Svrstajmo se uz Ukrajinu

07/10/2024

Svrstajmo se uz Ukrajinu i pokažimo zajedništvo koje nas veže i obvezuje. Matija Horvat, član Izvršnog odbora Centra za javne politike i ekonomske analize, donosi drugi dio pisma upućenog saborskim zastupnicima koje poziva da se pri glasovanju svrstaju na pravu stranu povijesti.

U današnje vrijeme smo svjedoci rečenica, riječi ili pojmova koji (na prvu) zvuče odlično ili barem „neutralno“ te nikako odbojno – „nacionalni interes“ je jedan od tih pojmova. „Mi smo mala zemlja“ je također ponavljana rečenica. Uz malu zemlju (gdje se neki akteri previše odmaraju, koja je eto i nebitna u svjetskim događajima) ide i ona (navodna) Mačekova: „Dok se veliki tuku, mali moraju biti pod stolom.

Što nam je donijela ta (navodna) Mačekova izjava? Ništa dobrog! Genocid nad slabijima se nastavio, a poslije su naši djedovi (čak i mačekovci, domobrani ili građani koji su bili anti – komunisti, a da nisu nosili crne uniforme) svejedno završili na „križnim putevima“ totalitarizma, jer nasilnika nikada ne zanima to što je netko „neutralan“ ili „nesvrstan“.

Maček je bio dobar čovjek, ali je u teškim vremenima odlučio šutjeti – a grijeh šutnje, nas svejedno čini kukavicama (bez obzira što smo možda dobri ljudi) i ne jamči nam da ćemo preživjeti. „Čekanje“ nije dobra politika, „ne zamjerati se“ nije rješenje, biti oprezan – nije nužno znak mudrosti.

Da su se hrvatski branitelji, npr. dečki u trapericama sa Trpinjske ceste ’91. (ili na bilo kojem punktu slobode i demokracije, od Prevlake do Dunava), slabo naoružani  i nasuprot tenkova – odlučili „čekati“ ili biti „oprezni“, jer su „mali“ od nas bi ostali možda ostaci ostataka.

Zašto se umjesto domaće tradicije Mačeka, ne bi prisjetili univerzalnih vrijednosti slobode. Slobode misli, slobode vjere, slobode od oskudice i slobode od straha iz Atlantske povelje (Ujedinjenih naroda), jer smo i danas u transatlantskoj zajednici demokracija.

Svaka od ovih sloboda može biti i hibridno narušena, a pogotovo, ako u istočnoj propagandi slušamo o „kršćanstvu“ i „tradicionalnim vrijednostima“ (koje pomažu i radikalni, a zapravo tragični, islamistički jurišnici iz Groznog). Nema kršćanstva u Putinovom režimu i „ruskom svetu“, ima samo obmane i laži – najstarijih trikova komunističkog KGB-a i lojalnih partnera.  

Stoga, ako smo vjernici bilo koje vjere, zašto se (uvijek ili često) bojimo. Naime, vjera nas upravo uči da se ne bojimo, već da budemo slobodni. Strah je dio hibridnog rata, koji je odavno objavljen i nama. Biračko tijelo moramo educirati da se ne boji i to pogotovo trebaju činiti oni koji su vjernici.

Poštovane i poštovani, zašto se umjesto Mačeka ne bi sjetili puno boljih govora, npr.:

„Europljani koji pamte povijest, razumiju bolje od većine, da nema sigurnosti u popuštanju zlu. Srž zapadne politike mora biti takva da nema utočišta za teror. A kako bi održali takvu politiku, slobodni ljudi i slobodne nacije moraju se ujediniti i raditi zajedno.“

Zašto se ne bi sjetili legendarnog Vlade Gotovca, koji je govorio da će oni „umrijeti u pustoši svog mrtvog srca“. Tko će umrijeti? Pa neprijatelj, drage dame i poštovana gospodo zastupnici. Nešto je pokojni Gotovac govorio i o moralnim strašilima te da se u Navarri umiralo od srama. Ako donesemo prave odluke, srama neće biti, dovoljno je samo malo hrabrosti i samo malo edukacije, u smislu da se bolje borimo protiv strašila sa istoka.

Naime, male zemlje itekako mogu biti hrabre. Ljudi suočeni sa „posljedicama koje nikada nisu vidjeli“ moraju biti hrabri. Baš kao „malo dobrih ljudi“ iz ’91., ukrajinski branitelji danas prkose 20x većem agresoru i ne boje se, pogotovo onda kada ruskom bojnom brodu zažele mirno more (a najmirnije je na dnu) na politički nekorektan način, jer tako se to radi, kad smo suočeni sa nasilnikom koji nam prijeti „posljedicama koje ne možemo ni zamisliti“ i koji ubija, siluje i krade – u našoj kući, koja može biti kuća za sve naše ljude, u nekom boljem svijetu, sa poraženom Rusijom.

Ruska (crvena) armija je nepobjediva, Rusija nikada ne gubi ratove i sl. izjave su povijesno netočne! Ne morate biti najbolji student u Vašoj generaciji da bi to znali, ali čak iz udobnije (udaljene) pozicije, još niste raskrinkali te laži! Možda zato što se bojite „eskalacije“ (još jedne riječi koje nas hibridno i svakodnevno napada). Dok se dobri ljudi iz udobne udaljene pozicije boje fantomske eskalacije, dobri ljudi Ukrajine proživljavaju realnu anihilaciju.

KGB i njegove derivacije godinama truju slobodni zapadni svijet (a Lijepa Naša je dio tog svijeta, jer su se naši stari za to uvijek borili i to piše na stijenama naših pradjedova). Prvo smo trovani sa „marksističko – lenjinističkim idejama“ iz Moskve, a danas je u naš vokabular ušla (naizgled odlična) riječ „suverenitet“, „suverenizam“, „nacionalni interes“ i sl. Političari iz raznih država, koji se danas često pozivaju na „suverenitet“ ili „nacionalni interes“, gotovo jednako često imaju ambivalentni odnos prema suverenitetu (ili nacionalnom interesu) Ukrajine, a da ne govorimo o teritorijalnom integritetu, koji predstavlja temelj međunarodnog prava.

Ako netko tvrdi da je Krim oduvijek Rusija, tom pokvarenom analogijom možemo reći da je Kalinjingrad oduvijek Njemačka. Što je najgore, ako mislimo da Krim nije Ukrajina, onda, u nekom groznom svijetu u kojem je RF pobijedila, Baranja ili Istra (hrvatski teritoriji koji – do kraja Drugog svjetsko rata – nikada nisu službeno bili u Hrvatskoj) također postaju sporni. I takav svijet ne želimo (ne samo zato što smo „mali“), a takav svijet nam upravo oslikavaju nasilnici, koji su udruženi u (zločinački poduhvat imena) „koncern autokracija“.

Dakle, diktature iz RF, Sjeverne Koreje, Irana, ali ne zaboravite asertivnu „Narodnu republiku“ Kinu i dr., žele promijeniti svjetski poredak, koji je iznikao iz ruševina Drugog svjetskog rata. To piše u dokumentima komunističke partije Kine! Bitna odrednica njihove politike je da se u današnjem političkom vokabularu inflatorno koristi riječ „suverenitet“ (a za suverenitet Ukrajine ih ionako nije briga) te takvim makinacijama žele izbaciti najbitniju riječi iz međunarodnih dokumenata – ljudska prava. Prva čovjeka i građanina na slobodu, demokraciju, vladavinu prava.

Trgovački interesi ne smiju biti iznad ljudskih prava, koja se u diktaturama uništavaju, a Ukrajinci se upravo bore za te ideale – koji nisu fikcija, ma koliko god nas neprijatelj pokušava u to uvjeriti na sve načine. Slabo naoružani mladi dečki u trapericama, nisu ’91. branili samo svoj dom, oni su branili ideale, koje naši djedovi sa križnih puteva, tada nisu mogli ostvariti. Za Hrvatsku, čvrsto na Zapadu – bez lijevog ili desnog totalitarizma. To imamo danas, ali se moramo otarasiti Mačekove oprezne neutralnosti ili komunističke nesvrstanosti te nejasnog pozivanja na (ruski?) „mir“ i to je upravo ono što i Ukrajinci žele – sada.

Poštovane dame i gospodo, Vi vjerojatno znate da je ovo sve oko nas rat diktatura protiv demokracije, a rat dolazi u različitim oblicima. Dakle, rat (pardon, specijalna vojna operacija) ne mora biti službeno objavljen, rat ne podrazumijeva samo kinetičku paljbu na premorene ili slabo naoružane branitelje na punktovima slobode i demokracije. Rat se odvija i dok svi mi „mirno“ radimo svoje poslove ili se odmaramo u „maloj zemlji“.

Najizraženije kinetičko bojno polje je Ukrajina – tamo se vodi najbitnija kinetička bitka našeg vremena. Naravno, sloboda se brani i na Bliskom Istoku, u zapadnoj Kini gdje su radni logori za Ujgure, u tajvanskom tjesnacu (Češka ili Litva su „male“ države, koje imaju itekako jasnu politiku prema Tajvanu!), a uskoro su i bitni parlamentarni izbori u Gruziji pa se i na Kavkazu brani sloboda. I u SAD-u, našem najbitnijem strateškom partneru se brani koncept demokracije.

Ne zaboravimo i našu susjednu regiju u kojoj se aveti prošlosti ponovno uzdižu. Lijepa Naša mora ustati protiv koncepta „srpskog svijeta“, drugog naziva za „veliku Srbiju“. Dodik, koji uništava BiH, nije naš partner i s njime se ne smiju raditi dogovori. RH mora aktivno pomagati svima koji predstavljaju opoziciju „srpskom svetu“. Ukoliko je cilj naše regije „mir i stabilnost“ to ne znači da Zapad (a mi smo tu najbitniji) treba popuštati Vučiću i velikosrpskim ili proruskim marionetama u našem susjedstvu.

Kada govorimo o susjednim državama, najveći problem nisu nužno izborna zakonodavstva (koja možemo izmijeniti), već maligni koncept srpskog svijeta, ideja koju ne možemo uništiti, ali je itekako možemo i moramo zaustaviti, prije nego, u nekom svijetu u kojem RF dobije ono što želi, naraste toliko, da Banja Luka postane „zapadni srpski grad“ – upravo je na Vama da jasno sa saborske govornice kažete da Banja Luka nije srpski grad te nije bila ni prije!

To što se trenutno ne puca u susjedstvu, jer je primirje, ne znači da je rat prestao, jer današnji ratovi se vode na razne načine. Dezinformacije (ili riječi koje, na prvu, dobro zvuče) kojima smo trovani svakodnevno su upravo jedan od oblika modernog rata. Ponovite u sebi – Banja Luka nije „srpski grad“ i onda to ponovite Vašoj kolegici i kolegi iz saborske klupe! Pa to je nacionalni interes!  

Naravno, uz srpski svijet, uvijek ide i ruski svijet. Međutim, sve navedene opasnosti će biti umanjene, ako Ukrajina pobijedi. I to je naš sveukupni nacionalni interes! Iako, čelnici „velikih“ zemalja to jasno nisu izrekli, to ne znači da one „male“ zemlje to ne trebaju reći. Baltičke države su slične Hrvatskoj po „veličini“ ili broju populacije te su najjasnije oko cilja zapadnih saveznika – samo pobjeda!

Recite to i Vi u Hrvatskom Saboru. Naime, iako je RF ogromna, samodostatna, sa nepresušnim izvorima sirovina ili vojne tehnike, taj zločinački režim je (u najboljim danima) bio 20x slabiji od Zapada. Koga se mi to bojimo(?), ako se oni najbliži izvoru zla – ne boje. 40% ruske populacije nema unutrašnji WC, a nas se truje propagandom kako su nepobjedivi! Opasni, zli i podmukli jesu, ali hoćemo li suočeni sa opasnosti pasti na njihovu propagandu?! Samo trebamo slušati ruske susjede u svemu, a prije svega slušajmo Ukrajince!

I mi smo htjeli da se naš glas čuje ’91., a ne da nas u eteru mijenja Mitterand (koji je Hrvate smatrao ustašama, pa su mu Srbi nekako bili miliji, a sam je, u mladosti,  bio suradnik vichyjevskog režima) i razni lordovi. Što mislite, kako Ukrajincima (koji imaju vremena za vijesti) zvuče poruke o „raketiranoj plaži u Sevastopolju“ (pa tko se pobogu ide kupati po ovakvom nevremenu?), a ignorira se raketiranje dječje bolnice u Kyivu. Sjetite se kako je nama  zvučalo ’91., kad su govorili neistine da je JNA nepobjediva i da smo mi ustaše. Čak su nam govorili i da ne treba provocirati JNA (jesu li i oni bili veliki medvjed?) i da nije ovo rat – to su čarke.

Poštovane zastupnice i zastupnici, sve ovo što vidimo oko nas je jedan rat – to nam govori naš ponosni sugrađanin, šahovski velemajstor i ruski disident, legendarni Gari Kasparov. Kasparov je po svemu iznad prosjeka i zato bi bilo dobro da imitiramo njega (saborska govornica je odlično mjesto), a ne Mačeka. Naime, Kasparov je (ničim izazvan!) izabrao našu stranu, dok su se dečki u trapericama, na barikadama slobode i demokracije, borili i zaustavili četvrtu vojnu silu u Europi (a kasnije i konačno pobijedili). Izabrao je našu stranu, jer je jednostavno inteligentan, ali i moralan. Mogao je šutjeti, praviti se neutralan ili nesvrstan, ali bio je jasan.

Rusija je odavno stavila RH na listu neprijateljskih zemalja, naravno prvi neprijatelji su im one „velike“ države, ali i mi smo tu. Stoga se ne trebamo skrivati, ako smo im na nišanu, jer prvotno nas nišane sijanjem kaosa i straha, dezinformacijama i polu-istinama. Recite im jasno – nećete, razbojnici! Ništa nećete dobiti, osim jednosmjerne karte za Den Haag, a savjetujemo Vam da budete i politički nekorektni, jer oni su – kao najveći zločinci 21. stoljeća –  najveća legitimna meta za političku nekorektnost.

Nemojte se častiti sa uvredama, ni Vi sa desna, ni i Vi sa lijeva, niti Vi u sredini. Uvrede sačuvajte za legitimne mete – zločinački režim RF. Ukoliko smo mi (a i svi udruženi saveznici) ionako neprijateljska zemlja za njih (a napadi na KBC „Rebro“ ili druge okolnosti, o kojima Vi bolje znate – su neprijateljski akti), ne trebamo se truditi i objašnjavati da „mi nismo zaraćena strana“, jer to je zamka u koju svi saveznici upadaju. Što god mi rekli i koliko god trošili energiju na objašnjavanje – to nam ništa ne znači, jer propagandni stroj nam je ionako nacrtao metu na čelo. Objasnite to svom biračkom tijelu.

Stoga nemojte ponavljati te izraze (o meti, da nije rat ili da smo gurnuti u rat i sl.), jer neprijatelja, koji Vas je upoznao (bolje nego Vi njega) i koji Vas refleksivno kontrolira (a nesvjesni ste toga) – to ne zanima. Upravo je Vaš zadatak da upoznate njega – neprijatelja. Neprijatelja koji nema biblijske super – moći, već se radi o običnim kleptokratima i gangsterima, svakako sa fašizmom (koji Ukrajinci zovu rušizam) u ishodištu.

To što oni imaju „bombu“ ne znači ništa. I pozitivci imaju „bombe“. Zapad je upravo pogriješio što se u početku nije tako odlučno postavio i odlučio obraniti međunarodno pravo – a ne da teritorijalni integritet nezavisne nacije, zajamčen više puta, postane sporan – ali još imamo vremena, samo što duže (mačekovski) čekamo – cijena raste, a novac je ovdje najmanje bitan, jer dosad su saveznici za Ukrajinu dali relativno malo (populisti će naravno, uvijek galamiti na bilo koje brojke), posebno oni „veliki“.  A i s tim „malim“ iznosima, Ukrajina zadržava drugu vojnu silu na svijetu.

To što je pao Vuhledar ili što nadiru prema Pokrovsku ne znači ništa! Osim za one branitelje, koji su se morali povući, jer nemaju dovoljno moćnog naoružanja, koje se uskraćuje jer se bojimo eskalacije, a Donbas ionako izgleda kao sto Hirošima, ali barem nema radijacije (možda ima bojnih otrova) pa su kontrolori eskalacije zadovoljni. Da su oni, koji su ’91. goloruki izašli pred T-84 tako razmišljali (o „bombama“, „dužini cijevi“ i „eskalaciji“), možda Vam (neki od nas) ovo pismo ne bi ni pisali.

Ukrajina je 2014. bila neutralna država, koja je bila udaljena od NATO-a, koliko i beogradski pašaluk. To nije zanimalo nasilnika, jer slabost je magnet. Slabost je ono što ga provocira – snaga ga odvraća. Dakle, smetao mu je mirotvorni koncept EU-a (pravi razlog Maidana). RF nije mogla zamisliti da bi njezina bivša kolonija mogla postati uspješna država političkog Zapada, tako da je ekspanzija NATO-a samo još jedna od dezinformacija, koju ste, nadamo se, zapamtili.

Poštovane dame i gospodo, pred Vama će uskoro doći do glasanja o još jednoj misiji udruženih saveznika (novih Ujedinjenih naroda, jer novi ujedinjeni narodi su forum demokracija, a ono što trenutno postoji na East Riveru je zastarjeli koncept, nešto kao „neutralnost“ ili „nesvrstanost“). Radi se o misiji NATO Security Assistance and Training for Ukraine (NSATU).

Vi jako dobro znate da se ne radi o „slanju hrvatskih vojnika u Ukrajinu“, već o slanju 5 naših časnika u Njemačku! Sa potencijalnim pozitivnim ishodom glasanja (o slanju 5 časnika u Njemačku) nas se „ne uvlači u rat“! To također jako dobro znate. Ponavljamo, mi ne trebamo ništa negirati ili objašnjavati neprijatelju. Ta vrsta virtue signal-inga nije potrebna. Mi smo za njih odavno neprijatelji i RF je odavno u preventivnom ratu protiv zapada. Objasnite to svom biračkom tijelu.

Neprijatelji ionako svaki dan ponavljaju o ratu protiv zapada (doduše u formi specijalne vojne operacije, ali više puta se omakne i riječ rat) u eteru te troše milijarde za hibridno djelovanje u svim državama slobodnog svijeta i globalnog juga. Zašto jednostavno ne priznamo ono što govore pametniji od nas – da je sve ovo oko nas, ionako rat i da jasno imenujemo neprijatelja, koji je na svim poljima (gospodarski, vojno, sportski, kulturno, itd.) puno slabiji od nas, ako smo zajedno (i mi „mali“ i oni „veliki“). Čak i ako se neki „veliki igrači“ odluče za izolacionizam – i dalje smo puno jači od neo-kolonizatora iz Kremlja. Objasnite to svom biračkom tijelu, ako niste populisti.

Ponovimo, neprijatelj je gangstersko – imperijalistički – fašistički kartel iz Kremlja, koji ne želi pustiti svoju bivšu koloniju iz zagrljaja te prijeti cijelom svijetu eskalacijom, dok je žrtva ranjena, ali se odlučno bori i to sa zavezanom rukom, jer ne želimo previše naljutiti silovatelja. Zašto nas je uopće briga što silovatelj misli i (ne)osjeća? Nemojmo pasti na te smicalice. Dakle, za vrijeme kolonijalnog silovanja (a dužnost nam je spriječiti silovanje i zaštiti žrtvu), RH bi trebala poslati 5 časnika (u Njemačku!), jer smo dio Saveza sa preuzetim obvezama.

Cijenjenim zastupnicama i zastupnicima, koji prate sektor obrane je sigurno jasno da bi ti časnici (koji ne idu u Ukrajinu) mogli nešto i naučiti od naših saveznika iz Ukrajine. Naime, naša iskustva iz Domovinskog rata više nisu dovoljna za moderno ratovanje. Niti mirna reintegracija nije realna, jer ovo je prvenstveno kolonijalni rat, koji će prestati kada nasilnika natjeramo da prestane – zajedno smo jači i u svakom obliku superiorniji od njega, samo nam nedostaje političke volje. U ovom trenutku potrebna je politička volja za slanje samo 5 časnika u misiju izvan Hrvatske, ali i dalje – izvan kinetičkog bojišta. A ionako je sve ovo oko nas – bojište. Borimo se za bolji svijet.

Poštovane i poštovani, molimo objasnite glasačima, kako oni koji se pozivaju na „realizam“ u međunarodnim odnosima, to pretpostavljaju na način da „mala država“ mora dati dio teritorija „velikoj državi“, koja bi se mogla jako naljutiti, ako ne dobije to što želi. I zbog tog realizma smo ovdje gdje jesmo (u bitkama i pred bitkama, nadamo se da razumijete malo crnog humora, kad citiramo i negativce, jer humor nam pomaže u borbi protiv strašila).

Biti „malen“ je i pitanje izbora – želimo li biti uvijek takvi (bez obzira na prirodnu veličinu). Najbitnije je da ne budemo mali u našim glavama. Molimo, objasnite to svojim biračima. Objasnite im i da je Ukrajina saveznica, a Mađarska bi se, u slučaju napada, predala. Kakva je to saveznica, de facto nikakva, kao što je Ukrajina de facto – saveznica te brani i nas. Lijeve, desne, centralne, manjine…Sve!

Objasnite svima da konstantno i nejasno pozivanje na (ruski?) „mir“ znači „zamrzavanje sukoba“, gdje se zločini na okupiranim područjima svejedno nastavljaju. Pa to smo već proživjeli! Objasnite da je eskalacija imaginarna, a anihilacija i asimilacija realna imenica. Objasnite biračima da se u Ukrajini događa genocid i da ne trebamo biti uplašeni, jer smo “mali“ te da ta vrsta „opreza“ ide na ruku najvećim neprijateljima svijeta, u ovom trenutku.

Neprijatelj želi da se svi bavimo isključivo svojim „nacionalnim interesima“, dok on provodi nacionalističke interese. Ako smo vjernici, onda moramo pomoći, a ne samo čekati velike da se dogovore, dok smo mi pod stolom. Molimo, izbacite tu rečenicu iz memorije. Ponavljamo biti (ostati) „mali“ je i pitanje našeg osobnog ili državnog izbora.

Prilikom glasanja za misiju EUMAM Ukraine, nismo položili test vremena, zbog apsolutno jednakih dezinformacija, tj. zbog sukoba „dva brda“. Znamo kako smo ’91. bili pod embargom, ali kako bi se osjećali tada (oni koji se mogu sjetiti) da nam je netko sa Zapada uskratio, npr. priznanje, zbog kohabitacije u izvršnoj vlasti ili zbog parlamentarne (ili ustavne) procedure? Što biste mislili o tim državama, koliko biste bili politički korektni u izražaju prema odgovornim čelnicima?

Ovdje ne mislimo da se ne držimo procedure (jednog od temelja demokracije), samo da uz proceduru, sa dovoljnim brojem glasova,  pošaljemo mali znak pomoći . 5 časnika u Njemačku, od sveukupno 700 pripadnika savezničkih vojski, jer ovo je samo jedna mala misija u cijelom ratu, ali i jedna ispravna moralna odluka. Simbolička odluka je pored Vama, a izbor nimalo težak.

Vojna pomoć (čak i kao samo 5 časnika, koji će možda više sami naučiti od prekaljenih ukrajinskih boraca, nego što će njih nešto naučiti) Ukrajini je esencijalna. Sve vezano za vojnu pomoć Ukrajini je jednako međunarodnom priznaju, kojeg smo mi krvavo stekli, a Ukrajinci sada još i krvavije, jer njihov neprijatelj ne odustaje i neće odustati, dok ga udruženi Saveznici ne natjeraju da odustane.

Notorna je činjenica da je RF i naš neprijatelj, stoga se ne trebamo bojati to javno iskazati, jer bi nas se kao „gurnulo u rat“. Poštovane i poštovani, mi smo već krokodilu u ustima, samo to ne osjetimo, jer iz krokodilovih usta ide puno više slatke propagande, nego „eskalacije“. Propagande koja nas čini nihilistima, jer cilj ruske propagande nije da Vi u nešto vjerujete. Naprotiv, cilj je da ne vjerujete u ništa, kako ništa ne biste učinili, dok Vam kradu svijet ispred nosa. Molimo, objasnite to Vašim glasačima.

Stoga, poštovane dame i gospodo, nemojmo se nadati da će nas krokodil zadnje pojesti (jer smo „mali“), već pomognimo sa svojim, ovaj put, izrazito skromnim doprinosom, od 5 časnika izvan kinetičkog bojišta.

Ukoliko nam je draga liberalna demokracija, molimo Vas, nemojmo glumiti Orbanovu Mađarsku, jer dečki i djevojke u trapericama, sa barikada slobode i demokracije – Od Prevlake do Dunava, od Mariupolja do San Francisca, od Barcelone do zapadnog Berlina – su više puta rekli neprijatelju da – neće proći.

5 časnika poslanih u misiju u Njemačku je kao 5 centi beskućniku na ulici (svi trebamo puno više), ali ćemo zbog tog dobrog djela, ostati čisti pred Bogom (nakon neuspješnog EUMAM glasanja), jer zapamtimo: Zlo je nemoćno, ako se dobri ljudi ne boje, a jedino što je potrebno za trijumf zla je da dobri ljudi ne učine ništa.

Poštovane i poštovani,  ponovimo – mi smo „mali“ onoliko koliko to želimo biti. Sigurni smo kako dečki i djevojke, sa punktova na kojima se brani sloboda i demokracija, nikad nisu „mali“. Oni su – najveći i najbolji! Budimo kao oni. Od gdje si bio ’91., slobodno možemo prijeći na gdje si bio za vrijeme ruske invazije na Ukrajinu i slobodni svijet (2024., ili bilo kojeg druge).

Živjela Hrvatska! Slava Ukrajini i herojima!

Borimo se na vrijeme protiv dezinformacija. Zato je tu CEA Detektor.

Za slobodne transatlantske institucije i arsenal slobode!

Povezani članci

Moguće toleriranje antiizraelske propagande na hrvatskom javnom fakultetu?

Projekt 2025 Heritage Foundation

NSATU misija i izjave Zorana Milanovića

Max Weber i njegov doprinos sociologiji

Newsletter

Pratite nas!

Predloženi članci

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter.
Subscribe to our newsletter.