Share

Globalni trendovi 2040 – Evo što procjenjuje National Intelligence Council

Globalni trendovi 2040 – Evo što procjenjuje National Intelligence Council

Daniel Hinšt, Centar za javne politike i ekonomske analize, potpredsjednik

Daniel Hinšt je sveučilišni specijalist odnosno magistar europskih studija i diplomirani politolog. Pritom se studijski usmjerio na javne politike i javni menadžment, kao i međunarodne odnose i diplomaciju, uz dodatne istraživačke interese u području reforme administracije i javnog upravljanja, europske gospodarske integracije, komparativne politike, geopolitike i nacionalne sigurnosti. Njegove aktualne analize javnih politika i istraživanja uglavnom su usmjerene na dizajniranje metodološki utemeljenih javnih politika za institucionalne reforme te na detekciju dezinformacija koje predstavljaju geopolitičke rizike za vrijednosti individualne slobode i transatlantskih institucija (EU-NATO).

Članak je izvorno objavljen na Ekonomskom Labu

photo: NIC

Globalni trendovi 2040 predstavljaju veliko izvješće koje je objavio američki National Intelligence Council (NIC), odnosno Office of the Director of National Intelligence (ODNI). Radi se o sedmom izdanju izvješća Global Trends. Bivša analitičarka CIA-e i NIC-a Maria Langan-Riekhof direktorica je Strategic Futures Group pri NIC-u i bila je glavna za pripremu ovog izvješća. Ono je izrađeno u suradnji sa osamnaest organizacija koje čine američku obavještajnu zajednicu, te nizom izvora iz akademskog i privatnog sektora.

Globalni trendovi procjenjuju kritične snage i scenarije za narednih dvadeset godina koji su osnova za dugoročne procjene strateških politika, bitnih za Bijelu kuću i obavještajnu zajednicu. Na samom početku navodi se kako „obavještajni sustav ne traži nepogrešivost svojih proročanstava. Obavještajni sustav samo drži da je odgovor koji daje najdublje i najobjektivnije utemeljena i pažljivo razmotrena procjena.” To je 1949. godine poručio Sherman Kent, osnivač Ureda za nacionalne procjene (Office of National Estimates) i dugogodišnji službenik CIA-e, poznat kao “otac obavještajne analize.”

Više mogućih scenarija – prilika za renesansu demokracija

Izvješće ističe da “globalni trendovi pružaju analitički okvir za stvaratelje javnih politika” kako bi upravljali neizvjesnom budućnošću i pripremili se za “niz mogućih budućnosti.“ Zato izvješće nudi pet scenarija koji će biti vođeni četirima strukturnim snagama donošenja odluka – demografijom, okolišem, ekonomikom i tehnologijom.

  1. Moć u međunarodnom sustavu mogla bi uključivati više izvora, tako da niti jedna država ne bi mogla dominirati svim regijama i područjima. Štoviše, svijet bi mogao biti i usitnjen u nekoliko blokova (Separate Silos) različite veličine i snage – SAD, Kina, EU, Rusija i nekoliko regionalnih sila. U takvom bi se scenariju protok informacija mogao odvijat kroz odvojene enklave i preorijentirane opskrbne lance, uz narušavanje međunarodne trgovine.
  2. Prema scenariju svijeta prepuštenog slučaju (A World Adrift), međunarodni sustav je kaotičan kako se međunarodna pravila ignoriraju. U zemljama OECD-a mogle bi se produbiti društvene podjele i političke paralize te bi Kina takve probleme Zapada iskorištavala za širenje svojeg utjecaj.
  3. Tragedija i mobilizacija (Tragedy and Mobilization) koja ukazuje na mogućnost mobilizacije bottom-up društvenih pokreta uslijed egzistencijalnih prijetnji, kao što su klimatske promjene i degradacija okoliša. Uslijed takvog bi scenarija globalna hijerarhija i natjecanje u moći mogli biti dovedeni u pitanje.
  4. Kako će SAD i Kina imati najveći utjecaj na globalnu dinamiku, među njima će postojati scenarij natjecateljske koegzistencije (Competitive Coexistence), pogotovo u ekonomskim i trgovinskim odnosima. Na taj će se način pojačati podjele između dvaju suprotnih modela političke vladavine (governance models). SAD će pritom predvoditi zapadnu koaliciju demokratskih zemalja u odnosu na kineski model tehnološki vođenog autoritarnog kapitalizma (technology-driven authoritarian capitalism). Pritom postoji rizik da svijet podlegne autoritarnom valu koji je djelomično inspiriran takvim kineskim modelom, kao i isključivim nacionalizmom (exclusionary nationalism).
  5. Ipak, u okolnostima tog velikog sraza dviju sila, demokracije bi mogle iskusiti preporod ukoliko dokažu prilagodljivost globalnim izazovima. Stoga je renesansa demokracija (Renaissance of Democracies) jedan je od mogućih scenarija kojemu će doprinositi SAD i saveznici. Navedene bi zemlje ujedno mogle doprinositi i transformaciji globalne ekonomije kroz rast dohodaka, poboljšanja kvalitete života, znanstvena istraživanja i tehnološke inovacije. U takvom scenariju američkom vodstvu kroz međunarodne institucije doprinijet će oporavak Europske unije i Ujedinjene Kraljevine, kao ključevi šireg uspjeha demokratskog svijeta. Taj zapadni dio svijeta ujedinit će snage za postavljanje međunarodnih standarda kojima će se ograničiti negativne posljedice dezinformacija za otvorena društva. Nadalje, scenarij renesanse demokracija uključuje slabljenje Rusije i Kine u odnosu na kulture suradnje u otvorenim društvima. Razlog njihovog mogućeg slabljenja je nemogućnost razvoja inovacija te okruženja za talente, visoke tehnologije i ulaganja. Kinu bi mogli koštati i represija prema Hong Kongu, visoki dugovi, neefikasni model državne ekonomije i nezadovoljstva u zemljama u razvoju. Rusija bi mogla nazadovati zbog stagnacije radne snage, ovisnosti i izvozu energenata i sukobima među elitama nakon odlaska Putina. Upravo zbog takve renesanse demokracija, autokratski režimi nastojat će se suprotstaviti rastućoj snazi demokratskih saveznika. Konkretno, Kina i Rusija će se koristiti ulaganjima u oružje i dezinformacije kako bi se suprotstavljale američkoj prednosti. Rusija bi mogla zaprijetiti intervencijom u korist ruske manjine u post-sovjetskim državama koje nisu dio NATO saveza, dok će Kina pokušavati prijetiti u Južnom kineskom moru.

Promjene u sustavu moći i utjecaj na norme

Uslijed promjene u izvorima moći u međunarodnim odnosima, veličina ekonomije, vojske, stanovništva i razina tehnološkog razvoja ostat će i dalje osnova za prakticiranje moći. Ipak, to neće biti dovoljno za osiguravanje poželjnih ishoda. Zato će moć uključivati i primjenu tehnoloških inovacija, ljudski kapital, informacije, kulturu, turizam i visoko obrazovanje. Pritom će Kina i Rusija vjerojatno pokušavati nastaviti promovirati narative o padu Zapada. Kina će pojačavati dominaciju u Aziji i gotovo će izvjesno očekivati ujedinjenje Tajvana, moguće uz intenzivnu prinudu. S druge strane, kineska meka moć (soft power) mogla bi biti ograničena zbog agresivne diplomacije i kršenja ljudskih prava, uključujući represiju nad kršćanskom i muslimanskom zajednicom. Rusija će imati prednost kroz veliku vojsku, oružje za masovno uništenje, ekspanzivnu politiku te energetske i mineralne resurse. Pokušavat će uspostaviti vojnu dominaciju na Arktiku. S druge strane, slaba investicijska klima, ovisnost o dobrima s potencijalnom volatilnim cijenama i mali opseg ekonomije mogli bi Rusiji predstavljati izazov za zadržavanje globalnog utjecaja.

Rastuće i revizionističke sile, predvođene Kinom i Rusijom, tražit će promjene međunarodnog poretka kako bi bio tolerantniji prema njihovim sustavima političke vladavine. Pritom će takve sile zagovarati poredak koji će biti lišen izvorno zapadnih normi. Neke će demokracije zapasti u populizam, što će Kina i Rusija iskoristiti kako bi isticale svoje vrijednosti i odgurivale zapadne norme. Pritom će Rusija promovirati tradicionalne vrijednosti, nepovjerenje prema institucijama, teorije zavjere i želju za protektoratom u većini Euroazije. Kina će tražiti globalno prihvaćanje monopola svoje komunističke partije kojom kontrolira društvo i predvodi ideološku borbu protiv SAD-a.

Utjecaj tehnologije i pojačani rizik od dezinformacija

Globalni rast digitalne povezanosti, tehnologija, umjetne inteligencije i široko dostupnih tehnika digitalnog marketinga otvara mogućnosti za još veći informacijski utjecaj u svim društvima. Pritom će neki državni i ne-državni akteri tu priliku koristiti za kognitivne manipulacije, iskorištavanje podataka o ponašanju potrošača i društvene podjele. Zemlje poput Kine i Rusije vjerojatno će primijeniti svoje tehnološke inovacije za svoje informativne kampanje kako bi stekle veću kontrolu nad širenjem medijskog sadržaja. Uz to, pojedine „firme za odnose s javnošću i politički konzultanti mogu nuditi dezinformacije kao regularnu uslugu, povećavajući time javno nepovjerenje u političke institucije“.

U tom kontekstu, Kina, Rusija i drugi akteri nastavit će umanjivati važnost demokracije i javnog povjerenja u izbore, podržavajući time ne-liberalne režime. Takva njihova podrška uključivat će i dijeljenje tehnologije za digitalnu represiju i manipuliranje digitalnim informacijama kroz dezinformacije u korist svojih političkih ciljeva. Ujedno će se autoritarne vlade koristiti tehnologije za praćenje građana.

Dok će globalne mreže moći pratiti sve aspekte privatnog i profesionalnog života, što će dovesti u pitanje privatnost i anonimnost, fabricirane medijske vijesti mogle bi “dodatno narušavati istinu i stvarnost, destabilizirajući društva u rasponu i brzini koja umanjuje trenutne izazove dezinformacija.” Također, povećat će se rizici od deepfake i kibernetičkih napada.

Kako se smanjuje povjerenje u vlade, institucije i elite, može se vidjeti društveni trend gravitacije ljudi prema bliskim i istomislećim zajednicama, ovisnosti o društvenim medijima i autoritetima od povjerenja.

Promjene u javnom menadžmentu i bitni globalni ekonomski trendovi

Rastući broj i složenost izazova javnih politika zahtijevat će komunikaciju s nizom dionika. Državni i ne-državni akteri tražiti će načine za utjecaj na javno upravljanje te za pružanje sigurnosti i blagostanja.

Inovacije u političkoj vladavini biti će vođene primjenom tehnologija koje će povećati brzinu, efikasnost i preciznost donošenja odluka, pružanja javnih usluga i angažmana građana. Pritom će se digitalna vladavina (digital governance) prošiti iz zemalja visokog dohotka na sve zemlje i regije.

Smanjivanje nacionalnih dugova tijekom sljedećih dvadeset godina vjerojatno će biti izazovnije nego tijekom desetljeća nakon financijske krize. Razlog za to se rastući troškovi zdravstva, mirovina i ostalih socijalnih programa. Pritom bi polagani rast mogao smanjiti porezne prihode, ali i smanjiti sposobnost država da smanje potrošnju s obzirom na potrebe ulaganja u oporavak, infrastrukturu i smanjenje učinaka klimatskih promjena. Pritom će za Europsku uniju rashodi za obranu predstavljat će izazov u odnosu na fiskalne prioritete nakon COVID-19. Zato neće postojati sigurnosne inicijative i vojni kapaciteti Europske unije koji bi bili odvojeni od NATO saveza u slučaju obrane od Rusije.

Nastavit će se trend smanjenja globalnog udjela ekonomske moći razvijenih ekonomija (SAD, EU, UK) u odnosu na rastuće ekonomije iz Azije (Kina, Indija, Indonezija i dr.). Takve će ekonomije, pod vodstvom Kine, tražiti veći utjecaj u međunarodnim organizacijama. Uz to, mnoge će države nastojati stvoriti regionalne alternative Silicijskoj dolini.

Tehnološka moć biti će vođena umjetnom inteligencijom, biotehnologijom i donošenjem odluka na temelju podataka. Veliki rizik biti će snaga Kine u odnosu na SAD i europske zemlje u pogledu 5G mreže, što bi Peking moglo potaknuti na „iskorištavanje svoje privilegirane pozicije kako bi pristupio komunikacijama ili kontrolirao protok podataka.“ Stoga će zaštita podataka i briga oko privatnosti ostati aktualna, dok će autoritarne vlade vjerojatno iskorištavati povećani opseg podataka za praćenje odnosno nadziranje i kontroliranje stanovništva. Štoviše, mnoge organizacije imat će moćne alate za manipulaciju video sadržajem (deepfakes) kako bi širile određene narative.

Kako će umjetna inteligencija utjecati na razinu ljudskog angažmana u donošenju odluka, nastavljat će se postavljati etička pitanja oko nenamjeravane pristranosti, diskriminacije i neočekivanih ishoda. Zato će važno biti povjerenje u transparentnost procesa donošenja odluka. Premda će mnoge zemlje razviti stroga pravila vezana uz korištenje osobnih podataka, raspravljat će se o tome mogu li takva pravila koegzistirati s potpunom realizacijom mogućnosti umjetne inteligencije.

Kina će Veliki rival SAD-u i u svemiru, s neovisnom tehnologijom koja će biti dostupna i za vojne, civilne i komercijalne svrhe. Komercijalne kompanije vjerojatno će nuditi usluge vezane uz orbite (on-orbit services), koje će se koristiti i za nadogradnju satelita, uz mogućnost potpora od strane vlada. Tim više, umjetna inteligencija omogućit će inovativne svemirske usluge.

Zaključno

Kako je izvješće tematski vrlo opsežno, prikazani su neki od bitni trendova javnih politika koje možemo očekivati. Mnogi od njih već su aktualni i otvorili su put budućnosti. Ovakav set tema može biti važan za politologe, ekonomiste, sociologe i druge struke, kao i za specifične analize i rasprave. Nastavno na prikazano izvješće može se dodati još nekoliko razmišljanja.

  1. U kontekstu natjecanja velikih sustava oprečnih vrijednosti, SAD će nastaviti imati veliku (ako ne i najveću) političku moć. U svojoj knjizi “The Next 100 Years” politolog George Friedman, osnivač geopolitičke kompanije Stratfor, ključnu polugu geopolitičke moći SAD-a vidi u sposobnosti kontrole mora putem američke mornarice i sposobnosti vladanja svemirom. Friedman pritom smatra kako kontrola Atlantskog i Pacifičkog oceana znači kontrolu svjetske trgovine, a kontrola svemira znači kontrolu svjetskih oceana. Unatoč tome, američka moć biti će izazvana rastom ekonomske i tehnološke moći Kine i rastućih azijskih ekonomija, kako će zauzeti sve veći udio u globalnom BDP-u.
  1. Unatoč tom ekonomsko-tehnološkom jačanju prije svega Kine, moć SAD-a i njezinih saveznika (EU, UK i anglosaksonski svijet, Izrael, Tajvan i dr.) proizlazit će iz sposobnost osiguravanja veće kvalitete života i konkurentnosti. Takva sposobnost uključuje interakciju niza javnih politika, što je mnogo više od tek parcijalnih povećanja ekonomsko-tehnološke moći, dijelom i zbog prijašnjih povoljnih okolnosti. Suštinski gledano, ta sposobnost Zapada posljedica je liberalno-demokratskih institucija u otvorenim društvima. Takav sustav vrijednosti i normi pogotovo je privlačan za pojedince željne individualne slobode i talente, dok će takav sustav i dalje osporavati razni populisti. Takve političko-ekonomske institucije nastavit će osiguravati relativno visoke razine osobnih i ekonomskih sloboda, što već otprije objašnjava osnovu za geopolitička savezništva. Drugim riječima, rizik nastavka ekonomsko-tehnološkog segmenta jačanja Kine i rastućih azijskih ekonomija biti će tek od sekundarne važnosti u odnosu na cjelovitu institucionalnu sliku otvorenih zapadnih društava koja njeguju visoke razine ljudskih sloboda. U tom kontekstu bitan će ostati odnos prema misaonim, vjerskim, poduzetničkim i tržišnim slobodama koji je suštinski formirao Ameriku a kasnije i EU, kao predvodnice slobodnog i prosperitetnog dijela svijeta. Stoga će političke, ekonomske, društvene i individualne slobode kao cjelina i dalje biti stvarati atraktivnije vrijednosti i institucije od ponekih tek površno shvaćenih ekonomskih rezultata.
  1. Uz daljnju motivaciju za čuvanje slobode i demokracije, može se očekivati nastavak američke vanjske politike koja okuplja transatlantski i anglosaksonski svijet. Pritom će američki i širi zapadni vrijednosni i institucionalni inputi ostati u osnovi isti, pa neće zapravo biti dileme između idealizma i realizma. Stoga neće biti relevantna niti slična površna dilema kako u međunarodnim odnosima vladaju samo „interesi“, kao da su automatski i cijelosti suprotstavljeni idejama i vrijednostima. Šire o toj dubinskoj važnosti vrijednosnih inputa govori knjiga „Values in Foreign Policy: Investigating Ideals and Interests.”
  1. Za globalno vodstvo SAD će prije svega trebati EU, koja je sve aktivnija u pogledu Rusije i Kine. Unutar Unije postojat će države koje su u većoj mjeri transatlantski orijentirane i čvršće prema Rusiji. U tom kontekstu, mogu se navesti poruke izvješća estonske vanjske obavještajne službe (čiji je sažetak objavio Centar za javne politike i ekonomske analize). S druge strane, privremeni deficiti liberalne demokracije u nekim zemljama neće bitno utjecati na orijentaciju europske vanjske politike.
  1. SAD bi se u nastojanju međunarodne obrane slobode i demokracije mogao snažnije vratiti izvornim idealima svojeg nastajanja koji proizlaze iz klasičnog liberalizma, odnosno zdravog novovjekovnog odnosa kršćanskih i prosvjetiteljskih vrijednosti. U tom bi slučaju scenarij renesanse demokracija mogao dobiti dodatni zamah, pogotovo uz podršku brojnih think tankova iz Amerike i Europe koji zagovaraju javne politike u tom smjeru. Više o dubinskoj osnovi stvaranja takvog koncepta govori knjiga: „The Political Theory of the American Founding: Natural Rights, Public Policy, and the Moral Conditions of Freedom”.
  1. Unatoč mogućem jačanju snage zapadnih zemalja, autoritarni sustavi nastavit će kroz dezinformacije promovirati antizapadne vrijednosti i populističke narative o navodnoj krizi liberalne demokracije. Stoga će se otvorena društva nastaviti nositi s populizmom i rastom nepovjerenja za institucije, što će predstavljati rizik i za cijeli Liberalni međunarodni poredak (Liberal International Order). Kako bi otvorena društva mogla barem donekle upravljati ovim rastućim rizikom, povećavat će se uloga detekcije dezinformacija te poticanja političke i medijske pismenosti. Navedeno je bitno za razvoj i održanja građanskih vrlina (civil virtues), odnosno dovoljno visoke razine socijalnog kapitala, što predstavlja suštinsku osnovu funkcionalnih liberalno-demokratski institucija kao i konkurentnosti.