U svojem prvom velikom govoru kao glavni tajnik NATO-a, na događaju koji je 12. prosinca 2024. organizirao Carnegie Europe u Bruxellesu, Mark Rutte je pozvao saveznike da prijeđu na ratni način razmišljanja i povećaju obrambenu proizvodnju i potrošnju na obranu.
Igor Sokolar, potpredsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA)
Govoreći iskreno i imperativno, Rutte je uputio izravni apel građanima država članica NATO-a, osobito u Europi i Kanadi, naglašavajući njihovu ključnu ulogu u oblikovanju odgovora Saveza na neviđene sigurnosne izazove.
Govor Ruttea u suštini izravno prezentira izazove globalnog sigurnosnog okruženja, te predstavlja poziv kako donositeljima politika, tako i javnosti, za učvršćivanjem transatlantskog sigurnosnog okvira u izazovnim vremenima.
Rutte je trenutnu globalnu situaciju opisao kao najtežu u svom životu, obilježenu eskalirajućom agresijom Rusije, Irana, Sjeverne Koreje i Kine. Naglašavanje blizine ruskih bombi i iranskih dronova saveznicima u Europi, te detaljni opis katastrofalnih posljedica rata u Ukrajini, s više od milijun žrtava od 2022. godine, ukazuju na neposrednost prijetnji s kojima se NATO suočava.
Nadalje, govor je ukazao na rusku agresiju kao dio šire kampanje za razgradnju europske sigurnosne arhitekture, destabilizaciju država članica NATO-a i potkopavanje demokratskih sloboda. Pritom nije izostala kritika povijesne inertnosti NATO-a, uz referiranje na ključne trenutke poput invazije na Gruziju 2008. i aneksije Krima 2014, koja povijesna pozadina ukazuje na nužnost za ispravkom propusta i prilagodbom strateških prioriteta.
Uz to, Rutte je upozorio da ratna ekonomija Rusije i njezini savezi s Kinom, Iranom i Sjevernom Korejom upućuju na pripreme za obračun s NATO-om, pri čemu je cilj strateškog usklađivanja navedenih zemalja preoblikovanje globalnog poretka radi osiguranja vlastitih sfera utjecaja.
Ključni dio govora bila je nužnost prijelaza s mirnodopskog na ratni način razmišljanja, uz navođenje kako NATO „nije u ratu, ali nije niti u miru.“ Pozvao je zemlje NATO-a da ojačaju svoje obrambene sposobnosti kroz povećanje izdvajanja za obranu, ulaganje u industrijske inovacije i ubrzanu proizvodnju naprednih vojnih tehnologija. Naglasak je stavljen na činjenicu da trenutne mjere odvraćanja NATO-a nisu dostatne za izazove koji se očekuju u sljedećih četiri do pet godina.
Upravo tvrdnja da NATO “nije u ratu, ali nije niti u miru” oslikava složenost suvremenog sukoba. Nabrajanje hibridnih prijetnji, uključujući kibernetičke napade, sabotaže i instrumentalizaciju migracija, ilustrira evoluciju sigurnosnog pejzaža. Takve prijetnje zahtijevaju ponovno kalibriranje pristupa odvraćanju koje integrira konvencionalne vojne strategije s naprednim sposobnostima u kibernetičkoj sigurnosti i operacijama usmjerenim protiv sabotaža.
Osobita kritika upućena je NATO-ovom oslanjanju na 2% BDP-a kao referentnu točku za obrambenu potrošnju, što je nedostatno s obzirom na razmjere suvremenih prijetnji. Pritom Rutte poziva na znatno povećanje ulaganja u obranu i radikalnu reformu praksi nabave kako bi se otklonile neučinkovitosti u industrijskim kapacitetima NATO-a. Kritizirane su zastarjele prakse nabave vojne opreme, poput fragmentiranih zahtjeva individualnih država članica, te je naglašena potreba za usklađenim politikama koje bi pojednostavile obrambenu proizvodnju i promicale interoperabilnost među državama članicama.
Govor nadalje suprotstavlja fragmentiranu industrijsku bazu NATO-a s brzom mobilizacijom obrambenih sektora neprijateljski nastrojenih zemalja poput Rusije i Kine, naglašavajući hitnost revitalizacije proizvodnih kapaciteta NATO-a. Rutte ovu revitalizaciju ne prikazuje samo kao operativnu nužnost, već i kao strateški imperativ ključan za održavanje tehnološke prednosti Saveza.
Govor Ruttea je osobito zanimljiv stoga što se izravno obratio građanima, povezujući obrambenu potrošnju s očuvanjem društvene stabilnosti i dugoročne sigurnosti te pozivajući ih da podrže veće izdatke za obranu i da se zalažu za strukturne reforme u procesima nabave i proizvodnje. Također, apelirao je na građane, osobito u Europi, da utječu na financijske institucije poput banaka i mirovinskih fondova kako bi prioritet davale ulaganjima u obrambenu industriju koja su ključna za očuvanje društvene stabilnosti i sigurnosti. Takav naglasak na mobilizaciji javnosti upućuje da je važnost djelovanja odozdo prema gore prepoznat kao ključna za stratešku transformacija NATO-a.
Govor Ruttea predstavlja poziv na kolektivnu otpornost i stratešku dalekovidnost, pozivajući države članice NATO-a da se suoče s dvostrukim izazovima vanjske agresije i unutarnje inertnosti. Naglašavajući međusobnu povezanost vlada, industrija i građana, artikulirana je sofisticiranija vizija NATO-a u okolnostima sistemske globalne konkurencije i globalnih trendova višedimenzionalnih prijetnji, u kojima su pripravnost, inovacije i jedinstvo ključni. Ostvarenje takve vizije, međutim, zahtijeva prevladavanje ukorijenjenih političkih, institucionalnih i društvenih prepreka.
Jačanje ulaganja u obranu iznad 2% BDP-a, što prepoznaje i Centar za javne politike i ekonomske analize u projektu Hrvatska 2025, kao i potrebu za detektiranjem dezinformacija koje utječu na zajedničke transatlantske institucije.
