Share

Evo kako Doing Business 2019 mjeri dobivanje građevinske dozvole

Evo kako Doing Business 2019 mjeri dobivanje građevinske dozvole. Hrvatska je u Doing Business 2019 izvješću na 58. mjestu u svijetu. Zbog procedura dobivanja građevinske dozvole Hrvatska je na 159. mjestu. Zabilježen je pad za 33 mjesta u odnosu na Doing Business 2018.

Matej Hittner

Zabilježeno je povećanje broja procedura za građevinsku dozvolu s 18 na 22 i povećanje broja dana za istu sa 126 na 146 (gdje se gleda brzina administracije u Gradu Zagrebu kao glavnom gradu). Pritom je trošak građevinske dozvole povećan s 9,4 na 10,9% dohotka po stanovniku. Kako se zakonodavni okvir u međuvremenu nije bitno mijenjao (osim zbog uvođenja lokacijske dozvole), potrebno je detaljnije vidjeti u kakvom se točno povećanju radi – zakonodavnom ili vezanom uz način mjerenja. Također, kada se uzima u obzir da je prema ovogodišnjem sub-nacionalnom Doing Business izvješću Grad Varaždin imao 21 proceduru za građevinsku dozvolu, znači da je Grad Zagreb imao 1 više (što je pokazatelj lokalne administracije). U svakom slučaju, Hrvatska je 159. u svijetu prema ishođenju građevinskih dozvola i postiže svega 56% od najbolje prakse.

Rang država u kategoriji dobivanja građevinske dozvole dobiva se na temelju četiri jednako ponderirane varijable:

  • Broj procedura potrebnih za dobivanje građevinske dozvole
  • Vrijeme potrebno za dobivanje građevinske dozvole
  • Trošak dobivanja građevinske dozvole (% vrijednosti objekta)
  • Indeks kvalitativne kontrole građevine

Metodologija se temelji na hipotetskoj gradnji skladišta u Zagrebu te proučava procese i troškove potrebne za dobivanje građevinske dozvole. Informacije su dobivene na temelju relevantnih propisa te anketiranjem stručnih ljudi (inženjeri, arhitekti, odvjetnici, geodeti, direktori građevinskih firmi itd.) koji služe kao tzv. kontributori. Samim time, rezultati dobiveni u analizi Svjetske banke nisu isti za sve gradove te su u zemlji prisutna značajna odstupanja u vremenu i troškovima dobivanja građevinskih dozvola. Također, bilo bi potrebno pojasniti stavke vezane za Indeks kvalitativne kontrole građevine, gdje je Hrvatska izgubila bod zbog navodnog manjka zakonske obveze osiguranja građevina u slučaju lošeg statičkog izračuna. S druge strane, Novi Zeland je tu dobio bod iako oni također nemaju zakonsku obavezu, ali je to navodno “standardna praksa” u Novom Zelandu.

Stavke iz Indeksa kvalitativne kontrole građevina na kojima se Hrvatska lošije ocijenjena predstavljaju svojevrsnu dilemu jer zagovaraju dodatne regulacije. Dodatne regulacije koje osiguravaju kvalitetnu gradnju su svakako korisne hipotetskom investitoru jer postoji sustav koji osigurava kvalitetu njegovog projekta. S druge strane, dvojbeno bi bilo novo regulatorno opterećenje.

Imajući spomenute informacije na umu, proučimo razloge za loš rang Hrvatske te koji se reformski koraci mogu poduzeti kako bi se stanje poboljšalo:

Vrijeme i procedure potrebne za dobivanje građevinske dozvole

Prilikom predlaganja reformi, ove dvije varijable je teško odvojiti. Za dobivanje građevinske dozvole, u Hrvatskoj su potrebne 22 procedure, dok je OECD prosjek 12,7. Uvidom u Doing Business analizu Svjetske banke, ispostavlja se da je ključni problem fragmentiranost potrebnih postupaka. Naime, u državama liderima po dobivanju građevinske dozvole, više procesa se može napraviti kroz manje „posjeta“ nadležnim uredima, što je pitanje interoperabilnosti sustava. Uredi za gradnju i prostorno planiranje bi trebalo funkcionirati kao one-stop-shop sustavi.

Trošak dobivanja građevinske dozvole

Hrvatska je izuzetno loše ocijenjena prema trošku građevinske dozvole. Prosječni trošak dobivanja građevinske dozvole u OECD državama je 1,5% vrijednosti projekta, dok u Hrvatskoj iznosi 10.9%, ponajviše zbog visokog troška komunalnog i vodnog doprinosa u Gradu Zagrebu.

Indeks kvalitativne kontrole građevine

Hrvatska po navedenom pitanju stoji iznadprosječno dobro, s 12 od ukupno 15 bodova. OECD prosjek je 11,5. Samo tri države imaju maksimalnu ocjenu 15/15, a to su Luksemburg, Novi Zeland i Ujedinjeni Arapski Emirati.

Stavke u kojima Hrvatska nije dobila pozitivnu (ili najveću moguću) ocjenu su sljedeće:

  1. Provjera kvalitete prije početka gradnje

Koja treća strana je po zakonu potrebna potvrditi da je postojeća dokumentacija u skladu sa zakonom o gradnji?

Hrvatska: Ne postoji zakonska obveza provjere projekta, gradski službenici odobravaju projekte

Novi Zeland: ovlašteni inženjer

  1. Provjera kvalitete tijekom gradnje

Koje vrste inspekcija su zakonski nužne za provesti tijekom izgradnje objekta?

Hrvatska: Inspekcije od strane vanjskih inženjera ili vanjske firme (stručni nadzor)

Novi Zeland: Inspekcije na raznim fazama gradnje, ovisno o procjeni rizika.

  1. Koja strana je zakonski nužna pokriti osiguranje građevine za slučaj strukturnih grešaka u građevini?

Hrvatska: ne postoji zakonska obveza

Novi Zeland: ne postoji zakonska obveza. Osiguranje se često koristi u praksi.

Luksemburg: arhitekt ili inženjer

Kako reformirati ishođenje građevinskih dozvola?

Broj procedura za ishođenje dozvole bi se trebao smanjiti s 22 na barem 15. Broj dana bi se trebao (u Zagrebu) smanjiti sa 146 na najviše 80. Trošak dozvole najviše ovisi o rezanju komunalnog i vodnog doprinosa kao i drugim plaćanjima.

 

Koraci nužni za dobivanje bolje ocjene u kategoriji Dobivanje građevinske dozvole bili bi:

  • Uvesti one stop shop za dobivanje građevinske dozvole, nastavno na uvedenu e-Građevinsku koji bi objedinio više procedura na jednom mjestu.
  • Ubrzati dobivanje potrebne dokumentacije na način da se zakonski propišu strogi rokovi koje bi lokalni uredi morali poštivati uz mogućnost plaćanja penala. Vezano uz navedeno bi se trebalo određivati i sustav nagrađivanja odnosno sankcioniranja službenika u pogledu plaća koje dobivaju od poreznih obveznika.
  • Sniziti komunalni doprinos (oko 290.000 kuna u Zagrebu).
  • Sniziti vodni doprinos (oko 65.000 kuna u Zagrebu).
  • Ukinuti plaćanje naknade kod dobivanja građevinske dozvole (oko 1.000 kuna).
  • Ukloniti višestruke inspekcijske nadzore i objediniti ih jedan nadzor.
  • Razmotriti zakonsku obvezu revizije građevinskog projekta od strane vanjske firme licencirane za stručni nadzor.
  • Razmotriti uvođenje obaveznog osiguranja građevine za slučaj pogreške u statičkom izračunu.