Share
0 0 0 0

Federalni porez na dohodak u Sjedinjenim Američkim Državama

Federalni porez na dohodak u Sjedinjenim Američkim Državama

Matej Hittner, član izvršnog odbora Centra za javne politike i ekonomske analize je u okviru predmeta „Oporezivanje dohotka“ na Pravnom fakultetu u Zagrebu, napisao seminarski rad na temu: „Federalni porez na dohodak u Sjedinjenim Američkim Državama“. U nastavku objavljujemo cijeli rad.

Sažetak rada

Sjedinjene Američke Države nastale su 1776. godine, a većinu svoje povijesti država se financirala indirektnim porezima odnosno carinama i trošarinama. Iako je bilo nekoliko pokušaja uvođenja poreza na dohodak, prijelomna godina bila je 1913. kada je izglasan 16. amandman američkog ustava kojim je omogućeno federalnoj vlasti da ima neograničenu ovlast pri sakupljanju poreza na dohodak od građana.

Porez na dohodak je u ranoj fazi imao jednu stopu te je pogađao građane s najvećim dohocima. Kasnije su uvedene različite stope poreza na dohodak, a najviše su iznosile i više od 90%, a zahvatile su većinu američkog stanovništva. Trenutni porezni kod Internal Revenue Code of 1986 (IRC) je ažuriran 1986. godine, a sve naknadne porezne izmjene se temelje na izmjenama tog IRC-a. Zadnja velika porezna reforma je Tax Cuts and Jobs Act, potpisana od strane predsjednika Trumpa 2017. godine.

Federalni porez na dohodak oporezuje američke građane na temelju njihovog građanskog statusa te ih oporezuje na temelju njihovog svjetskog dohotka. Uz standardni porez na dohodak, na snazi je i tzv. Alternative Minimum Tax (ATM), čija je svrha zahvatiti pojedince koji su izbjegli poreznu obvezu koristeći previše olakšica. Osim federalnog poreza na dohodak i ATM-a, savezne države te jedinice lokalne samouprave imaju mogućnost implementirati vlastite poreze na dohodak znane kao SALT (State and local taxes). Trenutni sustav federalnog poreza na dohodak ima sedam stopa od kojih je najveća 37% te pogađa prihode iznad 500.000,00 USD godišnje. Standardni osobni odbitak za fizičku osobu iznosi 24.000,00 USD godišnje.

Federalni porez na dohodak čini gotovo pola prihoda federalnih vlasti te je pitanje poreznog koda, tj. pitanje izmjena federalnog poreza na dohodak, vruća politička tema.

1. Uvod

Sjedinjene Američke Države (SAD) su u općoj kulturi predstavljene kao tvrdi bastion (tvrdog) kapitalizma te je mnogim ljudima prva asocijacija na pojmove poput tržišta, korporacija, banka i sl. Simbolično, država je nastala iste godine (1776.) kada je objavljen Adam Smithov magnum opus, Bogatstvo naroda[1] te se može reći da se država većinu svoje povijesti doista vodila temeljnim postulatima bogatsva naroda te općenito laissez faire kapitalizmom.

Godina 1913. je iznimno važna za gospodarsku povijest SAD-a jer je iste godine uveden (moderni) porez na dohodak te osnovana središnja banka tj. sustav federalnih rezervi (FED).[2] Obje pojave su anatema laissez faire kapitalizma te od 1913. godine, ostatak 20. stoljeća biva obilježen daljnjim nasrtajima na ideal slobodnog tržišta: New Deal, kontrole cijena, ekstremno visoke marginalne stope poreza na dohodak, ekspanzivna monetarna politika, ukidanje zlatnog standarda te konstantan rast javne potrošnje u udjelu bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) itd.

Također, jedna od ostavština razilaženja sa laissez faire kapitalizmom je izuzetno složen porezni sustav čiji će jedan aspekt, federalni porez na dohodak, biti opisan u ovom radu.

Federalni porez na dohodak je glavni izvor financiranja američke federalne vlasti te čini gotovo 50% ukupnih federalnih prihoda.[3] Izmjene federalnog poreza na dohodak su tijekom nacionalnih  izbora izvora vruće političko pitanje kojem se daje izuzetno veliki značaj pošto je riječ o jedinom porezu na kojeg predsjednik tj. kongres može utjecati, a čije promjene izravno osjeti većina američkih građana. Porezi poput poreza na potrošnju te poreza na nekretnine nisu izvor prihoda federalne vlasti, oni su u domeni saveznih država te jedinica lokalne samouprave.

Ovaj rad će čitateljima približiti federalni porez na dohodak SAD-a te sažeto opisati njegovu povijest, fiskalne učinke i osnovne zakonske karakteristike.

Napomena: Američka federalna fiskalna godina započinje 1. listopada te završava 30. rujna sljedeće godine. Npr. fiskalna godina 2020 (FY2020) započinje 01.10.2019. te završava 30.09.2020.[4]

2. Oporezivanje dohotka u SAD-u

Temeljni zakonski akt koji definira porezna pitanja u SAD-u je Internal Revenue Code (IRC) iliti Internal Revenue Code od 1986, neformalno znan kao tzv. tax code.[5] Sam IRC je kompilacija poreznih pravila te pokriva zakonske aspekte svih javnih (federalnih) davanja SAD-a.

Federalni porez na dohodak, koji je predmet ovog seminarskog rada, nije jedini porez na dohodak u SAD-u. Savezne države, gradovi i općine imaju ovlasti uvesti svoje vlastite poreze na dohodak. Porezi na dohodak implementirani od strane saveznih država, gradova i općina su znani kao State and Local taxes (SALT) te su do velike porezne reforme predsjednika Trumpa bili u potpunosti priznati trošak pri prijavljivanju federalne porezne obveze, tj. federalna porezna obveza bi bila umanjena u cijelosti na temelju SALT obveze.[6]

Savezne države bez vlastitog poreza na dohodak su Aljaska, Florida, Nevada, Južna Dakota, Teksas, Washington te Wyoming. New Hampshire i Tennessee ne oporezuju dohodak od rada, ali oporezuju dohodak od kapitala.[7]

Federalna vlast osim “standardnog” poreza na dohodak također nameće tzv. Alternative Minimum Tax (AMT), posebni porez namjenjen oporezivanju vrlo bogatih kućanstava koji su kroz priznate porezne odbitke uspjeli drastično smanjiti svoje porezne obveze prema federalnoj vlasti. AMT čini zanemarivih 0,4% federalnih prihoda od poreza na dohodak (2018.)[8]

Kada je riječ o porezima i SAD-u, posebno bi se trebalo naglasiti da se SAD ne vodi principom svjetskog dohotka, tipičnog za ostatak svijeta, gdje se rezidente oporezuje na njihov svjetski dohodak, a nerezidente na dohodak ostvaren unutar teritorija SAD-a. Naime, SAD oporezuje svoje građane na temelju njihovog državljanstva, što znači da su građani SAD-a koji privremeno rade u inozemstvu podložni oporezivanju od strane SAD-a za dohodak ostvaren tjekom boravka i rada u stranoj državi. Detalji ovise o potpisanim bilateralnim sporazumima između SAD-a i države u pitanju, na temu izbjegavanja dvostrukog oporezivanja.[9] Samo četiri države na svijetu koriste državljanstvo kao temelj za oporezivanje: SAD, Eritreja, Mijanmar i Mađarska (posebni slučajevi).

Porezno tijelo SAD-a, Internal Revenue Service (IRS), propisuje pravilnik o odricanju državljanstva. Naime, odricanje državljanstva sa sobom ponekad podliježe posebnom porezu, tzv. exit tax. Najjednostavnije objašnjeno, imovinu potencijalnih emigranata (ukoliko je veća od 2 mil. USD) se tretira kao da je prodana na zadnji dan službenog državljanstva te se oporezuje kao prihod od kapitala.[10]

Pri prijavi poreza na dohodak, postoje tri kategorije u koju se prijavitelj može svrstati: Single Filer, Head of household i Married-Jointly Filers. Single filer je “standardna” fizička osoba, Head of household je fizička osoba sa uzdržavanim članovima obitelji, a Married-Jointly Filers se odnosi na bračne parove. Potonje omogućuje bračnom paru da iskoristi dodatne povlastice i odbitke, nedostupne ostalim prijaviteljima.

Porez na kapitalnu dobit (capital gains tax) je dio poreza na dohodak, no sa posebnim pravilima. Dohodak od prodaje financijskih instrumenata, preprodaje nekretnina itd. unutar jedne godine posjeda se oporezuje standardnim stopama, tj. smatra se ukupnim dohotkom fizičke osobe koji podliježe ranije navedenim stopama. No, instrumenti i imovina u posjedu fizičke osobe dulje od godinu dana podliježe tzv. long term capital gains tax, sa stopama od 0%, 15% i 20%.[11]

Činjenica da se dohodak od kapitala oporezuje po nižoj stopi od dohotka na rad se često koristi kao argument da IRC pogoduje najbogatijima pošto su oni primatelji najvećeg udjela dohotka od kapitala. [12]

 

3. Povijest oporezivanja dohotka u americi do 1913. godine

Od osnutka SAD-a pa do ranog 20. stoljeća, primarni izvor federalnih prihoda su bili indirektni porezi, primarno carine na uvoz robe te trošarine na određenu robu u domaćem prometu.

Članak 1, Sekcija 8, Odlomak 1. američkog ustava glasi: “The Congress shall have Power To lay and collect Taxes, Duties, Imposts and Excises, to pay the Debts and provide for the common Defence and general Welfare of the United States; but all Duties, Imposts and Excises shall be uniform throughout the United States.”

Direktno oporezivanje je u ustavu u nekoliko navrata stavljeno u kontekst srazmjernosti sa stanovništvom, poput npr  1. članka 2. sekcije 3. ulomka američkog ustava koji glasi: “Representatives and direct Taxes shall be apportioned among the several States which may be included within this Union, according to their respective Numbers, which shall be determined by adding to the whole Number of free Persons, including those bound to Service for a Term of Years, and excluding Indians not taxed, three fifths of all other Persons.“[13]

Iz čitanja obiju članaka proizlazi želja za zaštitom pojedinih saveznih država od diskriminatornog oporezivanja od strane federalne vlasti. Drugim riječima, želi se osigurati egalitaran tretman svih saveznih država po pitanju oporezivanja.

Sukladno sa tadašnjom preferencijom za neizravnim porezima, prvi novi porez uveden u SAD od osnutka države je bio oblik trošarina na proizvodnju viskija, sa ciljom otplate vanjskog duga stvoren tijekom rata za nezavisnost. Vlasti su procjenile da su tarifne stope na najvišoj točci rentabilnosti te da bi daljnje dizanje stopa bilo kontraproduktivno te su se stoga odlučile za interni namet. Uvođenje prvog poreza nije prošlo glatko te je rezultiralo tzv. Viski pobunom (Whiskey Rebellion) u razdbolju od  1791–1794.[14]

Prva inkarnacija poreza na dohodak javila se početkom američkog građanskog rata 1861. godine.[15] Federalna vlast je odlučila da mora prikupiti dodatne prihode za financiranje rata protiv južnjačke konfederacije, stoga je iste godine izglasala dokument neformalnog naziva Revenue act of 1861 koji u članku 49. propisuje uvođenje poreza na dohodak svim fizičkim osobama, na financijski prihod iz bilo kojih izvora, iznad godišnje sume od 800 USD, po stopi od 3%.[16]

Sljedeće godine je izglasan Revenue act of 1862 koji je osobni odbitak smanjio na 600 USD te uveo više stopa tj. progresivno oporezivanje. Dvije godine kasnije, izglasan je Revenue act of 1864 koji je unio daljnje izmjene u sustav oporezivanja dohotka. Uveden kao ratni porez, ova prva inkarnacija federalnog poreza na dohodak je istekla 1872. godine.[17]

Drugo uvođenje federalnog poreza na dohodak odvilo se 1894. godine kroz Wilson–Gorman Tariff Act, odnosno Revenue act of 1894.[18] Svrha ponovnog uvođenja poreza na dohodak je bilo amortiziranje gubitaka od smanjenja carina za koje su se izborile političke struje koje su naglašavale važnost i potrebu za slobodnom međunarodnom trgovinom tj. anti-protekcionizmom.

Ubrzo nakon toga, amerikanac Charles Pollock pokrenuo je tužbu protiv trgovačkog društva Farmer’s Loan & Trust, čiji je bio dioničar, nakon što je društvo obznanilo dioničare da je dužno proslijediti podatke o svim svojim dioničarim federalnim poreznim vlastima te time učiniti sve dioničare podložnima oporezivanju i poreznoj reviziji. Slučaj je završio na ustavnom sudu te je ušao u povijest kao Pollock v. Farmers’ Loan & Trust Co., nakon što se ustavni sud priklonio gosp. Pollocku te proglasio odredbe vezane za oporezivanje dohotka specificirane u Revenue act of 1894 – protuustavnima.[19]

Naime, sud je odlučio da oporezivanje dohotka fizičkih osoba krši ustavnu odredbu o srazmjeru broja stanovnika saveznih država te ubranog poreznog prihoda po saveznim državama. Drugim riječima, savezna država sa 5% stanovništva bi mogla biti odgovorna za više ili manje od 5% federalnog prihoda od poreza na dohodak.

Uvođenje federalnog poreza na dohodak je odgođeno skoro dva desetljeća, sve do 1913. godine, kada je donesen 16. amandmana koji u svojoj cijelosti na engleskom glasi: “The Congress shall have power to lay and collect taxes on incomes, from whatever source derived, without apportionment among the several States, and without regard to any census or enumeration.” [20]

Može se reći da je 1913. presudna godina po pitanju oporezivanja dohotka u SAD-u, jer ne samo da je tada izglasan 16. amandman, već je započet proces istiskivanja indirektnih davanja po postotku njihovog udjela u ukupunim federalnim prihodima. Carine su dugo vremena bile povoljan izvor prihoda u smislu troškova prikupljanja jer je postojao ograničen broj luka i graničnih prijelaza kroz koje se provodio uvoz robe, no industrijalizacijom, nastupanjem modernijih baza podataka i povećanjem dohotka stanovništva, dohodak se nametnuo kao plodniji izvor državnih prihoda.

 

4. Fiskalna analiza

Oporezivanje dohotka je najizdašniji oblik federalnih prihoda te će prema projekcijama Congrestional Budget Office-a (CBO) to ostati kroz cijeli period 2020. – 2030. godine. CBO je strogo nepristrano tijelo čiji je zadatak izraditi projekcije budućih federalnih prihoda i rashoda te općenito trendova u gospodarstvu, na temelju predloženih proračuna, legislativnih mjera i ostalih poteza od strane kongresa ili predsjednika.[21] Predsjednik CBO-a je izabran sa suglasnošću predsjednika gornjeg i donjeg doma kongresa te primarno dostavlja izvještaje kongresu. Predsjednik SAD-a u sklopu svoga kabineta ima zasebni ured koji se bavi fiskalnim pitanjima, tzv. Office of Management and Budget (OMB), koji, između ostaloga, predstavlja predsjednikov proračun (President’s Budget) kongresu i CBO-u.[22]

OMB je izuzetno politički pristran ured pošto njegovog ravnatelja imenuje i razrješava izravno predsjednik SAD-a. Uzevši to u obzir, projekcije i mišljenja OMB-a se često osjetno razlikuju od projekcija CBO-a te je CBO općenito priznatiji kao relevantniji i točniji izvor budućih fiskalnih i gospodarskih trendova američkog gospodarstva

S fokusom na 2020. godinu, mogu se izvesti sljedeći zaključci:

  • Ukupni prihodi federalni vlasti SAD-a za 2020. godinu su 3,632 mlrd. dolara, od čega 1,792 mlrd. čine prihodi od federalnog poreza na dohodak. Sljedeća najveća kategorija su payroll taxes iliti američka varijanta doprinosa sa 1,302 mlrd. dolara. Korporativni porezi ubiru 234 mlrd. dolara a ostali porezi (carine, porezi na nasljedstvo itd.) 304. mlrd dolara.
  • Direktni porezi (dohodak + doprinosi + korporativna dobit) čine 91,63% a indirektni 8,37% ukupnih federalnih prihoda.
  • Porez na dohodak čini 49,3% ukupnih federalnih poreznih prihoda.
  • Indirektni porezi čine 8,4% ukupnih federalnih poreznih prihoda.

Iz navedenih podataka je evidentna važnost poreza na dohodak za ukupne federalne prihode.

 

5. Velike porezne reforme nakon 1980. godine.

Pitanje porezne reforme, posebno reforme federalnog poreza na dohodak je pri svakim federalnim izborima vruće političko pitanje. Štoviše, mandati predsjednika se vrlo često pamte po poreznim izmjenama ostvarenim u njihovim mandatima. Ekonomske reforme pokrenute za vrijeme određenog predsjednika često ulaze u ekonomski leksikon po formuli prezime predsjednika + sufiks “onics” poput npr. Reganomics, što je postalo sinonim za tzv. ekonomiju ponude (en. supply side economics).

Od 1913. godine do danas, IRC se drastično izmjenio. Bilo bi suvišno navoditi sve promjene nastale u tom razdoblju, no ukratko, trend je bio kako slijedi: ubrzo nakon uvođenja poreza na dohodak, povećavala se progresivnost istoga u vidu većeg broja stopa i viših marginalnih stopa poreza na dohodak. Nakon drugog svjetskog rata, najviša marginala stopa je iznosila oko 90%, sve do dolaska J. F. Kennedya na vlast. Najpoznatija porezna reforma predsjednika Kennedya je bilo smanjenje najviše marginalne stope poreza na dohodak 1964. godine sa 90% na 70% – potez kojeg republikanci i danas hvale kada kritiziraju nevoljkost modernih demokrata za smanjenjem poreza.[23]

Reaganove reforme

Jedna od najpoznatijih poreznih reformi u povijesti američke fiskalne politike su tzv. Reagan tax cuts tj. Economic Recovery Tax Act of 1981 i Tax Reform Act of 1986. Potonja reforma je posebno važna jer se moderni Internal Revenue Code of 1986 (IRC) temelji na spomenutoj poreznoj reformi. Najvažnija stavka po kojoj su reforme ostale upamćene je smanjenje najviše marginalne stope poreza na dohodak sa 70% na 28%. Usprkos modernim mitovima o Reaganovoj fiskalnoj odvažnosti, osim smanjenja marginalnih stopa, Reagan je podigao stope određenih poreza (npr. dohodak od kapitala) i ukinuo nekolicinu poreznih olakšica te na koncu postigao fiskalnu neutralnost reformi. Doduše, za vrijeme Reaganove vlasti su značajno porasli javni rashodi te je njegova vladavina završila sa visokim proračunskim deficitom.

Clintonove reforme

Clintonova najvažnija reforma je Omnibus Budget Reconciliation Act of 1993 čiji je cilj bio obuzdavanje Reaganovog deficita. Kombinacijom rezanja rashoda te podizanjem poreza na najbogatije, 1998. godine je ostvaren proračunski suficit prvi puta nakon 1969. godine.

Bushove reforme

Tijekom svog prvog mandata, George Bush je potpisao “Economic Growth and Tax Relief Reconciliation Act of 2001” te “Jobs and Growth Tax Relief Reconciliation Act of 2003″, kolektivno znane kao Bush tax cuts. Navedena reforma je bila posebno kontroverzna te je 10, od živućih 24, dobitnika nobelove nagrade iz ekonomije potpisalo pismo, urgirajući odustajanje od reforme. Bushove porezne reforme su smanjile sve marginalne stope poreza na dohodak te su, u tandemu sa povećanom javnom potrošnjom, posebno na vojsku, stvorile izuzetno velike deficite.[24]

Obamine reforme

Porezna ostavština predsjednika Obame je produljenje velike većine Bushovih poreznih reformi, kroz pakete zakona znane kao “Tax Relief, Unemployment Insurance Reauthorization and Job Creation Act of 2010” te “American Taxpayer Relief Act of 2012“, uz iznimku marginalnih poreznih stopa za najbogatije, koje su se po isteku Bushovih poreznih reforma (nakon 10 godina) vratile na Clintonove stope (najveća iznosi 39,6%).[25]

Trumpove reforme

Najvažnija reforma Donalda Trumpa je potpisivanje “Tax Cuts and Jobs Act” 2017. godine koji je stupio na snagu 01.01.2018. godine. Riječ je o vrlo širokoj reformi poreznog sustava čije najvažnije stavke uključuje: smanjenje federalnog poreza na korporativnu dobit s 35% na 21%, povećanje osnovnog odbitka s 12.700,00 USD na 24.000,00 USD, smanjenje najveće stope poreza na dohodak s 39,6% na 37% te povećanje praga primjene na iznose iznad 500.000,00 USD. Federalni porez na dohodak je zadržao 7 različitih stopa (iako je orignalni plan bio smanjiti sustav na 3 stope) te je svaka porezna stopa svakog poreznog razreda smanjena.[26]

6. Zaključak

Američki federalni porez na dohodak ima nekoliko problema:

  • Izuzetno je složen
  • Podložan je redovitim promjenama
  • Federalni proračun je previše ovisan o njemu

Autor ovom prilikom naglašava potencijal uvođenja PDV-a kao primarnog oblika financiranja federalne vlasti. Navedena mjera bi ujedno riješila sve navedene probleme poreza na dohodak. U čovjekovoj svakodnevnici, plaćanje PDV-a je gotovo neprimjetan postupak. PDV je “nevidljiv” i manje neugodan porez za plaćanje te je za njegovu implementaciju potrebno manje opresivnih mjera.

Kada je riječ o porezu na dohodak, porezna tijela moraju duboko zavriti u povijest fizičke osobe te pritom imaju uvid u mnogo intimnije podatke nego što bi imali kada bi provodili naplatu PDV-a. Provoditi naplatu PDV-a je lakše automatizirati te su njega prisiljeni plaćati, ne samo građani SAD-a već i turisti te iliegalni imigranti i kriminalci koji svoj rad i poslovne aktivnosti ne prijavljuju javnim tijelima.

Svijet je globaliziran te fizičkim osobama nikada nije bilo lakše raditi iz inozemstva, samim time, države bi trebale težiti biti što naklonjenije građanima koji žele privremeno živjeti i raditi u inozemstvu te strancima koji žele privremeno doseliti u određenu državu i iz nje poslovati sa svijetom.

Imajući na umu da SAD većinu svoje povijesti nije imao porez na dohodak, autor se nada da će u budućnosti trend biti povratak na indirektno oporezivanje u obliku federalnog PDV-a na svu novonastalu robu i usluge (uz osnovni temeljni dohodak kao mjera protiv porezne regresije) te da će novi porezni sustav više stimulirati formiranje kapitala i nove vrijednosti, a manje birokracije i državne aparature.

[1]AdamSmith.org, https://www.adamsmith.org/the-wealth-of-nations  (26.02.2020)

[2]The Founding of the Fed and the Destabilization of the Post-1914 Economy, Jeffrey A. Miron, NBER Working, Issued in September 1988

[3]    Congressional Budget Office, “The Budget and Economic Outlook: 2020 to 2030”, (Jan 2020).

[4]Govinfo.com, “Budget of the U.S. Government, Fiscal Year 2019”
https://www.govinfo.gov/features/budget-fy2019 (25.02.2020)

[5]Georgetown University Law Library, Tax Research Dept., “Internal Revenue Code”, https://guides.ll.georgetown.edu/c.php?g=271147&p=2630483 (25.02.2020)

[6]Tax Foundation, “Local Income Taxes in 2019”, July 30, 2019 (25.02.2020)

[7]Tax Policy Center, “State Individual Income Tax Rates 2000-2020″(25.02.2020)

[8]IRS.gov, “Topic No. 556 Alternative Minimum Tax”
https://www.irs.gov/taxtopics/tc556  (25.02.2020)

[9]American Citizens Abroad (ACA), “US taxes abroad for dummies (updated for 2019)” (26.02.2020)

[10]IRS.gov, “Expatriation Tax” , Expatriation Tax

https://www.irs.gov/individuals/international-taxpayers/expatriation-tax  (26.02.2020)

[11]IRS.gov, Topic No. 409 Capital Gains and Losses
https://www.irs.gov/taxtopics/tc409 (26.02.2020)

[12]New York Times, “A Better Way to Tax the Rich – Raise the capital gains tax and treat investment earnings like ordinary income.”  https://www.nytimes.com/2019/01/28/opinion/aoc-wealth-tax.html (25.02.2020.)

[13]Ustav SAD-a, 1. članak, 2. sekcija, 3. ulomak

[14]Encyclopaedia Britannica, “Whiskey Rebellion”
https://www.britannica.com/event/Whiskey-Rebellion (25.02.2020)

[15]The Rise and Development of the Tax State – Robert Stanley, Dimensions of Law in the Service of Order: Origins of the Federal Income Tax, 1861–1913 (New York and Oxford: Oxford University Press, 1993)

[16]Act of August 5, 1861, Chap. XLV, 12 Str. 292

[17]Revenue Act of 1862 (July 1, 1862, Ch. 119, 12 Str. 432)

[18] Wilson-Gorman Tariff (ch. 349, Str, 570, August 27, 1894)

[19]Pollock v. Farmers’ Loan & Trust Company, 158 U.S. 601 (1895)

[20]Ustav SAD-a, Amendment XVI

[21]https://www.cbo.gov/about/overview (27.02.2020.)

[22]https://www.whitehouse.gov/omb/ (27.02.2020.)

[23]NPR.org, “JFK’

s Lasting Economic Legacy: Lower Tax Rates”, November 14, 2013
https://www.npr.org/2013/11/12/244772593/jfks-lasting-economic-legacy-lower-tax-rates (28.02.2020)

[24]Economic Policy Institute, “Economists’ statement opposing the Bush tax cuts (2003)”
https://www.epi.org/publication/econ_stmt_2003/ (28.02.2020)

[25]Americans for tax reform, “Full List of Obama Tax Hikes”,
https://www.atr.org/full-list-ACA-tax-hikes-a6996 (28.02.2020.)

[26]Tax Foundation, “Updated Details and Analysis of the 2017 House Tax Cuts and Jobs Act” 03.11.2017.
https://taxfoundation.org/2017-tax-cuts-jobs-act-analysis/ (28.02.2020.)