-
CEA ima novi Izvršni odbor za razdoblje 2023-2024 - 11/02/2023
-
Konkurentnost talenata zahtijeva integrirano upravljanje - 23/12/2022
-
Ako spasimo radna mjesta, spasili smo ekonomiju - 03/12/2022
-
Neupitan je euroatlantski smjer naše zemlje - 03/12/2022
-
Comprehensive migration policy learning for improving competitiveness - 11/11/2022
-
Inicijativa tri mora na braniku europske slobode - 07/11/2022
-
Sigurnost, energija, obrana – pregled ključnih odluka - 29/10/2022
-
Globalni trendovi 2040 – Evo što procjenjuje National Intelligence Council - 19/10/2022
-
Analiza estonskog modela oporezivanja dobiti - 16/10/2022
-
Summit za demokraciju prilika je za novi globalni poredak - 14/10/2022
Estonija ostaje porezno najkonkurentnija zemlja
U novom izdanju Indeksa međunarodne porezne konkurentnosti za 2020. izdanom od strane američke Tax Foundation zaklade, Estonija ostaje porezno najkonkurentnija zemlja i to sedmu godinu za redom. CEA je napravila analizu i prije nekoliko godina o ovoj temi.
Matej Hittner, član izvršnog odbora Centra javne politike i ekonomske analize
Foto: Tax Foundation
Faktori kojima Estonija već sedmu godinu predvodi listu OECD država su sljedeći:
- Porez na dobit koji se plaća isključivo na isplaćenu dobit što značajno da se sva zadržana i reinvestirana dobit ne oporezuje. Oporezivanjem samo isplaćene dobiti snažno se smanjuje potreba za poreznim planiranjem u vidu amortizacijske politike i sličnih računovodstvenih alata.
- Porez na dohodak od samo jedne stope od 20% (flat tax)
- Porez na nekretnine oporezuje samo tržišnu vrijednost zemljišta, neovisno o tome što je sagrađeno na njemu. Taj porez je ujedno poznat kao Land Value Tax (LVT) ili Henry George tax (po svojem najgorljivijem zagovorniku) te je opisan od strane Miltona Friedmana kao “najmanje loš moguć porez”.
- Teritorijalni pristup oporezivanju po kojem se oporezuje samo ona dobit (uz par iznimaka) koju su domicilne firme ostvarile unutar Estonije.
Estonija ujedno zauzima visoko 9. mjesto po pitanju oporezivanja prometa (PDV). Metodologija vrednuje nisku stopu poreza na promet te odsustvo smanjenih stopa. Dakle, preferira se niska stopa širokog obuhvata.
No ako pogledamo rang listu konkurentnosti po pitanju oporezivanja dobiti, vidjeti ćemo da je zapravo Latvija zauzela prvo mjesto. Naime, Latvija je od 1. siječnja 2018. uvela estonski model oporezivanja dobiti te je time poboljšala svoj rang. CEA otvoreno zagovara zamjenu kalendarskog oporezivanja dobiti u RH sa estonskim modelom, tj. cash flow modelom oporezivanja čime bi se značajno poboljšala ulagačka klima te simplificirao porezni sustav.
Osim Estonije i Latvije, pri vrhu su Novi Zeland, Švicarska, Luksemburg, Litva, Švedska, Češka, Australija i Slovačka.
Što Hrvatska može napraviti da bi dobro kotirala na ovom indeksu?
Hrvatska se ne nalazi na popisu pošto nije članica OECD-a. Hrvatska planira ulazak u OECD, a CEA podržava ulazak u spomenutu organizaciju.
Porezne reforme koje bi Hrvatska mogla napraviti da bude među konkurentnijim državama po pitanju poreznog sustava su:
- Zamjena klasičnog (kalendarskog) oporezivanja dobiti jednom stopom (od max. 15%) poreza na ne-poslovne transakcije tj isplatu dobiti.
Hrvatska trenutno ima stopu poreza na dobit od 12% za trgovačka društva sa prihodom do 7.5 milijuna kuna te stopu od 18% za društva sa prihodom iznad 7.5 milijuna kuna. Od 1. siječnja 2021. najavljeno je smanjenje stope od 12% na 10%, što je svakako dobar potez, jer će to značiti porezno rasterećenje za ~93% firmi koji spadaju u taj prihodovni rang. Unutar postojećeg (kalendarskog) sustava, moguće je na razne načine povećati konkurentnost države po pitanju oporezivanja dobiti. Najočitiji primjer je smanjenje stopa, dok bi neki drugi pristupi bili uvođenje instrumenata koji su nekoć bili na snazi poput olakšica za reinvestiranu dobit, zaštitne kamate (allowance for corporate equity), liberalizacije amortizacijske politike itd.
CEA se snažno zalaže za napuštanje sustava kalendarskog oporezivanja dobiti te uvođenje poreza (samo) na isplaćenu dobit kojim će se eliminirati potreba za dodatnim instrumentima čiji je cilj stimulacija investicija i pružanje poreznih olakšica. Naime, porezom na isplaćenu dobit sva neisplaćena dobit se automatski tretira kao reinvestirana te se značajno pojednostavio postupak oporezivanja dobiti. Time bi se ukinula akontacija poreza na dobit, potreba za amortizacijskom politikom, a najvažnije od svega, porezna obveza nastala bi u onom trenutku kada poduzetnik odnosno uprava društva odluči da će ići u isplaćivanje dobiti.
- Flat tax od najviše 15%
Hrvatska trenutno ima dvije stope poreza na dohodak, nižu od 24% te višu od 36%. Od 1. siječnja 2021. najavljeno je snižavanje stopa na 20% i 30%. Najavljena reforma je svakako napredak u odnosu na trenutnu situaciju te će osjetno poboljšati rang hrvatske u raznim indeksima ekonomske slobode koji često imaju varijablu top income tax rate tj. najviša stopa poreza na dohodak. Doduše, gotovo svi indeksi pa tako i CEA zagovaraju oporezivanju dohotka sa samo jednom stopom (flat tax) što je ujedno snažan znak ulagačima da država nema pretenzije prema ekonomskom populizmu. Nastavno na rečenicu u kojoj je spomenuto da Milton Friedman smatra land value tax najmanje štetnim porezom, spomenuo je da bi po njemu kompletan sustav oporezivanja dohotka trebalo svesti na sustav u kojem postoji jedna stopa te neoporezivi dio prihoda. U Hrvatskoj je standardni neoporezivi dio prihoda 4.000 kn mjesečno (bez dodatnih olakšica) te ukoliko bi se ukidala stopa od 36% bilo bi poželjno podignuti i neoporezivi dio primanja (npr. na 5.000 kn).
- Porez na tržišnu vrijednost zemljišta umjesto poreza na tržišnu vrijednost nekretnina
Hrvatska nema porez na nekretnine te je u narodu prisutna određena skepsa prema uvođenju istoga. CEA nije eksplicitno protiv poreza na nekretnine ukoliko bi se s njime smanjivali direktni porezi. U Hrvatskoj svi prihodi od oporezivanja dohotka idu u lokalne proračune (gradove/općine te županije) te bi uvođenjem poreza na vrijednost zemljišta po uzoru na Estoniju omogućilo smanjenje poreza na dohodak te izbjegavanje kompliciranijeg poreza na tržišnu vrijednost nekretnina.
- Pojednostavljenje primjene PDV-a
Hrvatska ima osnovnu stopu PDV-a od 25% te dvije snižene stope (13 i 5%). Smanjenje osnovne stope te ukidanje nižih stopa bi Hrvatskoj doprinijelo bolji skor no spomenutoj reformi treba pristupiti oprezno zbog potencijalnog regresivnog učinka. PDV je svakako manje loš porez na poreza na dohodak te oporezivanja dobiti te reformiranju istoga treba pristupiti sa krajnjim oprezom. Ideje poput Fair Tax modela predlažu jednu stopu poreza na promet te smanjenje regresivnosti kroz oblik temeljnog dohotka. Ideja slična temeljnom dohotku bila je predlagana od strane Miltona Friedmana te je bila znana kao negative income tax. Hipotetski bi temeljni dohodak mogao smanjiti regresivnost poreza na promet poput PDV-a te ujedno zamijeniti aspekte socijalne države pošto bi privatne usluge postale pristupačnije.
Zaključak
Hrvatska je zadnjih godina znatno napredovala po pitanju poboljšanja poslovne klime. Doduše, ukoliko želimo značajnije napredovati, dovoljno je pogledati tko ima najkonkurentniji model te preuzeti njihova rješenja. Dok bivša država SSSR-a Estonija ostaje porezno najkonkurentnija zemlja, CEA je kroz svoj projekt Hrvatska 2025 dizajnirala rješenja za poreznu reformu kao i ostale reforme.