Stratfor donosi godišnja geopolitička predviđanja za 2018. Stratfor je privatna geopolitička kompanija sa sjedištem u Austinu, Texas.

Analiza je izvorno objavljena na Stratfor.com, dok CEA donosi pregled ključnih dijelova analize.

Azijsko-pacifička regija

• Sjeverna Koreja napreduje prema funkcionalnoj nuklearnoj sili, SAD bi mogao razmatrati preventivni nuklearni napad kao odgovor na daljnje nuklearne testove, ali to je teško zamislivo s obzirom na trošak takve vojne operacije te je vjerojatnije da će nastaviti s politikom zadržavanja.
• NR Kina bi mogla iskoristiti situaciju američke zaokupljenosti Sjevernom Korejom te za to vrijeme proširiti i produbiti svoj utjecaj na susjedne zemlje u Jugoistočnoj Aziji
• SAD bi i dalje mogao zaoštravati svoju ekonomsku politiku prema Kini ali će posredovanje Svjetske trgovinske organizacije (WTO) spriječiti trgovinski rat između dvije ekonomske sile.
• Kineski predsjednik Xi Jinping iskoristit će konsolidaciju moći kako bi nastavio s reformama pri čemu će morati unaprijediti mjere za osiguranje financijske stabilnosti i mjere za kontrolu onečišćenja.

Kako se nositi sa Sjevernom Korejom kao nuklearnom silom?

• Sjeverna Koreja je tijekom 2017. izvela 16 testiranja projektila i podzemnih detonacija nuklearnih uređaja.
• Razlike ne će biti tijekom 2018. te će nastaviti s testiranjem maksimalnog dosega svojih projektila i s atmosferskim nuklearnim testovima iznad Pacifika.
• Stručnjaci predviđaju da će Sjeverna Koreja tijekom 2018. postati aktivna nuklearna sila.
• Kada bi SAD izveo preventivni vojni napad na Sjevernu Koreju posljedice bi bile dalekosežne: Sjeverna Koreja bi sigurno odgovorila nuklearnim napadom na Južnu Koreju i možda Japan, što bi uz ljudske žrtve i materijalnu štetu uzrokovalo i veliki poremećaj u regionalnoj elektroničkoj i automobilskoj industriji te bi se udarni val reflektirao na globalnu ekonomiju.
• U slučaju takvog scenarija Kina će se morati odlučiti o svojoj poziciji na Korejskom poluotoku kako bi obuzdala širenje vojnog sukoba u regiji te bi se također morala nositi s valom izbjeglica.
• Dva bi bila predznaka da se SAD odlučio za preventivni vojni napad: prvi bi mogao biti napuštanje svih pokušaja pritiska na Pyongyang koji su trebali rezultirati njegovom suradnjom, što bi značilo smanjenje sankcija na kineske financijske institucije i kompanije koje posluju sa Sjevernom Korejom, a drugi znak bi mogao biti premještanje dvije ili tri američke flote nosača zrakoplova u vode oko Korejskog poluotoka, koncentracija obavještajnih službi i zračnih snaga u bazama, češća prisutnost američkih podmornica u vodama oko Korejskog poluotoka i mobilizacija južnokorejskih rezervista.
• Ovi bi znakovi mogli izostati jer je SAD u stanju izvesti ograničeni napad s postojećim snagama u regiji.
• Štoviše, uspješan ili neuspješan američki pokušaj rušenja sjevernokorejskog projektila bio bi katalizator o sukoba.
• Vrlo je malo vjerojatno da će doći do državnog udara, a čak i ako dođe do njega, malo je vjerojatno da će to skrenuti Sjevernu Koreju s njezinog puta prema nuklearnoj sili.
• Iako su Kina i Rusija pristale na ozbiljne sankcije UN-a kako bi se obuzdala Sjeverna Koreja, niti jedna ne želi rušenje sjevernokorejskog režima.
• Čak i u slučaju potpune izolacije uvođenjem embarga na uvoz nafte i trgovinsku blokadu, Sjeverna Koreja će nastaviti sa svojim nuklearnim programom.
• S obzirom na troškove i uzak vremenski okvir SAD će se usmjeriti prema politici okruživanja i obuzdavanja Sjeverne Koreje.
• Izolacija Sjeverne Koreje trebala bi dovesti do usporavanja i ograničavanja njezinog nuklearnog programa.
• Ipak, takva politika ima i svoje rizike jer bi Rusija i Kina mogle postupati kao i SAD, a to je postupna izgradnja proturaketne obrane te bi se rusko-kineska osovina još više približila.
• SAD ostaje uz svoje saveznike u regiji – Južnu Koreju i Japan. iako je Seoul protiv preventivnog napada na Sjevernu Koreju.

NR Kina u tranziciji

Rastuća planina kineskog duga

• Rastući korporativni dug u zadnjih nekoliko godina bio je potaknut domaćim investicijama, posebno u građevinskom sektoru.
• Na agendi kineskog predsjednika Xi Jinpinga za sljedeću godinu nalazi se mnogo socio-ekonomskih problema koji potresaju Kinu. Kako ekonomski rast usporava otkrivaju se značajne regionalne i socijalne razlike, poremećen financijski sustav i ozbiljno narušen okoliš.
• 2018. će kineska komunistička partija ubrzati fiskalne reforme, imajući na umu redistribuciju bogatstva te će usmjeriti novac prema nedovoljno razvijenim regijama, pri čemu će učvrstiti financijsku bazu lokalnih vlasti.

Iako je Xi Jinping isticao veće otvaranje kineskog tržišta za strane investitore na tom polju u zadnjem petogodišnjem mandatu nije postignut značajni napredak. Nakon što su predsjednik Xi i komunistička partija osigurali značajnu političku kontrolu, sada bi mogli prionuti na dugo odgađane reforme. Nove će slobodnotržišne reforme prvo morati proći test u slobodno trgovinskim zonama poput Shanghaia.

• Na svjetskom tržištu Kina je u sklopu inicijative „Made in China 2025“ značajno povećala investicije u prekomorske strateške sektore poput tehnologije poluvodiča i umjetne inteligencije. To stvara zabrinutost na tržištima EU-a i SAD-a, posebno zbog sve oštrijih optužbi o kineskim nepoštenim trgovačkim praksama. Zapadne zemlje će budnim okom pratiti kineske investicije u njihove industrije visoke tehnologije.

Novi put svile

• Kineska inicijativa novog ekonomskog pojasa i puta svile započela je 2013. godine. Inicijativa obuhvaća morski put svile i stvaranje ekonomskog pojasa puta svile na kopnu, što bi značilo povezivanje 64 zemlje i 15 kineskih provincija u prometnu mrežu. Realizacija novog puta svile omogućila bi Kini veći globalni doseg. Rastući pritisak SAD u području trgovine približit će ruske i kineske interese jer se obje zemlje žele rasteretiti od američkih sankcija.
• To bi savezništvo moglo povećati kineski pristup Srednjoj Aziji i Srednjem Istoku. Prilagođavanje strategije SAD-a u Afganistanu dovest će do daljnjih napetosti u odnosima s Pakistanom. Islamabad bi se mogao okrenuti prema Pekingu za bližu sigurnosnu suradnju. Takva bi situacija mogla olakšati kineski prodor u regiju, kroz realizaciju politički osjetljivih projekata koji bi se provodili duž kinesko-pakistanskog koridora.
• Takvo će savezništvo vjerojatno izazvati indijski otpor koja se protivi kineskoj inicijativi novog puta svile. Kineske ambicije mogle bi dovesti do indijskog približavanja kineskim regionalnim rivalima, uključujući Japan. To će dovesti do njihovih konkurentskih projekata u jugoistočnoj Aziji i Africi te do sigurnosne suradnje. Ipak mnoge druge prepreke koče napredak inicijative novog puta svile: politička nestabilnost i regionalne terorističke skupine, problem financiranja i regionalna sumnjičavost prema kineskim motivima.
• Šest zemalja ima barem djelomične zahtjeve prema otočju Spartly u Južnom kineskom moru. Otočje nema stalnog stanovništva ali je podmorje izuzetno bogato nalazištima nafte i plina. Preklapajući pomorski zahtjevi u kombinaciji s kineskom pomorskom ekspanzijom zapjenili su vode Južnog kineskog mora u zadnjih šest godina. U takvim uvjetima saveznik je uvijek koristan. Kina i Filipini su počeli poduzimati zajedničke napore prema energetskim istraživanjima i provode zajedničke vježbe obalne straže. Manila se zbog napete političke situacije kod kuće okrenula prema Pekingu. Iako je filipinska vojska 2017. vratila grad Marawi, koji je bio u rukama Islamske države tijekom 2018., može se očekivati nastavak sigurnosnih i političkih problema. Predsjednik Rodrigo Duterte ima pune ruke posla s promjenom ustava, osiguranjem mirovnog ugovora s pobunjenicima Moro i očuvanjem mira na drugom po veličini filipinskom otoku, Mindanaou. S toliko problema kod kuće Filipini si ne mogu priuštiti oštriju politiku prema Kini. Sigurnosna suradnja SAD i Filipina će se nastaviti ali to ne će narušiti procvjetalu suradnju s Kinom.
• S druge strane, odnosi Kine s Vijetnamom nisu tako prijateljski. U posljednjih nekoliko godina dvije su zemlje otkazale vojne sastanke, Peking je prisilio Hanoi da obustavi energetska istraživanja u Južnom kineskom moru te je američki nosač aviona po prvi puta od završetka Vijetnamskog rata posjetio Vijetnam. Iako će nacionalni dug i ekonomske reforme okupirati agendu Vijetnama u 2018., Vijetnam je puno stabilniji od Filipina i stoga spremniji suprotstavljati se Kini. Kao i tijekom 2017. Vijetnam će u Južno kinesko more pokušavati privući druge zemlje, poput Japana, Indije, Rusije i SAD.
• Kriza u Sjevernoj Koreji i zajednički interesi u suprotstavljanju zapadu približavaju Kinu i Rusiju. Za to vrijeme Japan će raditi na približavanju prema obje sile. Tokio bi mogao surađivati s Kinom na njezinoj inicijativi novog puta svile. Istodobno bi Japan mogao razvijati svoju ekonomsku suradnju s Rusijom na Kurilskom otočju što je simbolično okončanje neprijateljstva koje traje od Drugog svjetskog rata. Tokyo će nastaviti raditi u suradnji s Washingtonom na daljnjem pritisku Pyongyanga kako bi promijenio svoje ponašanje.

 Amerike

• Trumpova administracija će nastaviti s pokušajima uvođenja protekcionističkih politika.
• Jedan od načina protekcionističke agende je istraga o navodnoj kineskoj krađi intelektualnog vlasništva.
• Najava ponovnih pregovora o KORUS-u, sporazumu o slobodnoj trgovini između SAD-a i Južne Koreje.
• Početkom 2018. godine će američka administracija odlučivati o ulasku u postupak revizije NAFTA sporazuma o slobodnoj trgovini Sjeverne Amerike.
• Privatni poduzetnici i republikanci bi mogli utjecati na Trumpa da ne krene u reviziju NAFTA-e, kao i analize koje pokazuju kako bi jednostrani izlazak iz NAFTA-e prouzročio negativne posljedice za američko gospodarstvo.
• Ukoliko Trump svejedno odluči da SAD jednostrano izlazi iz NAFTA-e, tada bi zagovornici ostanka u NAFTA-i mogli tražiti pred Kongresom i saveznim sudovima pobijanje takve odluke.
• Obzirom na izbore za američki Kongres 2018., mnogi bi se republikanski kandidati mogli početi sve više udaljavati od Trumpovih kontroverznih politika, što bi moglo izazvati i neravnotežu u samoj Republikanskoj stranci.
• U jeku nesigurnosti opstanka NAFTA-e, Kanada i Meksiko će tražiti druge trgovinske partnere, prvenstveno države Mercosura te azijske države (Indija, Japan, Kina, Singapur).
• Brazil i Argentinu očekuju pokušaji privatizacijskih i poreznih reformi – peronisti (nasljednici političke ideologije bivšeg predsjednika Juana Dominga Perona i njegove supruge Eve Peron) će lako moguće zaustaviti privatizaciju u Argentini.
• Kako se mandat vlada sklonih poslovnom sektoru u Brazilu i Argentini primiče svojem kraju, pokušat se sklopiti sve veći broj trgovinskih sporazuma s EU-om, EFTA-om, Meksikom, Kanadom.
• Očit je nastavak propadanja Venezuele.
• SAD će nastaviti pritisak na vlast u Venezueli radi održavanja demokratskih višestranačkih izbora.
• Venezuelanske vlasti će teško prihvatiti nove izbore koje će vjerojatno izgubiti, bez protuzahtjeva u vidu amnestije za vođe Socijalističke stranke.
• Vojska i policija mogu biti osigurači za demokratske promjene.
• Radi očuvanja vlasti, vlastodršci bi mogli policiji i vojsci dati više kontrole nad državnom naftnom kompanijom – Petroleos de Venezuela.

Euroazija

• Rusija će intenzivirati svoju prisutnost na Dalekom istoku.
• Iako ruska tiha potpora sjevernokorejskom režimu neće jenjavati, odnosi će zahlađivati kako će Pyongyang jačati u svojem cilju finaliziranja nuklearnog programa.
• Rusija će nastojati koristiti svoju poziciju oko Sjeverne Koreje kao točku pregovora sa Sjedinjenim Državama, dok će istovremeno nastojati koristiti nesuglasice u trojnom savezu SAD-a, Japana i Južne Koreje.
• Rusija će uz Kinu nastojati zadržati stav o nevojnom rješenju problema Sjeverne Koreje.
• Kina će olakšati utjecaj Zapada na gospodarstvo Rusije.
• Rusija i Kina će nastavljati surađivati na raznim područjima – u Srednjoj Aziji Kina će se koncentrira na ekonomska pitanja, a Rusija na sigurnost.
• Iako su Rusija i Kina prirodni saveznici, u nekim će segmentima njihovi interesi biti i sukobljeni – navedeno će pokušati iskoristiti Japan koji će nuditi Rusima financijsku pomoć za ukapljeni plin kako bi smanjio utjecaj Kine na Rusiju.
• Na Srednjem istoku će Rusija pokušati koristiti svoju poziciju katalizatora završetka rata u Siriji radi osiguranja bolje pregovaračke pozicije sa ostalim silama involviranima u rat (Izrael, SAD, Saudijska Arabija).
• Četiri su cilja koja Rusija nastoji ispuniti zahvaljujući svojoj ulozi u Siriji – 1) osigurati bolju pregovaračku poziciju sa Zapadom. 2) zauzdati prijetnje od islamističkog terorizma. 3) okrenuti odnose regionalnih sila u svoju korist. 4) osigurati si ulaz na tržište poljoprivrede, energetike i oružja u toj regiji.
• Kako bi se potkopao SAD na globalnom planu, Rusija će ulaziti u savez s Iranom u nekim područjima, dok će se u regionalnim pitanjima interesi Rusije i Irana razilaziti.
• Tenzije će rasti između SAD-a i Rusije u vidu pojačavanja pritisaka na Rusiju preko trgovinskog embarga i težih sankcija, dok će istovremeno pozicioniranje balističkih projektila po Europi i Aziji otežavati obnavljanje bilateralnih pregovora o naoružanju.
• Kako bi izbjegla dodatne ekonomske sankcije, Rusija će na nekim područjima više surađivati sa SAD-om (pitanje Sjeverne Koreje i Sirije), dok će na drugim područjima nastojati zadržati stratešku poziciju (poput Bliskog istoka).
• Nastavit će se rusko uplitanje u unutarnja pitanja EU – najizglednije je da će pokušati hibridnim ratom utjecati na rezultat parlamentarnih izbora u Italiji.
• Ekonomski gledano Rusiju očekuje teška godina (bankrot javnih institucija, saveznih država i banaka). Kremlj će morati pustiti da neke od banaka ili državnih firmi propadnu kako bi uspio osigurati stabilnost prije izbora u 2018.
• Putin je gotovo siguran pobjednik izbora, obzirom da nema ozbiljnog protukandidata.
• Ipak, obzirom na rastuće nezadovoljstvo, pogotovo među mlađim Rusima, Putinova će administracija morati na drugačije načine odašiljati svoje političke poruke, a njegova će pobjeda rezultirati i masovnim prosvjedima.
• Najave čečenskog vođe Ramzana Kadyrova i naftnog mogula Igora Sechina će natjerati Putina da im ograniči moć i tako uvede još više centraliziranu i autoritarnu vlast.
• Ukrajina će se pripremati za predsjedničke i parlamentarne izbore 2019.
• SAD će nastaviti sa pomaganjem Ukrajine – financijski, vojno i energetski – dok će Rusija istovremeno pojačavati hibridni rat protiv Ukrajine.
• Azerbajdžan i Gruzija će nastaviti svoju suradnju sa Turskom, dok će Armenija biti okrenuta prema Rusiji po pitanjima sigurnosti i ekonomije.
• Rusija ostaje glavni arbitar za Nagorno-Karabagh regiju.
• U Srednjoj Aziji 2018. je godina političkih tranzicija.
• Kazahstan očekuje smjena predsjednika – Nursultan Nazarbayev će polako prepustiti svoje ovlasti parlamentu i ključnim ljudima iz političke elite te iz pozadine nadzirati prijenos vlasti.
• Niske cijene energije će dovesti do velikih socio-ekonomskih problema što može natjerati ekonomsku liberalizaciju u primjerice Uzbekistanu i užoj suradnji s Kirgistanom i Tadžikistanom.
• Obzirom na nestabilnost u široj regiji, primarno u Afganistanu i Siriji, države Srednje Azije će se zalagati za centraliziraniji sustav sigurnosti, u čemu će im pomagati dva najjača regionalna igrača – Kina i Rusija.

Europa

• Pregovori o reformi Europske unije će biti prioritet tijekom 2018.
• Francuska i Njemačka će voditi glavnu riječ u navedenome, te će biti sklone suradnji.
• Francuska i Njemačka će najviše razgovarati o pretjeranoj državnoj potrošnji i osiguranju od financijskog rizika – uključujući zajedničko osiguranje depozita za EU banke i osiguranje za nezaposlene EU državljane.
• Njemačka, iako se ne protivi tim idejama, zagovara efikasniji nadzor fiskalnih politika država članica EU.
• Ujedinjena Kraljevina će 2018. godinu provesti u pregovorima oko trgovinskog sporazuma s EU;
• Ujedinjena Kraljevina će nastaviti s pregovorima oko Brexita i u 2018., nadajući se kako se cjelokupno društvo priprema za isti.
• Glavni razgovori u EU će se voditi o većoj financijskoj integraciji, suradnji u vojnim pitanjima i zajedničkim odgovorima na krizu – iako se članice slažu da su promjene nužne, velike su nesuglasice oko toga kako bi te reforme trebale izgledati.
• U tu će svrhu London i Bruxelles dogovoriti prijelazni sporazum kojim će obje strane kupiti vrijeme u narednom periodu.
• Vlasti u Sjevernoj Irskoj, Walesu i Škotskoj će se truditi iskazati svoje interese u pregovorima između Londona i Bruxellesa.
• Kako bi smirili situaciju na granici Republike Irske i Sjeverne Irske, Ujedinjeno Kraljevstvo bi moglo olabaviti svoj stav o napuštanju jedinstvenog tržišta EU.

• Izbori u Italiji se održavaju u svibnju 2018.
• Sve stranke kritiziraju fiskalnu politiku štednje, ali je razlika koliko će se koja stranka, u slučaju pobjede na izborima, prijetiti Bruxellesu i poduzimati jednostrane korake (koji mogu uključivati ignoriranje zahtjeva za smanjenom javnom potrošnjom, ali i napuštanje eurozone, iako navedeno nije izvjesno).
• Vlast u Italiji će činiti grupacija euroskeptika – čime može dovesti eurozonu u rizik samom najavom mogućnosti ili čak izravnom prijetnjom.
• Politička fragmentacija u Italiji može dovesti ili do nemogućnosti sastavljanja vlade ili do sastavljanja slabe vlade, što će Italiji oduzeti vanjskopolitički utjecaj, te će imati negativan utjecaj i na ekonomiju i stabilnost tržišta.
• Grčki bail-out program završava 2018. godine.
• Grčka će od vjerovnika zahtijevati labavije mjere fiskalne discipline, koje će vjerovnici omogućiti ukoliko Grčka nastavi s uvođenjem reformskih mjera (snižavanje kamatnih stopa, produljenje rokova plaćanja, ali ne i otpis dugova).
• Španjolska će se suočavati s dva problema – katalonski secesionizam, te nemogućnost manjinske vlade da donosi nove zakone i provodi reforme.
• U srednjoj Europi će nacionalističke vlasti u Poljskoj i Mađarskoj nastaviti s dobrim rezultatima.
• Mađare očekuju parlamentarni izbori 2018. za koje je izvjesno da će pobijediti trenutno vodeća Orbanova stranka (Fidesz).
• Poljaci će istovremeno nastaviti održavati napete odnose s Njemačkom.
• Obje države će nastaviti otvoreno prkositi Bruxellesu i njegovim nastojanjima da se miješa u unutarnja politička pitanja.
• Takva politika može obje države uvesti u vanjskopolitičku izolaciju.
• Austrija, Slovačka i Češka će nastaviti suprotnim smjerom (u odnosu na Poljsku), više surađujući sa Zapadom, ali će razina euroskepticizma ostati visoka.
• EU će nastojati sklopiti sporazume o slobodnoj trgovini s Australijom, Novi Zelandom, Meksikom, Indijom i Mercosurom (Zajedničko tržište Južne Amerike).
• Ključne točke će biti poljoprivreda, zaštita investicija i zaštita podataka u trećim državama.
• Odnos EU i Moskve će ostati udaljen.
• Moskva će nastojati koristiti nesuglasice unutar država kako bi nastavila sijati sjeme razdora među državama članicama.
• EU će uvjetovati ukidanje sankcija prema Rusiji mirovnim sporazumom u Ukrajini.
• Same države članice unutar EU neće biti jednoglasne oko tih sankcija, te je moguće da neće biti uvođenja novih, ali može doći do prolongiranja starih sankcija.
• S druge strane, EU će nastaviti suočavati se sa problemom priljeva imigranata.
• Najkontroverznija mjera koju EU mora uvesti – kvote imigranata, vjerojatno neće uvesti zbog snažnih otpora unutar same EU.
• Iako je broj prelazaka iz Libije u Italiju pao u 2017., problem imigranata nije gotov, već su imigranti počeli koristiti druge rute – Tunis i Alžir, radi ulaska na teritorij EU.
• U tu svrhu će Bruxelles nastojati održavati imigrantski sporazum s Turskom, koji može doći na kušnju nastavi li Ankara s progonom političkih protivnika i medija.

Bliski istok i Sjeverna Afrika

• SAD će nastaviti budno pratiti Iran kako ne bi krenuo stopama Sjeverne Koreje i kako bi ograničio dosege iranske mreže na Srednjem istoku koju je Iran izgradio kroz potporu različitim političkim i militantnim grupama (o.p. Hezbolah, Hamas).
• Saudijska Arabija će također pažljivo promatrati ponašanje Teherana u u svojem dvorištu jer je Iran njezin glavni konkurent u regiji.
• Izrael će pružiti potporu SAD-u i Saudijskoj Arabiji kako bi ograničili zajedničkog neprijatelja.

Pregovaranje o sudbini nuklearnog sporazuma

• Tenzije između SAD-a i Irana rastu, a „Joint Comprehensive Plan of Action (JCPOA)“ visi o niti, međutim moguće je da će sporazum preživjeti godinu.
• JCPOA sporazum je potpisan kako bi ograničio iranski nuklearni razvoj i Iran je pristao na uvjete u zamjenu za olakšanje sankcija, mogućnost stranih investicija i izvoz nafte.
• SAD nije dovoljno uvjeren u čvrstoću sporazuma, posebno glede razvoja iranskih nuklearnih projektila (za koje sumnja da ih i dalje razvija) te zbog iranske podrške terorističkim grupama u regiji poput Hezbolaha u Libanonu i Houthija u Jemenu.
• To je razlog zbog kojega je američki predsjednik Donald Trump u listopadu 2017. povukao američki potpis iz JCPOA.
• Iran ne će biti prvi koji će napustiti pregovarački stol u strahu da bi to dovelo do sloma iranskog gospodarstva.
• Tvrda politička linija u Teheranu nije sklona pregovarati sa Zapadom ali je zato za pregovore otvoren umjereniji iranski predsjednik Hassan Rouhan.
• Iran će se okrenuti prema Europi i Rusiji kako bi zaštitili pregovarački okvir jer bi nametanje daljnjih sankcija Iranu značilo i velike gubitke za europske kompanije koje posluju s Iranom.

Građanski rat u Siriji

• Rusija i Iran preuzele su kontrolu na terenu.
• Šestogodišnji rat u Siriji i borba s Islamskom državom u Siriji i Iraku doveli su su do jačanja militantnih skupina na prostoru cijelog Levanta koje podupire Iran.
• Uz pomoć militanata Iran želi stvoriti svojevrsni kontinentalni most do Mediterana, a to su ambicije koje nisu viđene još od sasanidskog Perzijskog carstva iz 7. stoljeća.
• SAD i Saudijska Arabija odlučne su skršiti iranske saveznike u regiji, a prvi je na repertoaru teroristička skupina Hezbolah.
• Hezbolah ratuje u Siriji i rasteže se izvan svojih mogućnosti, što Izraelu daje priliku za napad uz podršku SAD-a i Saudijske Arabije.
• Islamska država nestaje u Siriji, ali su šanse za postizanje primirje 2018. vrlo male, zbog nemogućnosti postizanja dogovora između pobunjeničkih i Assadovih snaga.
• Rusija će nastaviti posredovati u regiji, posebno u pronalaženju kompromisnih rješenja između Irana i Sirije koje su više zainteresirane za potpunu vojnu pobjedu a manje za ustupke.
• Rusija će također otvoriti dijalog s Turskom koja je posebno zabrinuta zbog kurdske države duž južne turske granice.
• Rusija će igrati važnu vojnu i političku ulogu u Siriji tijekom 2018. ali njezine će ekonomske i političke veze dosegnuti države Perzijskog zaljeva, Egipat, Libiju, Irak i Tursku.

Nadmetanje za vojnu prednost

• Saudijska Arabija imat će velikih poteškoća pri slabljenju iranskog vojnog utjecaja u Siriji i Iraku.
• U Jemenu bi mogla ostvariti veći vojni utjecaj nakon što je rat krajem 2017. dobio neočekivani smjer kada su protuvladini pobunjenici Houthi ubili svojeg dotadašnjeg saveznika, predsjednika Ali Abdullah Saleha.
• Veliki broj prebjega od strane Houthi pobunjenika mogao bi prevagnuti u korist koalicije Vijeća za zaljevsku suradnju (Gulf Cooperation Council) koje vodi Saudijska Arabija.
• Pobunjenici Houthi će biti očajni u nastojanju da nabave novo i još razornije oružje od Irana, a Saudijska Arabija bit će još odlučnija da ih u tome spriječi.
• se u Iraku održavaju opći izbori na kojima će glavni konkurenti biti irački premijer Haider Al-Abadi i šijtski vođa Muqtada al-Sadr.
• Nakon izbora će Iran još više osnažiti svoje veze sa šijitskim mobilizacijskim snagama, dok će koalicija okupljenja oko Vijeća za zaljevsku suradnju povećati dotok novca i pomoći sunitskim snagama u Iraku.
• Rascjep između dvije kurdske stranke (Kurdske demokratske stranke u provinciji Arbil i Patriotske unije Kurdistana u provinciji Sulaimaniyah) će se povećati obzirom da irački Kurdi tijekom 2017. nisu uspjeli u proglašenju neovisnosti.
• Bagdad će se tijekom nastavka pregovora s kurdskim snagama osloniti na Teheran kako bi još više međusobno udaljio kurdske skupine.
• Saudijska Arabija će pokušati putem premjera Saad al-Hariri povećati svoj utjecaj u Bejrutu i tako pomutiti interese Hezbolaha u Libanonu.
• Uz poslovičnu prisutnost Turske u Siriji i Libanonu Katar bi mogao biti neočekivani saveznik Turske na Arapskom poluotoku. Turske vojne trupe i oprema će biti prisutni na teritoriju Katara, a pojačat će se i međusobne trgovinske aktivnosti.
• Prijateljstvo Turske i Katra frustrirat će Saudijsku Arabiju koja se već neko vrijeme želi profilirati kao dominantna sunitska sila na Bliskom istoku.

Saudijska strategija preživljavanja

• Saudijska Arabija ima pune ruke posla u vanjskoj politici, ali će u 2018. biti zaposlena s opsežnim i složenim domaćim reformama.
• U srcu saudijskih političkih promjena je mladi princ Mohammed bin Salman koji će iskoristiti svoju novostečenu moć kako bi ustrajao na svojoj političkoj agendi.
• Na agendi je povećanje profita iz nenaftnih izvora putem porezne reforme i povećanje investicija u privatni sektor.
• Kako bi došao do dijela potrebnih sredstava za buduće investicije morat će pristupiti djelomičnoj javnoj ponudi kompanije Saudi Arabian Oil Co.

Sjevernoafrički nacionalizmi

• je izborna godina u Egiptu i Libiji.
• U Egiptu se u svibnju održavaju predsjednički izbori te će Vrhovno vijeće oružanih snaga pažljivo promatrati razvoj situacije pri čemu ne će dopustiti veliki manevarski prostor za izbor građana.
• Postojeće frustracije prema vladi u Kairu kanalizirat će se putem opozicijskog kandidata, odvjetnika Khaled Alija.
• Zajmovi MMF-a dati će Egiptu veću samostalnost u vanjskoj politici u kojoj jće balansirati svoje veze s Rusijom i SAD-om, a Saudijsku Arabiju će držati na razumnoj udaljenosti.
• Egipat će se distancirati od Ankare zbog njezinog upletanja u mirovne pregovore koji bi trebali okončati izraelsko-palestinski sukob te je umanjila ulogu Egipta u tom procesu koji je do sada bio percipiran kao posrednik u tom sukobu.
• Predviđena nacionalna konferencija u Tunisu trebala bi katalizirati izborni proces i iskristalizirati zajedničke osnove sukobljenih strana u Libiji.
• Pregovori ne će ispuniti zahtjeve sukobljenih strana te će najjači među njima (poput maršala Khalifa Hiftera) nastaviti djelovati prema svojem interesu dok se pregovori ne okončaju.

Đihadistički ratovi

• Islamska država pretrpjela je ozbiljne poraze u Siriji i Iraku, ali su druge ekstremističke skupine i dalje u punoj snazi.
• Al Qaeda će iskoristiti slom Islamske države kako bi osnažila svoju reputaciju đihadističkog vođe i kako bi propagirala svoju viziju „dugoročne borbe“.
• Al Qaeda će se fokusirati na novačenje trenutnih i potencijalnih članova Islamske države te će u slabijim državama poput Jemena, Libije i Sinajskog poluotoka utemeljiti ili osnažiti svoje pozicije
• Prostori s neuređenom vlašću poput Sahela, Somalije i Afganistana također su pogodni za operativne aktivnosti ekstremističkih skupina.

Južna Azija

Rat u Afganistanu razdvaja SAD i Pakistan

• Odnosi SAD-a i Pakistana nalaze se na raskrižju otkako su se tijekom 2017. pogoršali
• Pakistan podupire Talibane u Afganistanu i oglušuje se na američka upozorenja.
• Dugoročno je Pakistanu važnije uspostaviti kontrolu nad vladom u Kabulu jer je to dio njegove geopolitičke strategije koja treba obuzdati širenje Indije u regiji.
• Ipak, SAD i Pakistan će i 2018. nastaviti svoju dugoročnu vojnu suradnju jer si SAD ne može priuštiti dodatno vojno naprezanje u regiji, s obzirom na napetu situaciju na Korejskom poluotoku.
• Međutim, određeni oblik američkog pritiska na Pakistan mogao bi uslijediti – kroz nametanje sankcija, oduzimanje Pakistanu statusa saveznika NATO-a, pojačane američke napade dronovima u sjeverozapadnom Pakistanu radi uništenja utočišta militantnih skupina.
• Pakistan će odgovoriti na svoj način i to jačanjem svojih veza s Rusijom i Iranom. Ove dvije regionalne sile dijele pakistanski interese za podupiranjem Talibana kao način da kontriraju NATO-ovim snagama u Afganistanu.
• Ovo partnerstvo ima svoje granice. Pakistan ima istaknutu i simboličnu ulogu u Islamskoj vojnoj protuterorističkoj koaliciji čiji je inicijator Saudijska Arabija. To će članstvo ograničiti veze Pakistana i Irana. Istovremeno, Moskva ima poseban odnos s Indijom jer je ona njezin najveći kupac oružja te će to sigurno utjecati na procvjetalo savezništvo Rusije i Pakistana.

Pakistan: prijatelji, rivali i ostali

Pakistan: vojska koja ima državu

• 2018. će pakistanska vojska imati na agendi puno više od sukoba u Afganistanu, obzirom da vojska u Pakistanu ima dominantnu ulogu u vanjskoj i unutarnjoj politici.
• Plan pakistanske vojske je promovirati militarno orijentiranu stranku na političkoj sceni. Radi se o Mili tj. muslimanskoj ligi koja će dobiti dodatni poticaj na parlamentarnim izborima 2018. Sudjelovanje na izborima u ime stranke potvrdio je i Hafiz Saeed koji je krajem godine oslobođen iz kućnog pritvora u kojem je bio zbog organizacije terorističkog napada u Mumbaiu 2008. Saeed namjerava uključiti pitanje pokrajine Kašmir u svoju kampanju što je dodatni materijal za pogoršanje odnosa s Washingtonom i New Delhijem.
• Vodstvo vladajuće pakistanske stranke moglo bi se naći u krizi (Pakistan Muslim LeagueNawaz – PML-N). Pakistanski premijer Nawaz Sharif suočen je s optužbom za korupciju i mogao bi završiti u zatvoru. U tom slučaju sukobljene frakcije unutar stranke borit će se za mjesto premijera i velike su šanse za pobjedu Shahbaz Sharifa (Nawazov brat) što bi pogodovalo vojsci s obzirom na njegov fleksibilan stav prema vojsci.
• Razdor u PML-N-u će pogodovati vojsci i njezinom sve većem utjecaju u vanjskoj politici, što će značiti daljnju pakistansku potporu Talibanima i nastavak neprijateljstva prema Indiji.

Intenziviranje indijsko-kineskog rivalstva

• Pakistan nije jedina briga koja muči Indiju. Naime, vojne snage Kine i Indije našle su se 2017. u stanju pripravnosti koje je trajalo 73 dana zbog Doklamskog platoa na teritoriju Butana. Kina je željela izgraditi cestu preko spornog platoa, a Indija je intervenirala u korist Butana s kojim ima posebne odnose. Problem će se nastaviti i u 2018.
• Sve veća kineska prisutnost u Indo-pacifičkoj regiji čini Indiju nervoznom zbog čega će u 2018. povećati svoje sigurnosne veze sa SAD i Japanom te je moguće i s Australijom.
• Istovremeno će indijski premijer Narendra Modi intenzivirati ekonomsku diplomaciju kroz Savez država jugoistočne Azije (Association of Southeast Asian Nations – ASEAN) kako bi uhvatio korak s Kinom u regionalnoj trgovini i investicijama.
• Ipak, Kina prednjači kada su u pitanju investicije u regiji. Obje zemlje nastavljaju 2018. s infrastrukturnim projektima na Šri Lanki. Nepal je sklon poduprijeti kinesku prometnu inicijativu Novog puta svile obzirom na lijevu većinu u nepalskom parlamentu. Bangladeš ne želi izgubiti priliku da Kina uloži 24 milijarde USD u infrastrukturne projekte na njegovom teritoriju te se indijsko kreditiranje infrastrukturnog razvoja u iznosu od 4,5 milijarde USD čini kao sitnica.
• Kod kuće će indijski premijer i njegova vladajuća stranka Bharatiya Janata imati pune ruke posla s implementacijom opsežne porezne reforme. Premijer Modi neće eksperimentirati s reformom tržišta rada kako bi si povećao šanse da osvoji drugi mandat i kako bi zadržao svoju populističku reputaciju. Njegova će se administracija fokusirati na 32 milijarde USD vrijedan program bankovne dokapitalizacije kako bi se oživjele privatne investicije. Međutim, Modi je zakazao u svom najvažnijem predizbornom obećanju, a to je pretvaranje Indije u proizvodno čvorište, odnosno masovno otvaranje radnih mjesta u proizvodnji.

Subsaharska Afrika

• Južnoafrička Republika, DR Kongo, Angola i Zimbabve će tijekom 2018. pokušati ostvariti tranziciju vlasti, a za neke će to biti po prvi puta nakon više desetljeća.
• Dok se G5 grupa bori sa militantnim snagama u području Sahel, američka vojska u Nigeru planira izgraditi bazu dronova što će potaknuti daljnje protuterorističke mjere.
• SAD će započeti gradnju baze dronova u Nigeru, što će potaknuti daljnje protuterorističke akcije.
• SAD će nastaviti biti prisutan i na Afričkom rogu, gdje će somalijski militanti i dalje destabilizirati situaciju.
• Somalijske snage sigurnosti neće u pravilu imati previše uspjeha protiv militanata, obzirom da su i dalje relativno neorganizirana skupina što će dati al Shabaabu (glavnoj militantnoj skupini) više prostora za djelovanje.
• Usprkos problemima sa sigurnosti, somalijski ogranak Islamske države vjerojatno neće uspjeti postati jači faktor u regiji.
• Brazil će sve više investirati na afrički kontinent – primarno Angolu, Mozambik i Nigeriju, a unutar UN-a se vode i razgovori o slanju brazilskih vojnika u Centralnoafričku republiku kao mirovne snage, što bi trebalo povećati i reputaciju Brazila unutar UN-a.