Share

Obećanja blokiranima

Predizborno (izvanredno) je vrijeme, vrijeme je i za nova pusta obećanja koja nam političari daju. Odmah treba reći da obećanja koja političari daju su upravo to – obećanja u punom smislu riječi. Ne garancije, niti javno ovjerovljene izjave, već čista obećanja koja mogu, ali i ne moraju (što je puno češće) biti ispunjena. Ona služe da zvuče lijepo, da se narod za njih uhvati, da se poveća vjerojatnost da će opcija onoga koji daje obećanje, biti zaokružena na izbornoj listi na dan izbora.

Filip Galić

Centar za javne politike i ekonomske analize već je izradio analizu programa rasterećenja gospodarstva, o čemu je pisao i naš član Goran Vojković. Ovim tekstom se pruža analizira izbornih programa za pomoć blokiranim i insolventnim građanima i poduzećima.

Već letimični pogled na izborne programe opcija koje su iznijeli konkretne mjere (HDZ, Narodna koalicija, MOST i Pametno) nameće zaključak kako je političarima samo jedna skupina u mislima – ovršenici. Upravo kao i u analizi Gorana Vojkovića, političari su izborni program zasnivali samo na jednoj strani, dok su onu drugu – u potpunosti ignorirali.

Tako su planovi HDZ-a i Narodne koalicije za ‘većom zaštitom ovršenika’ zapravo paušalni navodi koji se vrlo lako mogu pobiti ako se samo malo bolje prouči Ovršni zakon. Zaštita ovršeniku je pružena kroz niz instituta, od kojih je svakako najznačajniji institut žalbe nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi koji se može podnijeti ukoliko postoje određene okolnosti koje su nastale nakon što je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno. Nadalje imamo institute odgode ovrhe, odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava koji služe upravo kako bi ovršenik mogao, obzirom na okolnosti slučaja, spriječiti veliku štetu nastalu postupanjem ovrhovoditelja. Sve, jasno, ako za to postoje opravdani razlozi.

Također, Ovršni zakon predviđa i brojne druge mjere kojima se štiti osoba ovršenika. Kod ovrhe na nekretnini tako imamo mogućnost da se nekretnina može prodavati samo na dvije javne dražbe, te se ovrha, ako slučajno ne bude prodana na istima, obustavlja. Izmjenama i dopunama ovršnog zakona je predviđeno da se nekretnina ne smije prodati u bescjenje, propisivanjem minimalne cijene ispod koje cijena na dražbi ne smije ići.

Propisivanje dodane zaštite (poput obaveze vjerovnika da prije pokretanja ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave pozove dužnika na plaćanje, što predlaže Narodna koalicija) ustvari znači dodatno otežavanje vjerovnicima da namire svoje potraživanje.

U lovu na izborne glasove (i jako lijepo plaćene mandate), političari uredno zaboravljaju ili ignoriraju nekoliko stvari.

Prvo, ovršni zakon i sustav prisilne naplate je već sam po sebi dovoljno kompliciran i dugotrajan, te najkraća ovrha traje barem 60 dana (koliko je potrebno da prođe vremena od zaplijene sredstava izravno putem FINA-e do prijenosa). O ovrsi na nekretninama ne treba niti govoriti.

Drugo, političari rado trpaju sve vjerovnike u isti koš. Ne zanima ih radi li se o HRT-u, komunalnim firmama, bankama, o malim poduzetnicima ili fizičkim osobama koji su posudili životnu ušteđevinu ”prijatelju” ili rodbini koja ih je kasnije preveslala. Stav je politike da je svatko tko pokuša prisilnim putem naplatiti svoje potraživanje bezobzirni kamatar koji se našao maltretirati malog čovjeka.

Treće, tzv. ”veliki sustavi” (kako ih naziva Narodna koalicija) su nerijetko sama država, javna trgovačka društva, komunalna poduzeća; dakle upravo sustavi koji su pod izravnom ingerencijom tih istih političara! Logički, obećanja kojim su im sada puna usta nemaju smisla, jer suštinski se zalažu da pucaju u pravne osobe koje oni sami vode i kontroliraju! U tome smislu cinično zvuči HDZ-ova najava da će otpisivati dugove prema državi, lokalnoj zajednici, komunalnim i javnim poduzećima za iznos glavnice do jedne prosječne plaće.

Četvrto, prema njima ovršenici i blokirani su samo osobe koje je snašla ”loša sreća”. Pritom ne znaju postoji li među blokiranima i prevaranata, ljudi koji su mnoge druge vjerovnike odveli također u blokadu

Prema tome ako se pokušaju uvesti sva (ili veći dio) obećanja koja se nalaze u programima HDZ-a, Narodne koalicije i MOST-a (izostavio sam Pametno jer njihovi planovi ponešto odudaraju od preostala tri analizirana programa), ispostavilo bi se da je dobar dio njih, što pravno, što tehnički, neprovediv. Oni koji bi bili provedeni imaju potencijal izazivanja više štete, a ne koristi.

Primjerice, propiše li se zabrane ovrhe nad jedinom nekretninom, mladi ljudi bi teško ili gotovo nikako dobili kredit za kupnju stana koji bi im predstavljao jedinu vredniju imovinu, jer banka ne bi mogla, niti htjela, uzimati kao kolateral nekretninu koju kasnije neće moći prodati, ako kredit ne bi bio vraćan. Isto vrijedi i za uvećavanje iznosa plaće koji ne bi bio ovršiv.

Istovremeno, jedina mjera koju stranke nude vjerovnicima (čega se dotiču i HDZ i Pametno) značilo bi da otpis teško naplativih ili nenaplativih potraživanja biti porezno priznat. Drugim riječima, država neće poduzetnike i vjerovnike maltretirati i oporezivati im dio nenaplaćenih potraživanja kao da su plaćena. Hoće li to riješiti problem nelikvidnosti? Naravno da neće.

Narodna koalicija i MOST najavljuju sankcioniranje vjerovnika koji su ”nesavjesni” i koji pokušavaju dvostruko naplatiti svoje potraživanje. Vjerovnik nastoji namiriti svoje potraživanje, ne maltretirati svojeg dužnika, jer ako ga maltretira, postoje pravna sredstva i za to, te ne upitno kolika bi svrha bila raditi dodatni pritisak na tu skupinu ljudi.

Postavlja se također pitanje znači li to da oni planiraju iz pravnog prometa potpuno isključiti zadužnice, kao jedno od najjačih osiguranja potraživanja koje se aktivira po dospijeću tražbine? Kako će vjerovnik znati sa kim ima posla, ako samo ‘na lijepe oči’ potpiše kakav ugovor te isporuči kakvu robu ili izvrši određenu uslugu? Ako je netko zloupotrebljavao svoja prava i dvostruko išao naplaćivati dug, postoje pravna sredstva za takvo neodgovorno ponašanje već sada. Političare bi se trebalo onda upitati zašto nisu ustrojili pravosudni sustav na način da se pravda na tome polju zaista provede brzo?

Tu dolazimo do najtežeg problema sa kojim se nitko od političkih stranaka neće i ne želi uhvatiti u koštac. Nitko, ali baš nitko, u svojim programima ne spominje rješavanje problema neplaćanja koje je toliko rašireno u Republici Hrvatskoj da se izuzecima smatraju oni koji plate račune u rokovima predviđenima zakonom. Sistemsko neplaćanje je, na žalost, puno veća boljka od ogromnog broja blokiranih, jer je upravo neplaćanje kumovalo blokadu brojnih subjekata. Političari umjesto toga izlaze sa vrlo nediskriminatornim prijedlozima koji će možda samo kratkoročno olakšati život blokiranim građanima i pravnim osobama, ali se nitko ne pita što sa vjerovnicima koji su uložili trud, svoj novac, svoje vrijeme i svoje resurse u ugovornom odnosu, koji im kasnije nisu isplaćeni.

Praksa, na žalost, pokazuje da se pod krinkom dužnika ne kriju samo oni koji zaista nemaju posla, koji su preko noći ostali bez redovnih primanja i koje zbog nepredviđenih troškova (bolest, nepogoda) ne mogu plaćati svoje obaveze, već se tu nalaze i oni koji svjesno izigravaju sustav, namjerno izbjegavaju svoje obaveze i koji se ponašaju neodgovorno. Velika je opasnost da će takvi također doći pod krilo državne intervencije u vjerovničko-dužnički odnos u kojem će imati privilegiranu ulogu. Političari, očito, zanemaruju veliki broj slučajeva kada je sustav bio izigran od strane ne samo politički umreženih, već i drugih, ”običnih” ljudi koji su imali prave informacije u pravo vrijeme. Jer im je to omogućila država.

Od ostalih interesantnih prijedloga, svakako u oči upada MOST-ova želja za osnivanjem ”Loše banke“ (eng. Bad bank), koja bi čistila portfelje fizičkih i pravni osoba od loših kredita i vraćala likvidnost u sustav. Lijepo zvuči, za početak, ali navedeno nosi dva problema: 1) Bilo bi to izravno uplitanje države u tržište otkupljivanja potraživanja, a to bi dovelo do problema broja 2) Jer bi se otkupljivanjem loših kredita banke i druge financijske institucije poticale da izdaju što rizičnije kredite klijentima. Moguće posljedice toga smo imali prilike vidjeti tijekom velike financijske krize 2008. godine u Sjedinjenim Američkim Državama (kada je država intervenirala na tržište s kobnim posljedicama).

Stoga, gospodo političari, ne petljajte se i ne držite svijeću samo jednoj strani u odnosima dvaju pravno sposobnih osoba, jer su posljedice koje bi proizašle iz takvog stava daleko gore nego što većina ljudi ovog trenutka može i zamisliti. Pravosudni sustav, efikasan i kvalitetan, mora osigurati primjenu jednakosti svih pred zakonom, a vaši prijedlozi idu upravo u suprotnom pravcu, da takvu ravnopravnost teško naruše.