Od samog početka novoga ratnoga sukoba između Hamasa i Izraela, svjesni smo činjenice da se u svijetu javljaju svakakvi narativi puni dezinformacija. Oni narativi koji su dobili mnogo medijske pozornosti, na globalnoj razini, nisu znanstveni ili prozapadni, već antizapadni, propalestinski (prohamasovski) i anticionistički (ili antisemitistički). Tako su ljudi mogli čitati o događajima na sveučilištima u SAD-u koja su bila okupirana od strane aktivističkih antizapadnih antisemitističkih skupina ljudi koje su čak i okupirale određena mjesta te onemogućavala normalno održavanje nastave. Slično je bilo i na nekim europskim sveučilištima. Iste su skupine proširile ogromnu količinu mržnje i diskriminacije prema neistomišljenicima, ali i svojim kolegicama i kolegama koji su Židovi.
S druge strane, u Hrvatskoj nije bilo okupacije sveučilišta ili fakulteta od strane radikalnih aktivista, no Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (FFZG) postao je mjesto na koje treba biti usmjereno povećalo čitatelja, istraživača i nadležnih službi.
ČINJENICE KOJE JE POTREBNO ZNATI
1. DEFINICIJA GENOCIDA (UJEDINJENI NARODI)
„Konvencija o genocidu utvrđuje u članku I da se zločin genocida može dogoditi u kontekstu oružanog sukoba, međunarodnog ili ne-međunarodnog, ali također i u kontekstu miroljubive situacije. Ovo posljednje je rjeđe, ali ipak moguće. Isti članak utvrđuje obvezu ugovornih strana da spriječe i kazne zločin genocida.
Popularno shvaćanje onoga što predstavlja genocid ima tendenciju da bude šire od sadržaja norme međunarodnog prava. Članak II. Konvencije o genocidu sadrži usku definiciju zločina genocida, koja uključuje dva glavna elementa:
Mentalni element, koji se odnosi na “namjeru da se uništi, u cijelosti ili djelomično, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina, kao takva”; i
Fizički element, koji uključuje sljedećih pet činova, taksativno nabrojanih:
Ubijanje članova skupine
Nanošenje teških tjelesnih ili duševnih ozljeda članovima skupine
Namjerno nametanje skupini životnih uvjeta sračunatih na njezino potpuno ili djelomično fizičko uništenje
Izricanje mjera za sprječavanje rađanja unutar skupine
Prisilno premještanje djece iz skupine u drugu skupinu
Namjera je element koji je najteže utvrditi. Da bi predstavljao genocid, mora postojati dokazana namjera počinitelja da se fizički uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina. Kulturna destrukcija nije dovoljna, niti namjera da se jednostavno rasprši skupina. Upravo ta posebna namjera, ili dolus specialis , čini zločin genocida tako jedinstvenim. Osim toga, sudska praksa povezuje namjeru s postojanjem državnog ili organizacijskog plana ili politike, čak i ako definicija genocida u međunarodnom pravu ne uključuje taj element.
Važno je da su žrtve genocida namjerno ciljane – ne nasumično – zbog njihove stvarne ili percipirane pripadnosti jednoj od četiri skupine zaštićene Konvencijom (koja isključuje političke skupine, na primjer). To znači da meta destrukcije mora biti grupa kao takva, a ne njezini članovi kao pojedinci. Genocid se također može počiniti samo nad dijelom grupe, sve dok se taj dio može identificirati (uključujući unutar geografski ograničenog područja) i “znatan”.“[1]
2. U GAZI TRENUTNO NEMA GENOCIDA, IZRAEL NIJE KOLONIJALNA SILA
Optužbe usmjerene prema Izraelu za počinjenje genocida trenutno nisu utemeljene. Rat koji se vodi posljedica je događaja od 7. listopada 2023. kada je Hamas izvršio teroristički napad na stanovništvo u kojem je ubijeno preko 1100 ljudi.[2] Dakle, riječ je o obrambenom ratu protiv terorističke skupine Hamas. Prema UN-ovoj definiciji, vidljivo je da se genocid odnosi na fizičko uništenje ili djelomično uništenje skupine na temelju identiteta, a to nije cilj Izraela na području Gaze gdje se vodi rat. Cilj je izraelska pobjeda nad skupinom Hamas, čija Povelja ide protiv ljudske slobode. Određene humane reakcije izraelske vojske opovrgavaju dezinformacije o genocidu ili takvim namjerama. Primjerice, izraelska je vojska slala određena upozorenja prije napada, pozvala je na privremenu evakuaciju stanovništva, a omogućavano je i sve više humanitarnih koridora i akcija.[3]
Što se tiče tvrdnji o Izraelu kao kolonijalnoj sili, radi se o dezinformacijama. Na prostoru Izraela Židovi su autohtono stanovništvo koje ima povijesni kontinuitet boravljenja na tom prostoru još od vremena prije Krista. To je područje kroz povijest često mijenjalo „vlasnike“. Kao država, Izrael je formiran poslije Drugoga svjetskog rata. Naime, iako nacionalna svijest, kao osnovna komponenta koncepta nacije, nastaje tijekom 19. stoljeća, prema pravilima historijske znanosti relevantno je govoriti o pojmu državnosti (državnopravnog kontinuiteta) koji se crpi iz predmodernih vremena. Dovoljno je podsjetiti, primjerice, na izvorišne osnove hrvatskog Ustava koje se pozivaju na daleki srednji vijek. Od tada pa do danas bilo je pokušaja da se formiraju dvije države, izraelska i arapska, no arapski i palestinski političari odbijali su takva rješenja. Što se tiče izraelskog odnosa prema arapskom stanovništvu, od strane Izraela nikada nije postojala direktiva kojom bi se išlo na istjerivanje arapskog stanovništva, već su mnogi Arapi postali građani Izraela. Iako se ponekad pojave tenzije između Židova i Arapa u Izraelu, državna politika ne ide na traženje rješenja u nasilju prema Arapima, štoviše, u Izraelu djeluju u arapske političke stranke koje su kroz povijest imale i utjecaj na vlast.[4]
Stoga, npr. slogan „Od Rijeke do Mora, Palestina će biti slobodna“, popularan među antiizraelskim skupinama, ima antisemitski sadržaj jer poziva na stvaranje palestinske države od rijeke Jordan do Sredozemnog mora, što znači rušenje i ukidanje židovske države, čime se poziva na oduzimanje prava židovskom narodu. Pritom treba osvijestiti kako taj slogan ne namjerava promjenu režima ili odcjepljenje, već implicira potpuno uništenje jedne države i njenih institucija.[5]
3. DEFINICIJA ANTISEMITIZMA (MEĐUNARODNI SAVEZ ZA SJEĆANJE NA HOLOKAUST – IHRA)
Dio iz definicije: „Manifestacije mogu biti usmjerene i protiv države Izraela, koja se smatra židovskim kolektivitetom. Međutim, kritiziranje države Izraela slično onome kakvo se upućuje bilo kojoj drugoj državi ne može se smatrati antisemitizmom. U antisemitskim napadima često se optužuju Židovi za urotu s ciljem da se našteti čovječanstvu i često se takvi napadi koriste kako bi se Židove optužilo zbog toga ‘što stvari idu loše’. Antisemitizam se iskazuje u govoru, pisanju, slikovnim oblicima i djelima, a koristi se pogrešno po stavljenim stereotipima, kao i negativnim karakternim obilježjima.
Suvremeni primjeri antisemitizma u javnome životu, medijima, školama, radnim sredinama te vjerskome životu mogu biti sljedeći, uzevši u obzir cjelokupan kontekst, ali se ne moraju svoditi samo na:
pozivanje, pomaganje ili opravdavanje ubijanja ili ugrožavanja Židova u ime radikalne ideologije ili ekstremističkih vjerskih stajališta;
stvaranje lažnih, dehumaniziranih, demonizirajućih ili stereotipnih optužbi protiv Židova kao takvih ili Židova kao društvene skupine. Optužbe takvoga tipa su osobito (ali nisu i jedine!) mit o svjetskoj židovskoj uroti ili tvrdnje da Židovi vladaju medijima, ekonomijom, strukturama vlasti ili drugim društvenim institucijama;
optuživanje Židova kao naroda da su odgovorni za stvarna ili izmišljena nedjela koje je počinio neki Židov kao pojedinac ili neka skupina Židova, ili čak za djela koje su počinili nežidovi;
osporavanje činjenice, razmjera, mehanizama (primjerice plinskih komora) ili organiziranosti genocida nad židovskim narodom koji su počinili nacionalsocijalistička Njemačka i njezini saveznici tijekom Drugoga svjetskoga rata (holokaust);
optuživanje Židova kao naroda ili Izraela kao države da izmišljaju ili preuveličavaju razmjere holokausta;
optuživanje židovskih građana neke zemlje da su lojalniji Izraelu nego vlastitoj državi ili da postoje navodni prioriteti Židova diljem svijeta koji su im važniji nego interesi njihovih vlastitih država;
osporavanje Židovima pravo na samoopredjeljenje tvrdnjom da je postojanje Države Izrael rasističko po svom karakteru;
primjenjivanje dvostrukih mjerila zahtjevima da se Izrael ističe ponašanjem koje se ne očekuje ni od jedne druge demokratske države;
korištenje simbola i slika koji se povezuju s klasičnim antisemitizmom (primjerice tvrdnje da su Židovi ubili Isusa ili optužbe za ritualna ubojstva) kako bi se okarakterizirali Izrael ili Izraelci;
uspoređivanje današnje izraelske politike s nacističkom;
smatranje da su Židovi kolektivno odgovorni za djela države Izraela.“[6]
Iz definicije je jasno vidljivo kako je legitimna kritika države Izrael kao svake druge države, pogotovo jer se tu radi o demokratskoj državi u kojoj su kritičnost i rasprava uvijek stupovi funkcioniranja zajednice. Na misaonoj razini, primjena iste metode na druge slučajeve, dakle da se kritizira državnost i samo postojanje države iz razloga što ona činjenično postoji, dovela bi do opravdanih osuda. Dovoljno je ukazati, primjerice, na izazovan i krvav put koji je Hrvatska prošla da se izbori za svoju suverenost te da jasno odbacivanje optužbi koje imaju za cilj rušiti njezinu državnost i koncept nacije.
Nakon što smo ukratko objasnili činjenice, vrijedi istaknuti izazovne situacije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koje sadrže antiizraelski ili antizapadni sadržaj, a vezane su uz rat između Hamasa i Izraela.
IZAZOVNE SITUACIJE NA FFZG
Javno je poznato da na FFZG djeluju različite grupe dijela studenata i šire akademske zajednice koje se, nerijetko anonimno, zalažu za niz zahtjeva sličnim onima kakve slične grupe u Americi i Europi traže od svojih institucija. Radi se o stavovima koji uključuju javno svrstavanje protiv države Izrael, prokazivanje i prekid suradnji s institucijama države Izrael te sudjeluju u prokazivanju pojedinaca koji su na bilo kakav način povezani s državom Izrael, ali i protiv su zagovaratelja akademskog pluralizma, slobode i autonomije istraživanja i nastupanja. Uz to, zagovaraju propalestinsku interpretaciju sukoba.
OPASAN UDAR NA DEMOKRACIJU I PLURALIZAM
Navedenu situaciju na Filozofskom fakultetu treba gledati u kontekstu vala prosvjeda na anglosaksonskim sveučilištima te diljem Europe. Ipak, sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama su predvodnik zbog sve rastuće, i po demokraciju prijeteće političke i kulturne polarizacije. Tema intelektualno-historijske geneze ovog fenomena izlazi izvan okvira ovog članka, no ipak valja ukratko ukazati da nekoliko stvari. Iako je antizapadna misao postojala na sveučilištima mnogo ranije, od afirmacije kritičke postmoderne, tj. postkolonijalne paradigme tijekom 1970-ih godina, trendovi pokazuju da u ovim prosvjedima glavnu riječ imaju departmenti (odsjeci ili odjeli) humanističkih i društvenih znanosti. Također, prema istraživanjima think-tanka Heterodox Academy, američka sveučilišta sve više postaju eho-komore gdje se perpetuiraju nastavnici i studenti koji su baštinici isključivo jedne političke paradigme.
Zato je relativno nedavno osnovano i novo sveučilište u Austinu (UATX), Texas, kojeg čine primarno znanstvenici revoltirani nedostatkom znanstvenog pluralizma te uporabom argumenta sile. Zbog zalaganja za viewpoint diversity, nasuprot autoritetu ulice, ideološkim sektašenjima te incidentima i canceliranju (modernoj inačici lova na vještice), Heterodox Academy je uspio preokrenuti trendove zalažući se za tzv. institucionalnu neutralnost, što znači da se sveučilišta službeno ne smiju očitovati i zauzimati stranu u tekućim političkim pitanjima, tako stvarajući okvir za neutralne institucije u kojoj legitimno i bez nasilja smiju djelovati različite partikularne doktrine.
Imajući to na umu, kada se pogledaju zahtjevi protuizraelskih grupa, vidljivo je kako aktivisti baštine ideju tzv. subverzivnog fakulteta, fakulteta koji proizvodi sadržaj koji nije u službi legitimacije državno-pravnih vrijednosti te je protivan društvenoj odgovornosti sveučilišta kao partnera realnom sektoru u transferu znanja. Naime, indikativno je za uočiti korelaciju stavova, dakle u tim aktivističkim grupama dominira idejna jedinica “Izrael-Palestina”, no gotovo su tu uvijek i idejne jedinice koje je uvijek bilo uobičajeno vidjeti na ekstremnoj ljevici – antikapitalizam, skepsa prema Europskoj uniji, narativ o NATO-u kao okupatoru, radikalni ateizam itd. Najjasnije se to moglo vidjeti i u nedavnim napadima na Sveučilište u Rijeci, upravo navodeći, i to prijeteći osobnim “obračunima”, kao kritiku navodnu posrednu suradnju s Izraelom, ali isto tako i suradnju sveučilišta s industrijom za razvoj tehnologije, a tu industriju anonimni aktivisti nazivaju „krvopijama”.
PRAVNI OKVIR KOJI ŠTITI PLURALIZAM ZNANSTVENOG ISTRAŽIVANJA
Srećom, hrvatski pravni okvir po pitanju nezavisnosti i slobode znanstvenog istraživanja je mnogo snažniji nego angažiraniji tip američke regulative. Prije svega, ishodišna točka za razumijevanje je Ustav Republike Hrvatske. U članku 38. navodi se kako se jamči “sloboda mišljenja i izražavanja misli” te da je zabranjena cenzura u medijima. Po članku 40. “jamči se sloboda savjesti […] i slobodno javno očitovanje […] drugih uvjerenja.” Također, članak 49. jasno ističe kako “poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske”, a “inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.” Članci 68. i 69. tiču se znanosti i visokog obrazovanja. Tako, “jamči se autonomija sveučilišta”, a “sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom.”[7] Što se pak tiče znanstvenoga rada i kulturnog stvaralaštva, jamči se njihova sloboda. Konkretnije, prema Etičkom kodeksu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, navodi se u članku 9. da je on “utemeljen na ustavnim i zakonskim načelima Republike Hrvatske, […] slobode, autonomije, jednakosti, pravednosti, odgovornosti, pravičnosti, tolerancije, […]” te da “posebice ističe […] načelo autonomije i znanstvenog i nastavnog rada.” Nadalje, u sukcesiji članaka, stoji među ostalima i ovo:
Zaposlenici i suradnici Fakulteta ne smiju zlorabiti svoj autoritet i ne smiju dopuštati da osobna stajališta, interesi i odnosi utječu na mogućnost objektivnog prosuđivanja te profesionalnog i etičnog obavljanja radnih obveza.
Svaki zaposlenik i suradnik Fakulteta koji sudjeluje u znanstvenim i nastavnim djelatnostima ima pravo na akademsku slobodu, odnosno slobodu znanstvenog i nastavnog rada te slobodu mišljenja i izražavanja, sve dok svojim radom ne narušava isto pravo drugih osoba.
Propitivanje i kritika tuđih ideja te društvenih i kulturnih pojava, struktura i vrijednosti trebaju biti vođeni osobnom i profesionalnom odgovornošću, akademskom čestitošću, transparentnošću, nepristranošću i akademskom izvrsnošću te trebaju biti usmjereni na traganje za istinom, stjecanje i širenje znanja, kao i ostvarenje zajedničkog i javnog dobra.
Sudjelovanje zaposlenika i suradnika Fakulteta u akademskom i javnom životu ne smije biti u sukobu s profesionalnim obvezama na Fakultetu, niti štetiti ugledu Fakulteta, Sveučilišta i cijele akademske zajednice
U svojoj verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji zaposlenici i suradnici Fakulteta trebaju voditi računa o svojim zadaćama i ulozi koju imaju u akademskoj i društvenoj zajednici.
Također, članak 19. izričito zabranjuje izravnu i neizravnu diskriminaciju koje koje osobe na osnovi, između ostalog, “političkog ili drugog uvjerenja.” Zatim, vrlo važno, kodeks definira pojam uznemiravanja kao čin “koji stvara ili pridonosi stvaranju neugodnih i neprijateljskih radnih i obrazovnih okolnosti ili drugu osobu zastrašuje, vrijeđa ili ponižava.” To bi, dakle, ulazilo u definiciju psihičkog zlostavljanja ili mobinga, dakle “sustavno i dugotrajno, pojedinačno ili skupno dovođenje osobe u položaj bespomoćnosti i nezaštićenosti, s ciljem ugrožavanja […] slobode, autonomije, ugleda i časti […]”, dakle “ugrožavanje mogućnosti izražavanja.”[8]
Iz navedene analize pravne regulative koja se odnosi na slobodu znanstvenog istraživanja i zaštitu protiv diskriminacije temeljem političkog uvjerenja, vidljivo je kako postoji vrlo snažan, jasan i dobro razrađen sustav. Stoga, u interesu konkretnog očuvanja i primjene ovih ustavnih i etičkih vrednota, potrebno je pravodobno pratiti svjetska događanja te učiniti sve da se spriječe tribalizam, mržnja i javni linč prema bilo kome tko ima drukčije mišljenje o interpretaciji sukoba na Bliskom istoku. Glasna manjina, koja je manjina zbog toga što nije u poziciji da mijenja Ustav i zakone u Hrvatskoj, ne smije zastrašivati ostale pripadnike akademske zajednice te ne smije svoj svjetonazor, tj. svoju “istinu”, fanatično i doktrinarno nametati drugima. Tim više, odgovornost je čelnika visokih učilišta, i to pogotovo u ovoj geopolitičkoj situaciji, da se suprotstave antidemokratskim tendencijama te da sačuvaju pluralizam, kao i jasno napisane odredbe Ustava Republike Hrvatske, ali i vrijednosti Europske unije.
ZAKLJUČAK
Iz vidljivoga je jasno da je aktivnost aktivista na FFZG prisutna. Uprava FFZG sigurno je znala za neki od primjera propalestinske propagande na svojem Fakultetu. Ono što ostaje nejasno jest podržava li Uprava ovakav oblik radikalno-lijevog aktivističkog djelovanja glasne manjine akademske zajednice ili se od istih ograđuje. S jedne strane, razumljivo je da se Fakultet službeno ne očituje o političkim događanjima, tj. u skladu s pravnom regulativom koja je obrazložena u ovome članku, ali treba biti svjestan da je nedjelovanje prema anti-akademskim stavovima u pogledu doktrinarnog nametanja određenog svjetonazora protivno odredbama etičkog kodeksa o autonomiji i slobodi te se ujedno radi o idejama koje nisu u skladu s hrvatskom pozicijom koja je ujedno i zapadna pozicija, na što bi Fakultet kao javna institucija trebao paziti zbog ugleda Republike Hrvatske i svoje društvene odgovornosti.
Kao Centar za javne politike i ekonomske analize, čvrsto stojimo uz Državu Izrael i njezino pravo na obranu od terorizma i dezinformacija. Ovim putem dajemo podršku i svim članicama i članovima akademske zajednice koji trpe neki oblik nasilja zbog djelovanja radikalnih antiizraelskih aktivista.
[1] „Definition of Genocide and Related Crimes,“ https://www.un.org/en/genocide-prevention/definition (pristup 25. 10. 2024).
[2] „Israel revises Hamas attack death toll to ‘around 1,200’,“ https://www.reuters.com/world/middle-east/israel-revises-death-toll-oct-7-hamas-attack-around-1200-2023-11-10/ (pristup 25. 10. 2024).
[3] „5 Reasons Why the Events in Gaza Are Not „Genocide“,“ https://www.ajc.org/news/5-reasons-why-the-events-in-gaza-are-not-genocide (pristup 25. 10. 2024.)
[4] „Responding to False Claims About Israel,“ https://www.ajc.org/responding-to-false-claims-about-israel (pristup 25. 10. 2024).
[5] „Translate Hate. „From the River to the Sea“,“ https://www.ajc.org/translatehate/From-the-River-to-the-Sea (posjet 25. 10. 2024).
[6] „Radna definicija antisemitizma Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust (IHRA),“ https://holocaustremembrance.com/resources/radna-definicija-antisemitizma (posjet 25. 10. 2024).
[7] Ustav Republike Hrvatske, https://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske (pristup 25. 10. 2024).
[8] Etički kodeks Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, https://maia.ffzg.hr/att/propisi/Eticki_kodeks_2021.pdf (pristup 25. 10. 2024).
