Donald Trump bez politikantstva predstavlja nastojanje Centra za javne politike i ekonomske analize da ocijeni konkretne javne politike Trumpove administracije, neovisno o uobičajenim politikantski motiviranim predrasudama.
Inflacija politikantstva često nadvladava smisao za zdravorazumsko i smisleno sagledavanje minusa i pluseva javnih politika, odnosno policy-by-policy pristup. Površni dojmovi i paušalne predodžbe privremeno dignu našu pažnju i negativnu „energiju”, što prelazi u naviku. Na dulje razdoblje, konfuzija postaje poligon za dezinformacije. Zato je važan pristup koji naš Centar za javne politike i ekonomske analize njeguje sukladno Kodeksu i Statutu.
Autori: Daniel Hinšt, Igor Šlosar, Bruno Šagi, članovi Izvršnog odbora Centra za javne politike i ekonomske analize
Za razliku od mnogih progresivno-lijevih kritičara Trumpa, spomenuti bivši američki potpredsjednik Mike Pence, autor knjige What Conservatives Believe: Rediscovering the Conservative Conscience, nikako nije njegov apsolutni i nerazmjerni kritičar. Pence je kritičar skretanja u desni populizam kao i kritičar popularne progresivne ljevice. Republikanci kao što su Mike Pompeo, Nikki Haley, Ted Cruz i drugi Trumpu pristupaju uz generalnu podršku i pojedine kritike.
Povijesno gledano, potreban je oprez oko procjene konzervativnosti u američkom kontekstu s obzirom na širinu konzervatizma koji se razlikovao ovisno o kontekstu. Trumpa ne treba gledati kao izravan nastavak nečije politike ili kao potpuni raskid s tradicijom Republikanske stranke. Trumpovu poziciju primarno potrebno je analizirati kao dio transformacije konzervativne desnice koja se nosi s izazovima lijevog populizma.
Djelomični odmak dijela Republikanaca i samog Trumpa od tradicije Reagana, Busha i drugih srodnih konzervativaca nikako ne znači apsolutnu kritiku onih javnih politika Trumpove administracije koje su stvar zdravog razuma i više-manje prihvatljive tradicionalnim Republikancima. Uostalom, odmak je stvar i promjena okolnosti u vremenu. Ozbiljan se komunikacijski izazov javlja kada Trumpovi kritičari vide samo masu vijesti o Trumpu, bez shvaćanja da su i Reagan i Bush bili predmet žestokih i ponekad besmislenih kritika s populističke ljevice. Jačanje progresivnih struja demokratskih socijalista među Demokratima dodatno doprinosi dezinformacijama protiv Republikanaca i konzervativaca, neovisno o Trumpu.
Deset točaka naših rezervi – rizici koji se mogu upravljati
Kako je to popularnije, krenimo prvo s kritikama odnosno našim rezervama prema Trumpovim politikama koje mogu odstupati od tradicionalnih republikanskih politika koje zastupa Mike Pence i onoga što CEA uglavnom zagovara.
1. Pomoć Ukrajini i odnos prema Rusiji: Mnogo Republikanaca zajedno s Demokratima traži nastavak i jačanje američke vojne pomoći Ukrajini. Međutim, SAD pruža svoju oružanu i obavještajnu podršku Ukrajini. Pritom američka oružana isporuka ide putem NATO-a. Također, unatoč raznim glasinama i narativima, SAD ne napušta Europu kao ni Ukrajinu. Pritom je problem što se mnogo očekuje od SAD-a, a malo od drugih saveznika iako oni u praksi daju sve veći doprinos. Dok SAD može još relativno više, nikako nije istina da je došlo do apsolutne promjene politike SAD-a u pogledu podršci Ukrajini. Štoviše, ukrajinski predsjednik Zelenski više je puta zahvalio predsjedniku Trumpu i potvrdio značaj više njihovih sastanaka. Mnogo se pričalo i pisalo o Trumpovom odnosu prema Putinu. Na osnovi njegove sklonosti razgovorima i mirovnim pregovorima automatski se stvorio dojam o podilaženju Putinu. Uostalom, i Ukrajina je za mir – samo je pitanje kakav. Pragmatizam nije novost, već konstanta u vanjskoj politici. Za prosudbu takvog pristupa bitan je sadržaj i razumijevanje konteksta. U takvim složenim okolnostima bitan je racionalan pristup koji u ovom trenutku najbolje predstavljaju akteri kao što je glavni tajnik NATO-a, Mark Rutte. Njegova je uloga držati transatlantske odnose jakima unatoč onima koji uporno pretjeruju kako su oni odjednom narušeni.
2. Pomoć Izraelu i odnos prema Iranu: Ovo je već mnogima sporna tema, ne samo lijevim, već i desnim populistima. Izrael se bori protiv terorista koji bi, da mogu, uništili tu državu. O izvorima dezinformacija i njihovim korijenima više je puta pisao naš CEA Detektor. Tradicionalni Republikanci odnosno neokonzervativci kritični su prema Trumpu jer nije srušio iranski teokratsko-teroristički režim (što je bio plan Izraela), već (barem zasad) dopušta mogućnost „dogovora”.
3. Carine prema Kanadi: Razne izjave narušavaju povjerenje. Također, nema opravdanja niti za ekonomski uvijek štetne carine, koliko god je njihov opseg ograničen na određene proizvode. CEA je uvijek za slobodno tržište odnosno slobodnu trgovinu, osobito među saveznicima. I kod pobornika i kritičara Trumpa stvara se pogrešan dojam o trgovinskom ratu koji se onda koristi za političke svrhe. Pritom kritičari Trumpa tendenciozno vide samo američke carine, dok ih njegovi pobornici opravdavaju. Ipak, mnogi ne vide cijeli kontekst koji je bio predmet pregovora, a to je odnos američkih i kanadskih carina i drugih restrikcija protiv slobodne trgovine i to kod nekih proizvoda. Dok je opravdana kritika američkih carina koje štete američkoj ekonomiji, mora se uključiti i kritika kanadskih carinskih i drugih restrikcija protiv nekih američkih proizvoda. CEA detaljno analizira kontekst ovog rata bez pobjednika.
4. Odnos prema Danskoj: Ova zemlja jedna je od najodanijih američkih saveznica. Štoviše, Danska je otvorena za još veći američki vojni angažman na Grenlandu. Kao ozbiljna zemlja, Danska prepoznaje dugoročni sigurnosni rizik šire geopolitičke slike Grenlanda. Danska očekuje poštivanje suvereniteta i to je ono što snažno podržavaju Demokrati i Republikanci u američkom Kongresu. Dakle, danski suverenitet i zajednički angažman NATO-a, osobito SAD-a na Grenlandu, trebaju biti komplementarni ciljevi. Unatoč izazovima zbog nekih izjava, u konačnici su SAD, Danska i Grenland, uz blagoslov NATO-a, postigli dogovor koji poštuje danski suverenitet i ključnu američku geostratešku ulogu na Grenlandu u okviru NATO-a. Samo treba pogledati na kartu svijeta iz druge perspektive i stvari postaju jasnije, osobito na dugi rok. Danska je odgovorna zemlja. Dakle, naša inicijalna rezerva prema nekim izjavama na kraju se riješila kroz sveobuhvatni dogovor kojim se mnogo veći realni problem dugoročno rješava.
5. Odnos prema proširenju EU-a: Iako je SAD saveznik Kosova, SAD nije (dovoljno snažno) utjecao na europske zemlje koje efektivno nisu inkluzivne prema proširenju EU-a. Naime, Španjolska, Rumunjska, Grčka, Cipar i Slovačka imaju svoje povijesno-kontekstualne razloge, kao što Ukrajina ima okupirane teritorije. Ipak, nikako nije opravdano takve slučajeve koristiti kao opravdanje za nepriznavanje zemlje koja se osamostalila nakon teške humanitarne katastrofe čiji je opseg spriječila intervencija NATO saveza. CEA je za proširenje EU-a sukladno radu svake zemlje na ispunjavanju kriterija, što bi europske integracije učinilo boljima i dijelom inkluzivnijima, bez rezervacija koje Kosovo trpi već dugo vremena.
6. Odnos prema Chevronu i Exxonu: Slično se pitanje dosljedne primjene tržišnih načela postavlja i u energetskom sektoru. Za ove dvije velike naftne kompanije Trump je rekao da previše zarađuju i kako iskorištavaju disrupciju energetskog tržišta u kontekstu rata protiv Irana. Ne postoje opravdanja za kontekst. Kompanije imaju slobodu stvaranja profita, a tako i ove dvije. Trump ovdje ide na ruku lijevim, a možda i desnim populistima. Kako lijevi populisti teže inflaciji kritika protiv Trumpa, ovaj slučaj im je dodatna prilika.
7. Odnos prema poreznoj proporcionalnosti i državnoj potrošnji: Fiskalna politika otvara dodatan prostor za kritiku s konzervativnih pozicija. Iako je proveo rekordne porezne rezove, Trump nije uveo flat tax, jedinstvenu stopu poreza na dohodak. No većina Trumpovih kritičara podržava Demokrate koji traže progresivnije poreze i rashode ionako napuhanog američkog proračuna na federalnoj razini.
8. Državni udjeli u nekim kompanijama: Federalna država je preuzela manjinske udjele i zlatne dionice u nekim strateški bitnim kompanijama. Iako se to opravdava razlozima nacionalne sigurnosti u odnosu na Kinu, čiji širi kontekst treba razumjeti, u načelu se takvi rizici ne bi trebali rješavati kroz državne udjele. CEA je za privatizacije. Problem s Trumpovim kritičarima je što je dio njih protiv privatizacija i nema ništa protiv mnogo većih državnih udjela u kompanijama.
9. Kompromisi oko pitanja pobačaja: Trump i Pence se oko ovog pitanja djelomično razilaze. Dok Trump vidi pobačaj kao isključivo pitanje svake savezne države koje će „liberalno” odlučivati o razini dopuštanja ili restrikcija, Pence smatra kako bi trebala postojati nacionalna (federalna) zakonska zabrana pobačaja nakon 15 tjedana; usporedbe radi, RH dopušta 10 tjedana, što je 33% „konzervativnije” od praga koji zagovara Pence, a koji još liberalniji Trump ne podržava, dok ionako osobno podržava izuzeća. Što veća razina odstupanja udaljava se od tradicionalnih republikanskih stavova, osobito od izričitih stavova rimokatoličke i ponekih drugih crkava. Pence je javno kritizirao Trumpovo djelomično udaljavanje od pokreta koji traži beskompromisnu zaštitu života nerođene djece, a njegovo odbijanje podrške federalnoj zabrani izravno je nazvao „pljuskom u lice” biračima. Samim time, zanimljivo je da Donald Trump još uvijek u dijelu globalne javnosti nosi stigmu „velikog“ konzervativca iako bi spoznaja nekih činjenica mogla iznenaditi liberale.
10. Odnos prema izborima: Posljednja točka razilaženja odnosi se na pitanje povjerenja odnosno poštivanja izbornih rezultata: Pence je jasno i čvrsto osudio političko nasilje desnih populista i aktivista prema Kongresu nakon što Trump nije htio priznati poraz na izborima. Također, Pence je bio protiv Trumpovog pomilovanja ili ublažavanja kazni za približno 1.500 sudionika napada na Kapitol 6. siječnja 2021.
Deset kompatibilnih točaka – prilike za još jače promjene
1. Porezni rezovi: Američka administracija provodi reforme usmjerene na rezanje poreza za radne obitelji, efikasnost države, ukidanje subvencija i poticanje rasta. Rezanja poreza (kroz One Big Beautiful Bill Act) trajno zadržavaju velika rasterećenja iz 2017. (tzv. Tax Cuts and Jobs Act), čije je učinke SAD uživao tijekom cijelog Bidenovog mandata. Dok rezanje poreza doprinosi ekonomskom rastu, ujedno i snažno doprinosi spirali nastavka povećanja duga (već na 40 bilijuna američkih dolara), za razliku od Bidenove administracije koja je zaduživanju najviše doprinijela s rashodovne strane proračuna. Primjerice, porezni kredit za djecu je povećan i trajno zadržan, kao i odbitak za male poduzetnike. Nema više poreza na napojnice (no tax on tips) i prekovremene sate (no tax on overtime). Novi odbitak je dan i umirovljenicima. Ukupno porezno rasterećenje procjenjuje se na 4,5–5,2 bilijuna američkih dolara tijekom 10 godina (2025.–2034.). Tax Foundation za 2026. procjenjuje oko 3.800 američkih dolara rasterećenja po poreznom obvezniku.
2. Deregulacija: Zbog velike regulatorne reforme u postupku je uklanjanje obveza iz propisa koji stvaraju regulatorne troškove veće od 5 bilijuna američkih dolara. Već tijekom fiskalne 2025. godine ostvarene su povijesno rekordne procijenjene regulatorne uštede od 211,8 milijardi američkih dolara. Pritom su prema podacima Bijele kuće savezne agencije dovršile 646 deregulacijskih aktivnosti uz samo 5 novih regulatornih aktivnosti, čime je ostvaren omjer 129:1, znatno iznad inicijalnog cilja od 10:1. Prostor za kritiku ovih reformi usmjerenih na efektivno veće ekonomske slobode može eventualno postojati oko toga da bi država mogla ekonomiju osloboditi još i više. Ipak, veća ambicioznost u deregulaciji bi Trumpa još više udaljila od većine njegovih kritičara.
3. Oslobađanje energije: Trump provodi politiku oslobađanja energije i poticanja nuklearne energije, koja pritom inkluzivno gleda na naftu i plin, čime se suprotstavlja europskim i kanadskim politikama fiskalnog i regulatornog opterećivanja fosilnih goriva. Konkretno, energetski projekti koji više nisu blokirani uključuju Alaska LNG pipeline, Golden Pass LNG (Teksas), Cameron Parish LNG (Louisiana) i dr.
4. Sigurnost granice: Trump provodi politiku jačanja sigurnosti granice preko koje je za vrijeme Bidenove administracije prešlo više milijuna ilegalnih imigranata. Trump je jasno govorio kako je protiv ilegalnih imigranata, pogotovo onih među njima koji su kriminalci. Dakle, nije govorio protiv imigranata općenito. I njegovi prethodnici su bili za deportacije, a odjednom se stvorila fama kao da je Trump jedini zagovornik deportacija. Danas je južna granica SAD-a relativno sigurna i to je politika zakona i reda te sigurne, kontrolirane i legalne imigracije koju i CEA zagovara, baš kao i Trump.
5. Anti-woke i zaštita djece: Trump nastoji suspregnuti tzv. woke ideologiju koja se vidi kroz DEI programe koji slatkorječivo koriste vokabular. Povrh svega, Trump ima negativan stav prema promociji promjene spola kod djece odnosno maloljetnih osoba. Mnogo je slučajeva koji su svojevremeno šokirali američko društvo te se i danas pamte. No takvi slučajevi nisu bili dovoljni da se postigne politički konsenzus oko ove teme već među Demokratima i dalje postoje pobornici promjena spola kod djece. Također, Trump se protivi zlouporabi ženskog sporta od strane bioloških muškaraca koji narušavaju okvir poštenog sportskog natjecanja. U oba slučaja moglo bi se reći da je Trump na liniji zdravog razuma na koju realno, pod uvjetom iskrenosti, pristaje i veliki dio liberala.
6. Ulaganja u obranu: Trump je znatno povećao ulaganja u obranu u oba svoja mandata. Iako i takvi rashodi doprinose ionako velikom deficitu i zaduženosti federalne države, obrana je temeljna funkcija države. Konkretne brojke najbolje su sigurnosno jamstvo NATO-u, daleko značajnije od pukog ponavljanja predanosti članku 5. SAD ostaje predan europskoj sigurnosti, što detaljno objašnjavaju CEA analize američke strategije nacionalne sigurnosti i obrane.
7. Velika ulaganja:Snažnija obrana pritom ide ruku pod ruku sa snažnim ekonomskim rezultatima, uključujući rekordna ulaganja. Prema službenoj evidenciji Bijele kuće, ukupna vrijednost najavljenih domaćih i stranih investicijskih obveza bila je (s krajem kolovoza 2026.) 11 bilijuna američkih dolara. Riječ je o kombinaciji višegodišnjih investicijskih planova i najava projekata koji su već u provedbi te međunarodnih investicijskih obveza. Značajan dio ukupne vrijednosti ulaganja odnosi se na industrijsku proizvodnju i s njom povezane djelatnosti (prerađivačka industrija, poluvodiči, automobili, zrakoplovi, farmacija, kritični minerali, svemirske tehnologije), dok se preostali dio odnosi na umjetnu inteligenciju, energetiku, infrastrukturu i logistiku, sektore koji su bitni za samu industriju. Dakle, unatoč dezinformacijama, industrija se itekako vraća u Ameriku.
8. IVF: Trump podržava medicinski potpomognutu oplodnju, što predstavlja vrlo velik liberalni odmak od tradicionalno konzervativnih politika i bitan poticaj životu.
9. Iran: Trump je prvi američki predsjednik koji se odvažio vojno otvoreno suprotstaviti Iranu, nakon niza njihovih napada na američke trupe i baze, nakon tisuća ubijenih prosvjednika (nad čime propalestinski aktivisti ne žale – barem ne uz velike medijske pompe). Iako ne želi ispuniti očekivanja neokonzervativaca za svrgavanjem režima, učinjen je značajan pomak prema ostvarenju dvaju ključnih ciljeva i uvjeta – da Iran nema uvjete za nuklearno oružje i da Iran više ne ucjenjuje i prijeti slobodnom protoku u Hormuzu. Štoviše, američka vojska je uklonila mine koje je u moru postavio Iran i osigurala je provoz robe stotinama brodova.
10. Vrhovni sud: Trump je tijekom prvog mandata (2017.–2020.) imenovao troje sudaca Vrhovnog suda čije je glasovanje 2022. bilo presudno kako bi omogućilo povijesno ukidanje odluke Roe protiv Wadea. Riječ je o postignuću iz zajedničkog mandata s Penceom, koje Pence ubraja među najveće uspjehe te administracije.
Zaključno – kako odolijevati buci?
Kod spomenutih tema nekima može biti problematičan Trumpov način prezentacije stavova koji vrlo često skreće na razinu specifičnog humora koji se kroz razne medije često napuhuje i prikazuje vrlo senzacionalistički i negativno. Samim time, fokus javnosti pomiče se sa srži važnih tema na umjetno fabricirane konstrukcije.
Uzevši u obzir oba popisa iz ove analize — deset kritičnih i deset kompatibilnih točaka — jasno je kako slika Trumpove administracije nikako nije ni crno-bijela ni jednodimenzionalna. Postavlja se pitanje kako vrednovati Trumpovo nasljeđe.
Trump je čovjek koji nije idealan i nekima je manje poželjan od popularnog Reagana. Ipak, svačije se nasljeđe mora prosuđivati višedimenzionalno i praktično, daleko od samih izjava. Nema nikakvog retroaktivnog jamstva da bi Reagan oko nekih politika (Ukrajina i dr.) bio potpuna ili značajna suprotnost Trumpu. Američke politike određuje niz praktičnih okolnosti, a geopolitički kontekst obično donosi pragmatična rješenja.
Iz povijesne perspektive, važno je istaknuti da Trumpova pozicija nikako nije nastala u vakuumu. Dio elemenata Trumpove politike predstavlja nastavak dugoročnih političkih podjela i rasprava o nizu javnih politika. Slično sagledavanje situacije potrebno je i pri usporedbi Trumpa s Reaganom ili nekim drugim predsjednikom iz američke povijesti s obzirom da svatko djeluje u svojem povijesnom kontekstu. To je razlog zašto je MACA bitna (zdrava alternativa za MAGA pokret), kao konzervativna tradicija koja ima korijene u djelovanju Otaca Utemeljitelja (prije 250 godina).
Gledajući širu geopolitičku i unutar političku sliku, ključno je osvijestiti da Donald Trump – unatoč svom specifičnom, izrazito nekonvencionalnom i nerijetko polarizirajućem stilu komunikacije – uvelike provodi kontinuitet američke vanjske politike, koju dobro predstavlja Državni tajnik Marco Rubio. Mnogi strateški pravci, od preusmjeravanja fokusa na suzbijanje ekonomskog i tehnološkog utjecaja Kine, preko konkretnog poticaja europskim saveznicima u NATO-u radi pravednijeg dijeljenja financijskog i obrambenog tereta, pa sve do redefiniranja globalnih trgovinskih sporazuma i jačanja energetske neovisnosti, nisu nastali preko noći niti su isključivo nastali kao politika jedne administracije. Oni su rezultat dubljih političkih procesa i strateških procjena zacrtanih godinama prije, unutar vrlo složenog sigurnosnog i ekonomskog sustava.
Stoga je i u ovoj analizi politike nužno primijeniti precizan i metodički pristup koji politiku prosuđuje od slučaja do slučaja, odnosno na policy-by-policy osnovi. Paušalne ocjene, koje sve poteze jedne administracije ili hvale ili u potpunosti odbacuju, zamagljuju stvarni uvid u sadržaj javnih politika. Razna pretjerivanja, impulzivni istupi i komunikacijske provokacije često odvlače pažnju javnosti i otvaraju prostor za nekonstruktivne rasprave.
Šum oko nekih informacija, senzacionalističkih naslova kojima svjedočimo u javnosti nikada nije bio veći. Živimo u dobu poplave dezinformacija i površnih dojmova u kojemu je lakše pokleknuti pred emocijama nego se posvetiti racionalnoj policy analizi činjenica. Upravo zato je danas, više nego ikada prije, potrebno probiti se kroz tu medijsku buku. Dakle, realni policy trenutak dolazi tek nakon buke. Štoviše, prepoznavanjem dugoročnih trendova od kratkoročne političke dinamike, možemo doći do cjelovitog i racionalnog vrednovanja Trumpove politike – i minusa i pluseva.
U današnjem se informacijskom prostoru dezinformacije i PR spinovi usmjereni protiv SAD-a, konzervativaca i Trumpa često ne nastaju slučajno. Na vanjskom planu, autoritarni režimi poput Rusije, Kine i Irana intenzivno koriste operacije utjecaja kako bi prikazali SAD kao nestabilnog i nepouzdanog partnera. U tim se operacijama pojedinačni i često impulzivni izrazi ili potezi američkog predsjednika namjerno izvlače izvan šireg konteksta, pretvarajući primjerice legitimne rasprave o raspodjeli tereta u NATO-u ili trgovinskoj politici u lažne tvrdnje o „potpunom napuštanju saveznika” ili „raspadu transatlantske sigurnosne arhitekture”.
Na unutarnjem političkom planu, snažna polarizacija i prevladavajući senzacionalizam u medijima stvaraju okruženje u kojem je sadržaj javnih politika potisnut u drugi plan u korist emocionalno nabijenih naslova koji hrane populiste s rubova ljevice i desnice.
Ovakva dinamika stvara stalan „šum” i inflaciju dezinformacija koje otežavaju prepoznavanje činjenica o javnim politikama. Zato je, nasuprot pristajanju na unaprijed oblikovane narative, nužno inzistirati na racionalnoj analizi i argumentiranoj raspravi.
