberalizmu“ zapravo samo štite svoj ekonomski interes?
• Čak i ako bi golf tereni imali jako loš utjecaj na okoliš, iako zapravo sve ovisi o inženjerskoj i arhitektonskoj prilagodbi terena i infrastrukture, na makro razini ona ne bi bila ekološka ugroza. Naime, golf tereni (zajedno s elitnim turizmom) donose od poreza državi izrazito mnogo prihoda. Ekonomski gledano, društva koja najviše brinu o zaštiti okoliša su ujedno i najbogatija društva.

Popis literature

1. “Dubrovčani odabrali nova radna mjesta i dulju sezonu: Hrvatski intelektualci komentiraju rezultate referenduma,” Jutarnji.hr, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/dubrovcani-odabrali-nova-radna-mjesta-i-dulju-sezonu-hrvatski-intelektualci-komentiraju-rezultate-referenduma-1141763.
2. “GOLF PARK DUBROVNIK,” GolfParkDubrovnik, pristupljeno 29. siječnja 2024., YouTube video https://www.youtube.com/watch?v=Idm-h0BZIfk.
3. “Ivan Nino JAKOVČIĆ, životni intervju bez cenzure,” Podcast Kadar35, pristupljeno 2. lipnja 2023., YouTube video, https://www.youtube.com/watch?v=bMQuJbF9veQ.
4. “Jakovčić: Kritike istarskih arhitekata projektu Brijuni Rivijera politički su motivirane,” Istarski.hr, pristupljeno 28. siječnja 2024., https://istarski.hr/node/1219-jakovcic-kritike-istarskih-arhitekata-projektu-brijuni-rivijera-politicki-su-motivirane.
5. “Jakovčić: Radi Brijuni Rivijere netko mora dati ostavku,” Lidermedia.hr, pristupljeno 28. siječnja 2024., https://lidermedia.hr/aktualno/biznis-i-politika/hrvatska/jakovcic-radi-brijuni-rivijere-netko-mora-dati-ostavku-111163.
6. “Kronologija događaja oko golfa,” www.srdjenas.com, pristupljeno 28. siječnja 2024., http://www.srdjenas.com/srdj2/index.php/component/content/?view=featured&start=2.
7. “Nedjeljom u 2 i u 3: Ivan Jakovčić,” HRT Nedjeljom u 2, pristupljeno 2. lipnja 2023., YouTube video https://www.youtube.com/watch?v=ZcHfl0rNLYY&t=1s.
8. “Obrat ministra Grčića: Kada sam govorio o tužbama investitora nisam mislio o golfu na Srđu,” Index.hr, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.index.hr/vijesti/clanak/Obrat-ministra-Grcica-Kada-sam-govorio-o-tuzbama-investitora-nisam-mislio-o-golfu-na-Srdu/664608.aspx.
9. “Razvoj golfa opterećen je predrasudama i negativnim konotacijama,” Novilist.hr, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.novilist.hr/novosti/hrvatska/razvoj-golfa-opterecen-je-predrasudama-i-negativnim-konotocijama/.
10. Aman, “About Us,” pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.aman.com/about-us.
11. Aman, “Golfing with Aman,” pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.aman.com/golfing-aman.
12. Bramwell, B., “Mass Tourism, Diversification and Sustainability in Southern Europe’s Coastal Regions,” u Coastal Mass Tourism: Diversification and Sustainable Development in Southern Europe, ur. B. Bramwell (Clevedon: Channel View, 2004), 1-31.
13. Britannica, “Golf,” pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.britannica.com/sports/golf.
14. Harari, Yuval Noah, Homo Deus: A Brief History of Tomorrow (Signal Books, 2016).
15. Index.hr, “Video: Iz klime kapa na 1700 godina star stup u Dioklecijanovoj palači,” pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.index.hr/vijesti/clanak/video-iz-klime-kapa-na-1700-godina-star-stup-u-dioklecijanovoj-palaci/2067761.aspx.
16. Index.hr, “Zabio nosač klime u drevni spomenik u Dioklecijanovoj palači: Pogledajte fotografije,” pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.index.hr/vijesti/clanak/zabio-nosac-klime-u-drevni-spomenik-u-dioklecijanovoj-palaci-pogledajte-fotografije/2288758.aspx.
17. Investopedia, “What Is the Difference Between Greenfield and Brownfield Investment?” pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.investopedia.com/ask/answers/043015/what-difference-between-green-field-and-brown-field-investment.asp.
18. Johnson, Ben, “The History of Golf,” Historic UK, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.historic-uk.com/HistoryUK/HistoryofScotland/The-History-of-Golf/.
19. Kuljiš, Denis, “Pakao u raju: Zašto su propali Brijuni?” pristupljeno 29. siječnja 2024., https://arhivanalitika.hr/blog/pakao-u-raju-zasto-su-propali-brijuni.
20. Manera, C., L. Segreto, i M. Pohl, “The Mediterranean as a Tourist Destination: Past, Present, and Future of the First Mass Tourism Resort Area,” u Europe at the Seaside: The Economic History of Mass Tourism in the Mediterranean, ur. L. Segreto, C. Manera i M. Pohl (Oxford: Berghahn, 2009), 1-11.
21. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, “Vlada: Brijuni Rivijera razvojni projekt od posebnog interesa za RH,” pristupljeno 29. siječnja 2024., https://mmpi.gov.hr/vijesti-8/vlada-brijuni-rivijera-razvojni-projekt-od-posebnog-interesa-za-rh/1855.
22. Nacionalni park Brijuni, “Brioni Rivista Illustrata di Sport e Mondanità,” pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.np-brijuni.hr/hr/aktivnosti-parka/brioni-rivista-illustrata-di-sport-e-mondanita.
23. Nacionalni park Brijuni, “Katalog izložbe ‘Stoljeće golfa na Brijunima’,” pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.np-brijuni.hr/hr/aktivnosti-parka/katalog-izlozbe-stoljece-golfa-na-brijunima.
24. Nacionalni park Brijuni, “Stoljeće golfa na Brijunima,” pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.np-brijuni.hr/hr/brijuni/kulturno-povijesna-bastina/povremene-izlozbe/stoljece-golfa-na-brijunima.
25. Poslovni.hr, “Projekt Brijuni Rivijera kasni i investitori odlaze,” pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.poslovni.hr/hrvatska/projekt-brijuni-rivijera-kasni-i-investitori-odlaze-29886.
26. Salgot, Miquel, i Josefina C. Tapias, “Golf Courses: Environmental Impacts,” Tourism and Hospitality Research 6, no. 3 (2006): 218–26, http://www.jstor.org/stable/23745310.
27. Wegner, Arne, “Brioni Riviera: Project Management for a Masterplan Study with Lookbook for the Development of Four Sites for GRAFT Architects,” Arne Wegner Blog, pristupljeno 29. siječnja 2024., http://www.arnewegner.eu/?p=40&lang=en.
28. Zakon o igralištima za golf, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.zakon.hr/z/316/Zakon-o-igrali%C5%A1tima-za-golf.
29. Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije, III. izmjene i dopune Prostornog plana Primorsko-goranske županije (Rijeka, 2023).

 

[1] “Golf,” Encyclopedia Britannica, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.britannica.com/sports/golf.

[2] Ibid.

[3] Ben Johnson, “The History of Golf,” Historic UK, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.historic-uk.com/HistoryUK/HistoryofScotland/The-History-of-Golf/.

[4] Ibid.

[5] Yuval Noah Harari, Homo Deus: A Brief History of Tomorrow (Signal Books, 2016), 63.

[6] “Stoljeće golfa na Brijunima,” Nacionalni park Brijuni, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.np-brijuni.hr/hr/brijuni/kulturno-povijesna-bastina/povremene-izlozbe/stoljece-golfa-na-brijunima.

“Katalog izložbe ‘Stoljeće golfa na Brijunima’,” Nacionalni park Brijuni, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.np-brijuni.hr/hr/aktivnosti-parka/katalog-izlozbe-stoljece-golfa-na-brijunima.

“Brioni Rivista Illustrata di Sport e Mondanità,” Nacionalni park Brijuni, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.np-brijuni.hr/hr/aktivnosti-parka/brioni-rivista-illustrata-di-sport-e-mondanita.

[7] Za detaljniji pogled na masovni turizam u južnoj Europi i mediteranskim državama, vidi B. Bramwell, “Mass Tourism, Diversification and Sustainability in Southern Europe’s Coastal Regions,” u Coastal Mass Tourism: Diversification and Sustainable Development in Southern Europe, ur. B. Bramwell (Clevedon: Channel View, 2004), 1-31.

11. Manera, L. Segreto, i M. Pohl, “The Mediterranean as a Tourist Destination: Past, Present, and Future of the First Mass Tourism Resort Area,” u Europe at the Seaside: The Economic History of Mass Tourism in the Mediterranean, ur. L. Segreto, C. Manera i M. Pohl (Oxford: Berghahn, 2009), 1-11.

[8] “Video: Iz klime kapa na 1700 godina star stup u Dioklecijanovoj palači,” Index.hr, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.index.hr/vijesti/clanak/video-iz-klime-kapa-na-1700-godina-star-stup-u-dioklecijanovoj-palaci/2067761.aspx.

“Zabio nosač klime u drevni spomenik u Dioklecijanovoj palači: Pogledajte fotografije,” Index.hr, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.index.hr/vijesti/clanak/zabio-nosac-klime-u-drevni-spomenik-u-dioklecijanovoj-palaci-pogledajte-fotografije/2288758.aspx.

[9] “What Is the Difference Between Greenfield and Brownfield Investment?” Investopedia, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.investopedia.com/ask/answers/043015/what-difference-between-green-field-and-brown-field-investment.asp.

[10] Denis Kuljiš, “Pakao u raju: Zašto su propali Brijuni?,” Arhivanalitika.hr, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://arhivanalitika.hr/blog/pakao-u-raju-zasto-su-propali-brijuni.

[11] Ibid.

[12] Ibid.

[13] “About Us,” Aman, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.aman.com/about-us.

[14] “Golfing with Aman,” Aman, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.aman.com/golfing-aman.

[15] Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije. III. izmjene i dopune Prostornog plana Primorsko-goranske županije. Rijeka, 2023.

[16] Ibid, 70.

[17] Ibid, 71.

[18] Ibid, 108.

[19] “Projekt Brijuni Rivijera kasni i investitori odlaze.” Poslovni.hr, pristupljeno 29. siječnja 2024. https://www.poslovni.hr/hrvatska/projekt-brijuni-rivijera-kasni-i-investitori-odlaze-29886.

[20] “Vlada: Brijuni Rivijera razvojni projekt od posebnog interesa za RH.” Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, pristupljeno 29. siječnja 2024. https://mmpi.gov.hr/vijesti-8/vlada-brijuni-rivijera-razvojni-projekt-od-posebnog-interesa-za-rh/1855.

[21] Arne Wegner, “Brioni Riviera: Project Management for a Masterplan Study with Lookbook for the Development of Four Sites for GRAFT Architects,” Arne Wegner Blog, pristupljeno 29. siječnja 2024., http://www.arnewegner.eu/?p=40&lang=en.

[22] O tome kako je vlada Zorana Milanovića stopirala projekt Brijuni rivijere, Jakovčić je govorio u intervjuima mnogo kasnije, primjerice u  “Nedjeljom u 2 i u 3: Ivan Jakovčić,” HRT Nedjeljom u 2, pristupljeno 2. lipnja 2023., YouTube video https://www.youtube.com/watch?v=ZcHfl0rNLYY&t=1s.

“Ivan Nino JAKOVČIĆ, životni intervju bez cenzure,” Podcast Kadar35, pristupljeno 2. lipnja 2023., YouTube video, https://www.youtube.com/watch?v=bMQuJbF9veQ.

[23] “Jakovčić: Kritike istarskih arhitekata projektu Brijuni Rivijera politički su motivirane,” Istarski.hr, pristupljeno 28. siječnja 2024., https://istarski.hr/node/1219-jakovcic-kritike-istarskih-arhitekata-projektu-brijuni-rivijera-politicki-su-motivirane.

[24] “Jakovčić: Radi Brijuni Rivijere netko mora dati ostavku,” Lidermedia.hr, pristupljeno 28. siječnja 2024., https://lidermedia.hr/aktualno/biznis-i-politika/hrvatska/jakovcic-radi-brijuni-rivijere-netko-mora-dati-ostavku-111163.

[25] “Kronologija događaja oko golfa,” www.srdjenas.com, pristupljeno 28. siječnja 2024., http://www.srdjenas.com/srdj2/index.php/component/content/?view=featured&start=2.

[26] “GOLF PARK DUBROVNIK,” GolfParkDubrovnik, pristupljeno 29. siječnja 2024., YouTube video https://www.youtube.com/watch?v=Idm-h0BZIfk.

[27] Ministar je kasnije tvrdio da tom izjavom nije mislio na projekt golfa na Srđu, no javnost mu nije povjerovala. “Obrat ministra Grčića: Kada sam govorio o tužbama investitora nisam mislio o golfu na Srđu,” Index.hr, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.index.hr/vijesti/clanak/Obrat-ministra-Grcica-Kada-sam-govorio-o-tuzbama-investitora-nisam-mislio-o-golfu-na-Srdu/664608.aspx.

[28] “Kronologija događaja oko golfa.”

[29] “Dubrovčani odabrali nova radna mjesta i dulju sezonu: Hrvatski intelektualci komentiraju rezultate referenduma,” Jutarnji.hr, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/dubrovcani-odabrali-nova-radna-mjesta-i-dulju-sezonu-hrvatski-intelektualci-komentiraju-rezultate-referenduma-1141763.

[30] “Razvoj golfa opterećen je predrasudama i negativnim konotacijama,” Novilist.hr, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.novilist.hr/novosti/hrvatska/razvoj-golfa-opterecen-je-predrasudama-i-negativnim-konotocijama/.

[31] Zakon o igralištima za golf, pristupljeno 29. siječnja 2024., https://www.zakon.hr/z/316/Zakon-o-igrali%C5%A1tima-za-golf.

[32] Miquel Salgot and Josefina C. Tapias, “Golf Courses: Environmental Impacts,” Tourism and Hospitality Research 6, no. 3 (2006): 218–26, http://www.jstor.org/stable/23745310, 219.

[33] Ibid.

[34] Ibid, 220.

[35] Ibid, 223.

[36] Ibid, 224.

[37] Ibid, 225.