Share

Santini i Vušković za net.hr o utjecaju minimalca na gospodarstvo

Ekonomski analitičari Guste Santini i Petar Vušković komentirali su za net.hr ponovno povećanje minimalne plaće u Hrvatskoj.

Guste Santini, poznati hrvatski ekonomist, kaže da je ovaj Vladin potez “već drugi šok u kratkom vremenu”. “Prvi šok je bilo neoporezivih 5000 kuna nagrade za ostvarene rezultate rada, a drugi, povećanje minimalne plaće. I jedna i druga mjera nisu tržišne mjere, nego i jedna i druga predstavljaju zapravo političke poruke. I jedna i druga su usmjerene protiv gospodarstva. Kod prve, Vlada poručuje da se odriče poreza i neka to isplate poslodavci, a poslodavci u Hrvatskoj nemaju tog novca.

Druga mjera, povećavanje minimalne plaće, jest čista intervencija u tržište. Političari poručuju ‘kad vam poslodavci neće isplatiti veće plaće, sad ćemo mi to srediti’. Još su najavili da će pod određenim uvjetima nekima refundirati to povećanje. Dakle, poručuju da će pomoći onima koji ljude održavaju na minimalnoj plaći, a nekim poslodavcima koji se trude povećati plaće neće pomoći nikako… Ovo sve je nered, bez financijskih efekata. Politička igra, vrlo izgledno – predizborna, pri čemu se neodgovorno ne misli o funkcioniranju cijelog gospodarskog sustava”, kaže Santini.

Hoće li doći do otkaza?

Petar Vušković, predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize, također smatra da je ovo uplitanje Vlade u određivanje cijene rada pogrešno: “Za poslodavce u industrijama, posebno onim nisko profitabilnim, ono znači opterećenje rada, a bez industrijske proizvodnje nema značajnijeg gospodarskog rasta. Za zaposlenike s minimalnom plaćom ono će značiti trinaestu plaću u 2019. jer će godišnje dobiti 2988 kuna više nego u 2018. godinu. Za makroekonomski stabilitet ono može značiti povećanje nezaposlenosti.

U pojedinim industrijskim granama, drvnoj, metalnoj, tekstilnoj, trgovini, rast minimalne plaće znači povećanje troška po radniku iznad razine njegove profitabilnosti. Kada je trošak radnika veći od njegove profitabilnosti u kratkom roku, do godine dana, slijede otpuštanja. To je jednostavan princip tržišta rada. Zato je loše kada država određuje poslodavcima cijenu rada na tržištu.” Vušković upozorava da igranje s minimalcem može ozbiljno uzdrmati pojedine poslodavce:

“Povećanje minimalca može značiti i pad konkurentnosti za trgovačka društva jer se smanjuje njihova stopa investiranja kapitala. Za neke poslodavce rast minimalne plaće značit će rast troška na godišnjoj razini i do milijun kuna. Nadalje, za gospodarstvo rast minimalne plaće znači i pad ekonomskih sloboda jer smanjuje slobodu tržišta rada. U metodologiji ekonomskih sloboda gleda se Ratio of minimum wage to value added per worker. To jednostavno znači da ako se već regulira minimalna plaća da njen iznos treba biti umjeren i sukladan rastu dodane vrijednosti i produktivnosti rada na tržištu.”

Vušković: Bolje bi bilo smanjiti porez

Hoće li radnicima pomoći doseći dostojanstvo, o čemu su govorili mnogi političari ovih dana? “Povećanje minimalca za 249 kuna je 50% prosječne mjesečne štednje u Hrvatskoj. No, ne očekuje se da će porasti štednja jer radnici s niskim dohocima imaju potrebu trošiti novac. Porast će tek osobna potrošnja. Iako je osobna potrošnja najveća komponenta agregatne potrošnje, odnosno ima najveći udio u BDP-u, značajniji učinak njenog povećanja zbog rasta minimalca na razini države ipak makroekonomski neće biti toliko relevantan.

Razlog tome je što udio zaposlenika s rastom minimalca čini tek 3% zaposlenika na tržištu rada. Ako bi se povećanje minimalne plaće kontinuirano iz godine u godinu nastavilo, moguće je očekivati rast cijena u pojedinim industrijskim granama koje ne bi otpuštale radnike. To bi se dogodilo uslijed prevaljivanja troška rada na cijene proizvoda”, komentira Petar Vušković.

Vušković naglašava da bi država mogla mnogo više učiniti kroz smanjenje poreza nego kroz petljanje s minimalcem: “Postavlja se pitanje koliko dugo će minimalna plaća rasti i zašto država ako želi povećati cijenu rada to ne napravi kroz izraženije smanjivanje poreza? Smanjivanje poreza na ostvarenu ili isplaćenu dobit, smanjivanje poreza na dohodak, te kontinuiranim osjetnim smanjivanjima administrativnog opterećenja otvaraju takav prostor. Opterećenje rada ne smije uvijek biti na štetu 115.000 poduzetnika koji nose gospodarstvo.”

Santini: Gdje je tu ekonomska logika?

Guste Santini upozorava da je ova intervencija kojom se premijer Plenković i ministar Pavić ponose kao potezom za dostojanstvo građana zapravo pokazatelj da je “hrvatsko gospodarstvo u jako lošem stanju”. “Ako gospodarstvo, ako tržište, nije u stanju samo iznjedriti plaće od tri tisuće kuna, onda je to zapravo još jedan znak koliko smo ekonomski potonuli. Gdje je tu ekonomska logika? Da Vlada s jedne strane oporezuje, a s druge strane daje subvencije?

Isto tako, stalno slušamo da je potražnja za radnom snagom velika, a kada je potražnja za radnom snagom velika, rastu plaće. Kako je onda moguće da više desetaka tisuća radnika ovisi o minimalnoj plaći? To nam pokazuje da ne funkcionira tržište radne snage. To je narušavanje sustava. Kao da pokušavate uštimati sat, a onda malo ubacujete brašna. Pa eksperimentirate koliko dugo može izdržati, a da ne pukne cijeli mehanizam. Umjesto da čistite mehanizam od prašine i smeća”, komentira Guste Santini. On smatra da ni sve ostale političke snage koje licitiraju s brojkama kolika bi trebala biti minimalna plaća u Hrvatskoj, ne kreću od realnog stanja u gospodarstvu niti ne razmatraju koje probleme treba rješavati da bi plaće počele rasti i doći do “dostojanstvenog nivoa”.

“Svaka gospodarska mjera mora se temeljiti na analizi stanja i projekciji mogućih posljedica. Mene osobno bi zaista zanimalo na temelju kojih analiza se donijela odluka o neoporezivih pet tisuća kuna nagrade te zašto je povećana minimalna plaća na tri tisuće. Koja je uloga minimalne plaće u Hrvatskoj? Koji su razlozi da postoje poslodavci koji ne mogu isplaćivati tri tisuće radnicima? Je li možda problem u tome da ne mogu izvoziti jer je kuna precijenjena? Ili imaju previsoke kamatne stope na kredite ili imaju previsoku poreznu presiju? Kad ne znate kamo plovite, svaki vjetar vam je kriv”, kaže ekonomist Guste Santini.