Vukovarski kriteriji članstva Srbije u EU predstavljaju smjernice za definiranje vanjske politike Republike Hrvatske.
Autor je univ.mag.pol. (politolog) Fran Fadljević, član Izvršnog odbora Centra za javne politike i ekonomske analize. Ujedno je autor članka Trenutna nemogućnost članstva Srbije u EU. Diplomirao je na temi Terorističko djelovanje Ruske Federacije nad kritičnom infrastrukturom Ukrajine.
UVOD
S obzirom na trenutne geopolitičke izazove, regionalnu političku nestabilnost, jačanje autoritarnih tendencija, povijesni revizionizam, povijesne geopolitičke pogreške ključnih europskih država te Europske unije u cijelosti, smatramo kako je krajnje vrijeme da Republika Hrvatsko jasno i čvrsto definira i formalizira vanjskopolitički stav prema potencijalnom članstvu Republike Srbije u Europskoj uniji.
Temeljni cilj ovog članka je predložiti političke smjernice odnosno obvezujuće političke kriterije i uvjete koje Republika Srbija mora ispuniti ukoliko ima jasnu političku želju za nastavak procesa europske integracije. Pritom je naša temeljena politička maksima restriktivna i bezuvjetna zaštita temeljnih nacionalnih interesa Republike Hrvatske i svih njezinih državljana sukladno jasno definiranim Vukovarskim kriterijima u nastavku teksta.
S obzirom na značaj ove teme, očekujemo pravovremenu responzivnost institucija i spremnost na konstruktivan dijalog kako bi se osigurala učinkovita evaluacija i implementacija predloženih smjernica.
Vodstvo Centra za javne politike i ekonomske analize stoji na raspolaganju svim zainteresiranim građanima, kao i javnim i političkim akterima, kako bi se otvorila mogućnost za daljnje konzultacije, razmjenu mišljenja i organiziranje sastanaka. U sklopu tih aktivnosti, cilj nam je dodatno razraditi i precizirati prijedlog, osiguravajući njegovu temeljitu analizu, kao i pronalaženje najboljih pristupa za njegovu učinkovitu implementaciju.
Proces europske integracije Republike Srbije službeno je započeo 29. travnja 2008. godine kada je potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europske unije i Srbije. Nakon toga uslijedio je proces pregovaranja i usklađivanja u području političkih, ekonomskih, pravnih i institucionalnih kriterija koji traje i danas. Pritom, Republika Hrvatska je zadržala suzdržan i promišljen pristup u vezi s procesom europske integracije Republike Srbije, surađujući u okviru Europske unije i pažljivo prateći daljnji napredak. Međutim, izostanak službenog stava Republike Hrvatske o specifičnim uvjetima vezanim uz ratna zbivanja iz 1990-ih stvara dojam političke nezrelosti i nesigurnosti u definiranju vanjskopolitičkog stava Republike Hrvatske. Službeni stav Republike Hrvatske nužan je za zaštitu strateških interesa države i njezinih građana, poštovanja prava žrtava Domovinskog rata te samim time Ustava Republike Hrvatske te uloge Republike Hrvatske kao višestoljetnog čuvara europskih i zapadno kršćanskih vrijednosti. Slijedom toga, u nastavku dokumenta, predlažemo žurno usvajanje „Vukovarskih kriterija članstva Republike Srbije u Europskoj uniji“ koji jasno i nedvosmisleno definiraju potrebne kriterije i stavke koje Republika Srbija mora zadovoljiti u svrhu nastavka procesa europske integracije.
1. NAČELO PRIMORDIJALNOSTI VUKOVARSKIH KRITERIJA
Načelo primordijalnosti Vukovarskih kriterija odnosi se na činjenicu da su oni ključni preduvjet za svaki daljnji napredak Republike Srbije u procesu europskih integracija. Vukovarski kriteriji predstavljaju prvotnu i nužnu fazu koja mora biti provedena prije nego što Republika Srbija bude u mogućnosti ispuniti opće europske standarde, odnosno Kopenhaške kriterije koji se odnose na političke, pravne i ekonomske zahtjeve za članstvo u Europskoj uniji.
Kopenhaški kriteriji usmjereni su na postizanje temeljnih europskih vrijednosti, uključujući vladavinu prava, ljudska prava, demokraciju i tržišnu ekonomiju. Međutim, bez ispunjenja Vukovarskih kriterija, koji obuhvaćaju načela reparativne pravde, povijesne i političke odgovornosti, povijesno-kulturne katarze te neutralnog pregovaračkog posredovanja, nije moguće govoriti o stvarnoj vladavini prava i poštovanju ljudskih prava u punom europskom smislu.
Stoga, Vukovarski kriteriji predstavljaju temelj koji mora biti postavljen prije nego što Republika Srbija prepozna i implementira političke, pravne i ekonomske aspekte koji čine Kopenhaške kriterije. Načelo da Vukovarski kriteriji moraju biti ispunjeni prije Kopenhaških kriterija naglašava potrebu za osiguravanjem pravde, pomirenja i odgovornosti za prošlost kao osnovnih preduvjeta za bilo koju daljnju političku, društvenu i ekonomsku stabilnost.
Tek kada se ovi uvjeti ispune, bit će moguće usmjeriti se na tehničke aspekte europskih integracija, jer ispunjavanje temeljnih moralnih i pravnih obveza ne smije biti podređeno kasnijim administrativnim i političkim procesima. Pritom, predlažemo da Republika Hrvatska, u slučaju nemogućnosti ostvarivanja načela primordijalnosti Vukovarskih kriterija, inzistira na njihovom uključivanju unutar Kopenhaškog političkog kriterija.
Na taj način pristupanje Republike Srbije Europskoj uniji temeljilo bi se na dvostrukom integracijskom procesu – na međunarodnoj razini kroz uvjete Europske unije (uključujući Vukovarske kriterije) te na bilateralnoj razini s Republikom Hrvatskom. Samo tada proces europskih integracija može postati održiv i usmjeren prema budućnosti, utemeljenoj na trajnoj stabilnosti, pravdi i pomirenju.
Osim načela primordijalnosti Vukovarskih kriterija, u nastavku slijedi pregled ostalih načela i stavki koje čine temeljne komponente Vukovarskih kriterija.
2. NAČELO REPARATIVNE PRAVDE
Načelo reparativne pravde jest primarni kriterij koji je nužan za uspostavu ravnopravnog bilateralnog odnosa između Republike Hrvatske i Republike Srbije. Iako je prošao značajni vremenski period od završetka oružanog sukoba, Republika Srbija još uvijek nije iskazala spremnost za pružanje reparativne pravde, čime se i dalje uskraćuje pravo žrtvama na pravednu naknadu za pretrpljenu štetu. Dugoročni nedostatak političke volje za realizacijom odgovarajuće naknade za materijalnu i nematerijalnu štetu predstavlja ozbiljan izazov u kontekstu post konfliktnog pomirenja i obnove regionalne stabilnosti. Dodatni otežavajući faktor predstavlja činjenica da Republika Srbija nije iskazala spremnost za rješavanje ključnog humanitarnog pitanja; identificiranje masovnih grobnica i pronalaska nestalih osoba.
Sukladno tome, Centar za javne politike i ekonomske analize predlaže tri ključne stavke načela reparativne pravde koje Republika Srbija mora ispuniti u svrhu zadovoljavanja pravde prema žrtvama oružane agresije.
1) Republika Srbija mora ispuniti obvezu pružanja svih potrebnih podataka i informacija o ubijenim civilima i nestalim osobama tijekom oružane agresije, kako bi se omogućila istina, identifikacija i dostojanstven ispraćaj žrtava. To uključuje:
a) dostavu kompletne dokumentacije koja se odnosi na događaje u Vukovarskoj bolnici, uključujući popis svih žrtava, svjedočanstva i druge relevantne informacije koje mogu pomoći u razjašnjavanju sudbine žrtava i odgovornosti za njihove patnje
b) pružanje svih podataka i informacija o lokacijama masovnih grobnica, uključujući njihove točne geografske koordinate, identifikaciju posmrtnih ostataka i druge relevantne informacije koje mogu pomoći u procesu identifikacije žrtava
c) dostava sve potrebne dokumentacije koja se odnosi na srpske logore, uključujući popis logoraša, uvjete života, vrste zlostavljanja i druge relevantne informacije o zlostavljanju civila i ratnih zarobljenika, u cilju utvrđivanja odgovornosti. Također, mjesta prijašnjih logora potrebno je fizički označiti spomen – pločom.
Navedeno predstavlja ključnu komponentu reparativne pravde koja uključuje pravo žrtava i njihovih obitelji na saznanje o sudbini ubijenih civila i nestalih osoba te na proces pomirenja temeljen na istini.
2) Republika Srbija mora surađivati s Republikom Hrvatskom na izradi financijskog plana potpore obiteljima žrtava, temeljenog na načelima reparativne pravde. To uključuje:
a) naknadu za pretrpljenu financijsku štetu u kontekstu pokušaja pronalaska nestalog člana obitelji
b) naknadu za duševnu bol i emocionalne traume obitelji žrtve
c) naknadu za generacijsku duševnu bol i emocionalne traume potomaka obitelji žrtve
d) naknadu za troškove psihosocijalne rehabilitacije i terapije
e) naknadu za troškove generacijske psihosocijalne rehabilitacije i terapije potomaka obitelji žrtava
f) naknadu za troškove zdravstvenog liječenja bolesti uzrokovane emocionalnim stresom
g) naknadu za troškove generacijskog zdravstvenog liječenja bolesti uzrokovane emocionalnim stresom kod potomaka obitelji žrtve
h) naknadu za troškove socijalne reintegracije obitelji žrtve u procesu socijalne reintegracije (pomoć u zapošljavanju, obrazovanju i stambenom zbrinjavanju)
i) naknadu za programe financijske potpore usmjereni na edukaciju obitelji žrtava i širu zajednicu, kako bi se spriječio prijenos traumatičnih iskustava na buduće generacije, te osigurala njihova društvena integracija i emocionalna stabilnost.
3) Republika Srbija mora ispuniti financijsku obvezu isplate materijalne odštete za izravno prouzročenu materijalnu štetu tijekom oružane agresije u razdoblju od 1. ožujka 1991. do 12. studenog 1995. godine te za kasniju, poslijeratnu neizravnu financijsku štetu koja je prouzročena uslijed ratom razorene ekonomije. To uključuje[1]:
a) financijsku naknadu za izravno uništene i oštećene stambene objekte (kuće i zgrade), bolnice i zdravstvene ustanove, škole i obrazovne institucije, prometnu infrastrukturu, telekomunikacijsku infrastrukturu, industrijsku infrastrukturu, vojnu infrastrukturu, energetsku infrastrukturu, infrastrukturu za opskrbu vodom, kulturna dobra i kulturnu baštinu (uključujući povratak i/ili restituciju otetog kulturnog blaga), prirodna dobra (uključujući naknadu za iskorištene resurse nafte), naknadu za zagađenje tla, zraka i vode, naknadu za uništavanje prirodnih staništa, naknadu za narušavanje cjelovitosti ekosustava, naknadu za eroziju zemljišta te naknadu za gubitak biološke raznolikosti.
b) financijsku kompenzaciju za gubitak imovine i zemljišta što se odnosi na oduzeta ili uništena zemljišta, poljoprivredne resurse i komercijalnu imovinu. To uključuje naknadu građanima koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove, kao i obnova prava na vlasništvo za one čiji je imetak oduzet ili uništen. Dodatno, trebaju biti osigurana sredstva za kompenzaciju za gubitak proizvodnih kapaciteta (farme, tvornice, poslovni prostori) i nadoknadu za gubitak ekonomske aktivnosti na tim područjima.
c) financijsku naknadu za poslijeratnu neizravnu financijsku štetu koja je prouzročena uslijed ratom razorene ekonomije što se odnosi na troškove obnove državnog proračuna (smanjenje javnog duga), troškove depopulacije i smanjenja radne snage, troškove ekonomskog oporavka i restrukturiranja, troškovi reintegracije izbjeglica i povratnika, socijalni troškovi (invalidske i braniteljske mirovine, usluge socijalne skrbi) te zdravstveni troškovi (liječenje ratnih veterana i civilnih žrtava rata).
3. NAČELO PRAVNE I POVIJESNE ODGOVORNOSTI
Načelo pravne i povijesne odgovornosti predstavlja ključan korak u obnovi i izgradnji mira te u očuvanju međunarodnog ugleda i legitimiteta. Na osnovu brojnih presuda Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije poput presuda IT-03-69 (Stanišić i Simatović), IT-09-92 (Ratko Mladić), IT – 03-72 (Milan Babić), IT – 95-13/1 (Mrkšić, Radić, Šljivančanin), MICT-16-99 (Šešelj), IT-00-39&40/1 (Plavšić), IT-00-39 (Krajišnik), IT-95-5/18 i MICT-13-55 (Radovan Karadžić) itd., može se jasno zaključiti kako je današnja Republika Srbija, kao pravna i povijesna nasljednica tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, odnosno kasnije Savezne Republike Jugoslavije, odgovorna za kršenje niza odredbi međunarodnog prava uključujući ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid na prostoru bivše Jugoslavije. Usprkos tome, Republika Srbija provodi dugogodišnje negiranje, relativiziranje i manipuliranje pravne i političke odgovornosti te povijesne istine što nerijetko uzrokuje narušene bilateralne odnose s Republikom Hrvatskom te posljedično regionalnu političku nestabilnosti. Također, dodatni otežavajući faktor koji je sveopće prisutan u političkoj komunikaciji ključnih političkih aktera Republike Srbije jest tzv. manipulacija identitetom žrtve koja usložnjava daljnji napredak u bilateralnim i međunarodnim odnosima.
Sukladno tome, Centar za javne politike i ekonomske analize predlaže tri ključne stavke načela pravne i povijesne odgovornosti koje Republika Srbija mora ispuniti u svrhu nastavka procesa europske integracije.
1) Republika Srbija mora usvojiti međunarodne presude te priznati i prihvatiti odgovornost za ratne zločine počinjenje na teritoriju Republike Hrvatske. To uključuje:
a) formalno priznanje presuda međunarodnih sudova, uključujući Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, koje su utvrdile odgovornost srpskih vojnih i političkih lidera za ratne zločine počinjene na teritoriju Republike Hrvatske.
b) implementaciju međunarodnih presuda u nacionalni pravni sustav što uključuje zakonske promjene koje će omogućiti procesuiranje osoba odgovornih za ratne zločine prema međunarodnim standardima. Također, potrebno je osigurati da se počinitelji ratnih zločina odgovarajuće kazne i da se sustav kaznenog progona uskladi s međunarodnim i europskim pravom.
c) u svrhu uspješne implementacije međunarodnih presuda u nacionalni pravni sustav nužna je temeljita revizija sustava pravosuđa što uključuje izradu strategija za jačanje pravne sigurnosti, borbu protiv nekažnjivosti, te jačanje institucija koje će provoditi međunarodne presude i obveze.
d) uspostavu suradnje sa Sudom Europske unije i preostalim europskim pravosudnim tijelima u svrhu osiguranja nadzora provedbe i implementacije međunarodnih presuda.
2) Republika Srbija mora donijeti odluku o izmjeni i nadopuni Ustava Republike Srbije što uključuje:
a) usvajanje odredbi o ljudskom dostojanstvu kao osnovnom principu što implicira ne samo zaštitu ljudskih prava, već i preuzimanje odgovornosti za zločine počinjene u prošlosti. Također, s obzirom na strahote i neopisive patnje tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji prouzročene od strane Republike Srbije, ova odredba podrazumijeva priznavanje prava svakog pojedinca na dostojanstvenu smrt, što uključuje pravo na život bez straha od nasilja, mučenja i nehumanih postupanja izvršne vlasti Republike Srbije kako na teritoriju Republike Srbije tako i izvan teritorija Republike Srbije.
b) normu o pomirenju i usmjerenosti na mir i ljudska prava kako bi se osigurala trajna stabilnost i spriječilo stvaranje novih sukoba temeljenih na etničkim ili vjerskim razlozima.
c) usvajanje ustavnih dopuna o načelu reparativne pravde žrtvama oružane agresije u svrhu učinkovite provedbe drugog načela ovog dokumenta.
3) Republika Srbija mora uputiti javnu ispriku žrtvama oružane agresije i obitelji žrtvama što uključuje:
a) iskazivanje dubokog kajanja i žaljenja za bol i patnju nanesenu svim žrtvama oružane agresije i njihovim obiteljima te cjelokupnom dostojanstvu hrvatske nacije
b) posebnu službenu javnu ispriku žrtvama genocida i etničkog čišćenja i njihovim obiteljima u slučaju Vukovara, Ovčare, Škabrnje i Srebrenice
c) službenu javnu ispriku svim živućim žrtvama oružane agresije uključujući mučene i silovane civile, logoraše, dobrovoljce Domovinskog rata i pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske.
d) službenu međunarodnu ispriku[2] Republici Hrvatskoj za agresiju tijekom Domovinskog rata, te za sve zločine i patnje koje su proizašle iz tog sukoba.
e) izražavanje solidarnosti i dubokog poštovanja prema žrtvama oružane agresije što uključuje organiziranja službenih javnih ceremonija na teritoriju Republike Srbije s ciljem iskazivanja dubokog poštovanja i pijeteta prema žrtvama i njihovim obiteljima.
4. NAČELO POVIJESNO-KULTURNE KATARZE
Načelo povijesno-kulturne katarze temeljni je kriterij za proces suočavanja s prošlim zločinima, njihovo priznavanje te za izgradnju temelja modernog društva koje počiva na vrijednostima pravde, solidarnosti i odgovornosti. U posljednjih nekoliko desetljeća u Republici Srbiji prevladava proces kontinuiranog negiranja prošlih događanja te iskrivljeno i parcijalno tumačenje povijesnih zbivanja tijekom ratova na području bivše Jugoslavije ali i zbivanja tijekom 20. i 19. stoljeća, povremeno čak i ranijih vremenskih epoha. Također, nužno je spomenuti kako se jasno uočava i trend obmanjujućeg, često socijalno neurotičnog tumačenja aktualnih društvenih i političkih događanja od strane brojnih javnih i političkih ličnosti. Ozbiljnost situacije dodatno se povećava činjenicom da se navedeni proces negiranja i iskrivljenog tumačenja povijesnih i društvenih zbivanja u većini slučajeva sustavno prenosi putem državnih medija i kanala koji imaju jasnu pristranost prema vladajućem režimu te nerijetko takvi narativi infiltriraju sustav javnog obrazovanja oblikujući političku svijest novih generacija. Osim što spomenuti procesi i dinamike narušavaju regionalnu političku stabilnost i bilateralne odnose sa Republikom Hrvatskom, oni negativno utječu na niz internih čimbenika, uključujući političku i socijalnu kulturu te sveopći međunarodni ugled Republike Srbije i njezinih građana uzrokujući političku polarizaciju, socijalnu fragmentaciju, nepovjerenje u institucije, a ponekad čak i regionalno društveno izrugivanje i podsmijeh.
Sukladno tome, Centar za javne politike i ekonomske analize predlaže dvije ključne stavke načela povijesno-kulturne katarze koje bi Republika Srbija trebala razmotriti u svrhu odgovornog i razboritog nastavka procesa europske integracije.
1) Republika Srbija treba uložiti znatne napore u sustavno dekonstruiranje procesa manipuliranja identitetom žrtve. To uključuje:
a) reformu sustava obrazovanja što se odnosi na 1. reformu postojećeg kurikuluma (prvenstveno sadržaja koji uključuje analizu ratova i povijesti sukoba), 2. uvođenje novih predmeta koji se fokusiraju na teme pomirenja, mirne koegzistencije, međukulturnog dijaloga i nenasilja, 3. uvođenje programa za obuku učitelja te sukladno potrebama 4. uvođenje regionalne razmjene učitelja, profesora i predavača.
b) reformu kulture što se odnosi na 1. kreiranje kulturalne politike koje integriraju principe pomirenja i izgradnje mira odnosno kreiranje politika koje ne favoriziraju jednu kulturnu ili etničku skupinu, već omogućuju ravnotežu između svih kulturnih izraza 2. poticanje kulture sjećanja kroz kritičku analizu povijesti, koristeći arhive, svjedočanstva, istraživanje i dijalog, 3. osnivanje i aktivno poticanje kulturnih centara posvećenih istraživanju i očuvanju povijesne istine o ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.
c) podrška i osnaživanje civilnog društva i nevladinih organizacija što se odnosi na 1. reformu postojećeg zakonskog okvira koji štiti civilno društvo te 2. osiguranje odgovarajuće financijske potpore civilnom društvu.
2) Republika Srbija treba uložiti znatne napore u reformu medija i javnog prostora u svrhu odgovornog izvještavanja o povijesnim i aktualnim društvenim zbivanjima. To uključuje:
a) osiguranje neovisnosti medija i zaštita novinara što se odnosi na 1. kreiranje i implementaciju novih zakonskih okvira usklađenih sa standardima Europske unije koji jamče slobodu medija i zaštitu novinara od prijetnji, nasilja i političkih pritisaka, 2. osiguranje neovisnost regulatornih tijela, poput Regulatorne agencije za elektronske medije (REM), kako bi im se omogućilo da donose objektivne i nepristrane odluke u vezi s medijskim prostorom i 3. osiguranje pluralizma medija i borba protiv dezinformacija i propagande.
b) uvođenje visokih i profesionalnih medijskih standarda što se odnosi na 1. kontinuiranu edukaciju novinara i novinarki, 2. usklađivanje s međunarodnim novinarskim praksama i etičkim normama te 3. uvođenje sustava transparentnosti i odgovornosti.
c) podršku u edukaciji novinara o odgovornom izvještavanju i analizi povijesti što se odnosi na 1. uvođenje programa obuke za novinare na svim razinama, uključujući poslijediplomske studije i specijalizirane seminare koji pokrivaju etičke standarde u izvještavanju o ratnim zločinima, etničkim konfliktima i postratnoj traumi, 2. povećanje ulaganja u medijsku pismenost na obrazovnim institucijama kako bi mladi bili osposobljeni za prepoznavanje dezinformacija i manipulacija, posebno u kontekstu povijesnih tema, 3. suradnju s međunarodnim novinarskim organizacijama u svrhu uvođenja međunarodnih najboljih praksi i smjernica za izvještavanje o osjetljivim temama.
Za navedene reforme potrebno je osigurati snažnu financijsku i institucionalnu podršku u suradnji sa mehanizmom Instrumenta pretpristupne pomoći EU.
5. NAČELO NEUTRALNOG PREGOVARAČKOG POSREDOVANJA
Načelo neutralnog pregovaračkog posredovanja nužan je kriteriji za uspješno usvajanje i provođenje načela reparativne pravde, načela pravne i povijesne odgovornosti te načela povijesno-kulturne katarze. Načelo neutralnog pregovaračkog posredovanja temelji se na ideji nepristranosti i neutralnosti. U tom smislu, proces pregovaranja i posredovanja mora biti usmjeren na postizanje objektivnih i pragmatičnih ciljeva koji su u skladu s političkim i pravnim zahtjevima Europske unije te političkim zahtjevima Republike Hrvatske s naglaskom na dugoročne interese regionalne stabilnosti i sigurnosti. U tom procesu, posrednici trebaju ostati potpuno neutralni i nepristrani, osiguravajući da svi angažirani akteri imaju jednak tretman i da se pregovori vode bez predrasuda ili preispitivanja prošlih događaja, kako bi se spriječilo bilo kakav izravan ili neizravan utjecaj na povijesnu interpretaciju. Stoga, pregovaračka strana Republike Srbije, kao i njezini pregovarači, uključujući vrhovno političko vodstvo, ne smiju imati izravne niti neizravne veze sa ratnim događanjima iz 1990-ih, niti smiju biti povezani s bilo kojim političkim ili vojnim aspektima koji bi mogli ugroziti objektivnost i nepristranost pregovaračkog procesa. U tom smislu, nužno je spomenuti kako je aktualni predsjednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić, bio izravno uključen u politička zbivanja za vrijeme rata na prostoru bivše Jugoslavije i to ne samo na općepoznati način kada je održao ratnohuškački govor u okupiranom hrvatskom gradu Glini.
Sukladno svim u radu navedenim činjenicama koje idu u prilog sustavnom negiranju i manipulaciji povijesnim i političkim činjenicama od strane ključnih političkih aktera Republike Srbije, Centar za javne politike i ekonomske analize predlaže dvije ključne stavke načela neutralnog pregovaračkog posredovanja na kojima Republika Hrvatska treba inzistirati.
1) Republika Hrvatska treba, u koordinaciji sa Europskom komisijom, inzistirati na prekidu političkog pregovaranja te političke i diplomatske komunikacije između Republike Hrvatske i vlade Republike Srbije na čelu sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem i dr.. To uključuje:
a) prekid političkog pregovaranja što se odnosi na obustavu svih političkih pregovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije, uključujući bilateralne razgovore i pregovaračke procese koji se odnose na ključna politička pitanja, dok se ne ispune osnovni uvjeti za konstruktivan dijalog.
b) prekid političke i diplomatske komunikacije što se odnosi na prekid diplomatskih odnosa i političkog dijaloga s vladom Republike Srbije, osobito na najvišim razinama, uključujući predsjednika Aleksandra Vučića i dr..
c) inzistiranje Republike Hrvatske na prekidu trenutnog političkog pregovaranja te političke i diplomatske komunikacije Europske komisije i Republike Srbije ukazujući na izravnu političku uključenost predsjednika Republike Srbije u ratna zbivanja na teritoriju Republike Hrvatske.
d) Republika Hrvatska treba ustrajati u tome da, ukoliko dođe do pristupanja Republike Srbije Europskoj uniji, u okviru europskih institucija i vlasti ne bude prisutnih osoba koje su na bilo koji način povezane s trenutnim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, Ivicom Dačićem ili s osobama koje su bile dio političkog režima Slobodana Miloševića.
2) Republika Hrvatska treba inicirati stvaranje uvjeta za početak konstruktivnog političkog dijalog s Republikom Srbijom. To uključuje:
a) inzistiranje na stvaranju neutralnog posredničkog tijela pod nazivom Povjerenstvo za implementaciju Vukovarskih kriterija i međuvladin dijalog između Republike Hrvatske i Republike Srbije u procesu europskih integracija. Navedeno tijelo trebalo bi biti uspostavljeno kao specijalizirana institucija koja bi funkcionirala kao platforma za vođenje pregovora i rješavanje otvorenih pitanja.
b) ključnu ulogu Republike Hrvatske u definiranju sastava i funkcionalnosti neutralnog posredničkog tijela što se odnosi na 1. uključenost europskih, hrvatskih i srpskih čelnika[3], 2. postupak odobravanja srpskih čelnika odnosno pregovarača na način da Republika Hrvatska zadrži pravo na potvrdu odobrenja sastava srpske pregovaračke delegacije, predložene od strane Republike Srbije, kako bi se osiguralo da nijedan od srpskih pregovarača nije povezan s ratnim zbivanjima ili trenutnom političkom vlašću Republike Srbije te 3. funkcionalnost neutralnog posredničkog tijela trebala bi biti osigurana na način da se osigura prihvaćanje političkih rješenja te posljedično izbjegnu političke blokade daljnjeg procesa europske integracije.
3) Republika Hrvatska treba jasno i sustavno obavijestiti europske lidere, posebno vodstvo Europske komisije, o povijesti odnosa Republike Hrvatske i Republike Srbije, s posebnim naglaskom na ključne političke aspekte koji utječu na bilateralne odnose, kao i na trenutnu političku situaciju u Republici Srbiji. To uključuje:
a) detaljno objašnjenje uloge koju je Republika Srbija, nasljednica SRJ, posebno njezine tadašnje (i sadašnje) političke strukture, imala u ratnim zbivanjima. To uključuje izravnu podršku paravojnim formacijama i oružanim snagama koje su činile ratne zločine na hrvatskom teritoriju s fokusom na objašnjenje utjecaja tih događanja na društva i političke procese u obje države, uključujući dugoročne traume, raseljavanja i nepravedne sudbine žrtava.
b) detaljno objašnjenje izravne povezanosti trenutnog političkog vodstva Republike Srbije, točnije predsjednika Aleksandra Vučića u politička zbivanja za vrijeme rata na prostoru bivše Jugoslavije
c) detaljno objašnjenje službenog stava Republike Hrvatske kako je krajnje nedopustivo da se politički pregovori Europske komisije, koja između ostalog jasno osuđuje kršenje međunarodnog prava, ljudskih prava i osnovnih sloboda, vode sa aktualnom vlasti Republike Srbije koja je izravno bila uključena u politička zbivanja za vrijeme ratova na prostoru bivše Jugoslavije te koja negira i manipulira političke i povijesne činjenice.
d) detaljno objašnjenje trenutne nemogućnosti napretka u odnosima Republike Hrvatske i Republike Srbije, procesa europske integracije te ispunjenja Vukovarskih kriterija dok je pregovarača strana Republike Srbije predvođena aktualnim predsjednikom Aleksandrom Vučićem odnosno dok se ne oformi neutralno pregovaračko tijelo pod nazivom Povjerenstvo za implementaciju Vukovarskih kriterija i međuvladin dijalog između Republike Hrvatske i Republike Srbije u procesu europskih integracija.
[1] Za detaljan iznos i prikaz materijalne odštete nužna je međuinstitucionalna suradnja, međuvladina koordinacija te suradnja s međunarodnim organizacijama i stručnjacima iz različitih područja uključujući ekonomiju i pravo.
[2] Nužno je da navedena međunarodna isprika bude potkrijepljena odgovarajućim inicijativama sukladno stavkama 1. i 2. načela ovog dokumenta
[3]Nužno je da srpski pregovarači budu političari ili diplomati izvan krugova koji su direktno povezani s ratnim zbivanjima 1990-ih, kako bi se izbjegli prijepori vezani uz prošlost. Također, trebalo bi osigurati da svi pregovarači iz Srbije ne budu povezani s političkim stavovima ili praksama koje bi mogle narušiti objektivnost dijaloga.
