Share

Odgovori na pitanja o odnosu liberalizma i religije

Odgovori na pitanja o odnosu liberalizma i religije kroz javne politike dani su na seminaru njemačke liberalne zaklade Friedrich Naumann u travnju 2013. u Gummersbachu (pokrajina Nordrhein-Westfalen). U Theodor Heuss akademiji (International Leadership Academy) je seminar organiziran kroz niz radionica na kojima su sudionici otvoreno raspravljali i davali odgovore koji slijede u nastavku. Seminar je uključio i studijske posjete u Kὅlnu i Dȕsseldorfu. Friedrich Naumann, po kojemu je nazvana zaklada, bio je poznati zagovornik njemačkog liberalizma te protestantski pastor i teolog.

Daniel Hinšt, sudionik seminara zaklade Friedrich Naumann.

 

LIBERALIZAM I RELIGIJA U NJEMAČKOJ

Postoji li institucionalizirana religija u Njemačkoj?

U Njemačkoj ne postoji državna crkva. Država samo priznaje konfesije s posebnim statusom u Njemačkoj (luteranski protestantizam, rimokatolicizam, starokatolicizam i judaizam). Poznato je da su glavne crkve Evangelička (luteranska) i Rimokatolička. Trenutno se vodi javna rasprava o uključivanju islama u konfesije s posebnim statusom. Svatko tko želi pripadati Evangeličkoj ili Katoličkoj crkvi u Njemačkoj obvezan je ispuniti poreznu prijavu, odnosno platiti crkveni porez konfesiji kojoj pripada, kao uvjet članstva. Napuštanje crkve time ne znači nužno i gubitak religioznosti. Federalna država i pojedine države u Njemačkoj crkve financiraju i iz proračunskih sredstava, a najviše socijalno-karitativne usluge luteranske Diakonie i katoličkog Karitasa.

Koje su vjerske zajednice priznate u Njemačkoj?

Savezna država priznaje protestantsku crkvu (luteransko-reformirana), rimokatoličku crkvu i židovsku zajednicu kao korporacije javnog prava. Priznate su neke slobodne evangelikalne crkve (npr. adventisti), dok neke ne žele biti priznate. Mormoni su priznati tijekom cijelog poslijeratnog razdoblja, kao posljedica američkog inzistiranja. Država priznaje i humaniste. Njemačka ne priznaje primjerice Jehovine svjedoke.

Kakva je religijska struktura njemačkog stanovništva?

Oko trećine Nijemaca su protestanti i toliko i katolici. Među ostalima su većinom građani bez konfesije (službeno nisu članovi konfesija vezanih uz obvezu plaćanja crkvenog poreza), od kojih su većina agnostici i ateisti, a ima i protestanata i katolika koji ne žele plaćati porez pa nisu članovi svojih crkava (već službeno „bez konfesije“). U Njemačkoj raste udio muslimana. Židovska zajednica je povijesno prisutna.

 Konfesionalne statistike u Njemačkoj

Konfesije po pokrajina (%) Protestanti

(luterani / reformirani)

Katolici
Baden-Württemberg 34,0 38,0
Bayern 21,7 58,0
Berlin 22,0 9,2
Brandenburg 19,2 3,1
Bremen 44,1 12,2
Hamburg 32,2 10,1
Hessen 41,3 25,6
Mecklenburg-Vorpommern 18,4 3,4
Niedersachsen 52,0 17,9
Nordrhein-Westfalen 28,6 43,0
Rheinland-Pfalz 31,9 46,9
Saarland 20,0 65,3
Sachsen 21,6 3,7
Sachsen-Anhalt 15,7 4,1
Schleswig-Holstein 56,3 6,1
Thüringen 26,1 8,1
Njemačka 31,1 31,5

*podaci protestantske i katoličke crkve u Njemačkoj

Kako se Njemačka regionalno razlikuje po stupnju religioznosti?

Bavarci su najreligiozniji i ujedno najkonzervativniji. Većinski protestantske pokrajine (Schleswig Holstein, Hamburg, Bremen, Niedersachsen) u Sjevernoj Njemačkoj su kulturno najliberalnije i s manje izraženom masovnom religioznošću. Najmanje vjernika je u bivšim komunističkim pokrajinama u Istočnoj Njemačkoj. Najviše deklariranih kršćana živi u jugozapadnim pokrajinama (Saarland, Rheinland-Pfalz, Bayern i Baden-Wurttemberg).

Kako njemački liberali vide odnose religije i države?

*Predavanje – Sven Speer (FDP, Forum za otvorenu religijsku politiku)

Od 1974. su liberali (FDP) u programu zagovarali ukidanje religijskih simbola iz javnih institucija, ukidanje crkvenog poreza i statusa crkava kao korporacija. Novi FDP-ov program o odnosima religije i politike nalazi se u tzv. Karslruhe Freedom Proposition iz 2012. godine. Liberalna ustavna državna treba biti neutralna spram religije, ali se ne treba natjecati s religijom. Država treba jamčiti vjerske slobode i odvojenost religije od politike. Ukoliko izbor vjeronauka postoji za kršćane u njemačkim javnim školama, treba biti i za druge religije. Zakonodavstvo treba biti ideološki otvoreno za pluralizam. FDP je za neutralnost (sekularizam) i suradnju države i religije čije uloge trebaju biti odvojene, ali ne striktno. Polovica liberalnih (FDP) zastupnika pripadaju grupi „liberalnih kršćana“. Stefan Ruppert (FDP) je glasnogovornik grupe „liberalnih kršćana“ u njemačkom parlamentu (Savezni odbor za crkve, religije i filozofske zajednice) koja promiče javni dijalog između vjerskih i nevjerskih zajednica.

Kakva je religijska struktura biračkog tijela njemačkih liberala?

U prošlosti su većinu FDP-ovog biračkog tijela činili luteranski protestanti (tradicija Friedricha Naumanna i Theodora Heussa). FDP slijedi tradiciju liberalnog protestantizma koji se u Njemačkoj razvio tijekom i nakon prosvjetiteljstva. Danas su tri četvrtine FDP-ovog biračkog tijela čine kršćani obiju konfesija, ali i dalje više protestanti. Sve je više katoličkih birača liberala. FDP snažno promiče toleranciju i uključivost prema muslimanima, ali ima jasne stavove protiv islamizma kao antiliberalne ideologije.

Kakva je demografska struktura članstva njemačkih liberala?

Prema podacima iz 2009. (kada su bili parlamentarni izbori), 46% članova FDP-a su luteranski protestanti, 30% bez konfesije, 22% katolici i 3% pripadnici ostalih konfesija ili religija. 56% su visokoobrazovani, 77% muškarci, uglavnom poduzetnici i slobodne profesije.

Kako je biračko tijelo bilo strukturirano nakon Drugog svjetskog rata?

Nakon Drugog svjetskog rata njemačko biračko tijelo je bilo strogo konfesionalno podijeljeno. Gotovo svi katolici su glasovali za kršćanske demokrate (CDU/CSU). Protestanti su glasovali za liberale (FDP) i socijaldemokrate (SPD). CDU se tek s vremenom otvorio za protestante kao bi-konfesionalna stranka. SPD nema ne-konfesionalnu većinu u biračkom tijelu. Kako je rastao broj nevjernika u Njemačkoj, postali su glasači liberala ili socijaldemokrata. Muslimani uglavnom glasuju za socijaldemokrate i zelene zbog pripadnosti radničkoj klasi i zalaganja ljevice za pozitivna prava, uključujući državno financiranje islamske zajednice. Za PDS – ljevicu uglavnom glasaju istočnonjemački ateisti.

 Postoji li vjeronauk u njemačkim javnim školama?

Sukladno saveznom ustavu, u njemačkim javnim školama postoji pravo konfesionalnog vjeronauka kao izbornog predmeta. Pitanje vjeronauka je u nadležnosti njemačkih pokrajina i sve imaju javni vjeronauk. Ipak, vjeronauk u njemačkim školama, pogotovo protestantski vjeronauk, nije organiziran kao religijske instrukcije, već kao edukacija za konfesionalnu kulturu, kao i druge religijske kulture. Njemačke pokrajine zajedno s crkvama formiraju kurikulum. Kurikulum i udžbenici iz vjeronauka jednaki su za javne i privatne škole te se praktički odnose na obrazovanje za razumijevanje religijskih kultura, daleko više nego na strogo konfesionalni vjeronauk u klasičnom smislu.

Kako su organizirane konfesionalne privatne škole u Njemačkoj?

*Posjet privatnoj protestantskoj gimnaziji u Dȕsseldorfu

Konfesionalne privatne škole imaju pravo organizirati samo vjeronauk svoje konfesije. Primjerice privatna protestantska gimnazija u Dȕsseldorfu organizira samo protestantski vjeronauk. Kurikulum je usmjeren na učenje protestantske kršćanske kulture i razumijevanje ostalih konfesionalnih i religijskih kultura. Polaznici škole mogu biti i oni koji nisu protestanti, bez obveze prelaska na protestantizam, a roditelji potpisuju ugovor za školom gdje su navedeni svi relevantni uvjeti školovanja. Škola ne naplaćuje upisnine onima koji nemaju financijske mogućnosti, nego se troškovi refinanciraju od pokrajinske vlade NordrheinWestfalen. Škola ima brojne imigrantske i azilantske polaznike, pa je zadaća škole učiti ih kulturnoj integraciji i davati im društvenu podršku.

Jesu li židovi povijesno priznata religija u Njemačkoj?

*Posjet židovskoj zajednici u Dȕsseldorfu

Židovi su u Njemačkoj bili vrlo utjecajna manjina dugi niz stoljeća. Većina su askenaški židovi te liberalno-sekularne orijentacije. Židovska zajednica je snažno stradala tijekom nacionalsocijalističke diktature od 1933 do 1945. Nakon Drugog svjetskog rata počinje obnova židovske zajednice, a Njemačka prima i mnoge židovske imigrante. Najveće zajednice su u Berlinu, Mȕnchenu i Dȕsseldorfu.

SEKULARIZAM I RELIGIJA

 Kada započinje razvoj sekularizma u Njemačkoj i Europi?

Tek nakon Martina Luthera i reformacije u Njemačkoj, religija počinje poštivati odvojenost sekularne i religijske vlasti (Lutherov nauk o dva kraljevstva). Od tada se sekularna vlast počinje emancipirati, što se dodatno potvrđuje kroz prosvjetiteljstvo i nacionalne građanske revolucije. Počinju nastajati prve države (u modernom smislu) upravo kroz stvaranje administrativnih struktura neovisnih od papinstva. Nakon njemačkog ujedinjenja, Bismarck je pokrenuo tzv. kulturni rat protiv katoličanstva kako bi obranio neovisnost novostvorene pruske države od papinskog autoriteta te moć dinastije Hohenzolern u odnosu na Habsburgovce. Dok katoličanstvo ostaje protiv sekularizma i demokracije, protestantizam potiče razvoj demokracije i pluralističke kulture. Sekularizam se kasnije počeo promicati kroz prosvjetiteljstvo, pogotovo od Francuske revolucije koja je bila odgovor na postupanja Katoličke crkve.

Koje su posljedice sekularizma?

Religija se počela privatizirati time što je sve više postajala stvar osobne slobode savjesti, a ne nametnute dogmatike i zlouporabe političke moći. Zakonodavstvo je sve postalo civilno, a ne više pod utjecajem određene konfesije. Znanstvene spoznaje su zamijenile dogme.

Što sekularizam znači?

Sekularizam je koncept unutar liberalizma kojim se traži odvajanje religije i države te definiraju različite uloge istih. Sekularizam jamči vjerske slobode, neovisnost vjerskih zajednica od države kao i državne neutralnost prema religiji. Religija je prema sekularnom shvaćanju stvar osobne slobode savjesti. Postavlja se pitanje mogu li se Danska, Island, Finska i neke druge razvijene liberalne države smatrati sekularnima obzirom da imaju državnu crkvu, kao što neki švicarski kantoni imaju službene kantonalne crkve/konfesije. Takvi primjer više služe kao izuzeća od pravila o sekularizmu, nego da se mogu uspoređivati s ne-sekularnim ne-zapadnim zemljama u kojima postoji snažna sprega religije, države i politike.

Koja je razlika između sekularizma i laicizma?

Laicizam znači radikalni sekularizam koji je više prisutan u socijalističkoj ideologiji. Tako je primjerice u francuskim javnim školama je zabranjeno osobno nošenje religijskih simbola, čime država zadire u slobodu izražavanja.

Koje su najčešće kritike sekularizma?

Tradicionalisti se boje navodne ateizacije društva, što zapravo nije svrha sekularizma. Tradicionalisti se boje da bi popuštanja religijski utemeljenih društvenih normi što bi pojedince moglo odvesti u individualizam. Islamski fundamentalisti sekularizam vide kao zapadnjački nevjernički utjecaj koji ima domaću marionetsku podršku. Islamisti doslovno vjeruju u šerijatsko pravo kao božanski dano za apsolutnu primjenu u državi i društvu, a sekularizam doživljavaju kao izravnu prijetnju.

Jesu li marksizam i fašizam religije?

Marksizam i fašizam nisu religije jer ne sadrže nadnaravne (duhovne) elemente vjerovanja, već samo materijalističko vjerovanje o svemoć vođe totalitarnog režima, a protiv slobode religije. Dok je marksizam u cijelosti zabranjivao religiju, nametavši službeni komunistički ateizam, fašizam je zlorabio masovnu religiju za potrebe režima. Ipak, marksizam je postao važan dio teologije oslobođenja. Ili su primjerice nacisti vjerovali u Hitlera kao spasitelja poslanog od boga.

RELIGIJA I POLITIKA

Kako liberali vide odnose religije i politike?

Liberali traže institucionalnu i financijsku odvojenost religije i politike, manji utjecaj religije u društvu (sekularizam), jamstvo slobode savjesti od države, dobrovoljno komuniciranje religije u društvu, bez nametanja uvjerenja (vjerska tolerancija) te nediskriminaciju građanskih sloboda temeljem religije.

Da li je moguće u cijelosti odvojiti religiju i politiku?

Sekularizam je važan, premda odvojenost crkve i države nije nužno garancija za manji utjecaj religije na politiku (primjerice u SAD-u). Religija se u javnosti treba dobrovoljno komunicirati, bez nametanja. U svakom slučaju, činjenica ostaje da religija uvijek u određenoj mjeri utječe na politiku. Postoje i primjeri kada su liberalno demokratske vrijednosti bile su pod utjecajem protestantizma i obratno (primjerice odnos religije i politike u filozofiji njemačkog liberalnog teologa Friedricha Naumanna). Njemački liberalni sociolog Max Weber je usko vezao utjecaj protestantizma s razvojem zapadnih građansko-kapitalističkim društava.

Da li je institucionalna religija izvor netolerancije?

 U mnogim slučajevima da, ali ne nužno uvijek. U nekim zemljama (primjerice u Iranu ili Saudijskoj Arabiji), institucionalizirana religija je izvor prisile, ali ne i u svakom slučaju. Primjerice u Danskoj gdje državna luteranska crkva promiče liberalnu teologiju. S druge strane, za netoleranciju nije niti potrebna institucionalna religija. U Hrvatskoj postoji formalna odvojenost crkve i države, ali rimokatolička crkva katkad nameće netolerantne stavove, premda njezin utjecaj realno sve više slabi u društvu. U Sjedinjenim Državama postoji stroga formalna odvojenost religije od države, ali neke vjerske zajednice, nameću fundamentalističke stavove.

Kakav je utjecaj islama na politiku u većinski islamskim zemljama?

U većini većinski islamskim zemalja islam igra ključ ako ne i apsolutnu političku ulogu te obuhvaća sve aspekte društvenog života. Sekularizam ne postoji, premda postoje i iznimke (primjerice Turska). Islam se ne smije preispitivati od bilo koga. Liberalizam je za islam predstavlja zapadnjačku prijetnju, a liberali se smatraju zapadnjačkim marionetama i izdajicama. Liberalne stranke teško slobodno opstaju u većini islamskog svijeta.

Koji je trenutno gorući primjeri nasilnog uplitanja religije u politiku?

U Egiptu, nakon Arapskog proljeća, na vlast je demokratskim putem došla Muslimanska braća. Kršćani i nevjernici su diskriminirani. Žene su pogotovo progonjene, pogotovo ako ne žele pokrivati glave ili su feministkinje. Islam je Egiptu službena religija i važan je dio političkog života. Muslimanska braća potiče nasilje prema manjinama i podržava islamističke teroriste. Mnoge crkve su napadane. Muslimanska braća smatra da se društvena kontrola najbolje postiže nadzorom na obrazovnim sustavom. Ženama se zabranjuje obrazovanje. Sjedinjene Američke Države pragmatično daju podršku novoj egipatskoj vlasti, zbog kupovanja stabilnosti u regiji. Arapsko proljeće je trebalo biti civilna revolucija, a završilo je političkim jačanjem islamskih fundamentalista.

Da li je moguć utjecaj religijske tradicije unatoč smanjenju religioznosti u društvu?

U Nizozemskoj, Estoniji i Latviji protestantska kultura ima snažno nasljeđe u smislu društvenih vrijednosti i mentaliteta, unatoč tome što je dio protestanata u međuvremenu izgubio vjeru i želju za članstvom u crkvi, odnosno društvo je poprilično sekularizirano.

Postoje li granice vjerske tolerancije?

Da, ukoliko neka vjera odnosno prakticiranje iste predstavlja rizik za individualne slobode i vladavinu prava. Vjerska sloboda, kao i svaka sloboda, ograničena je slobodama drugih.

Smije li se tolerirati vjerska sloboda onih koji kažnjavaju svoje pripadnike u slučajevima napuštanja ili promjene vjere?

Napuštanje i promjena vjere je osobno pravo i religijski autoriteti to ne bi smjeli kažnjavati (primjerice je prisutno kod dijela muslimana i u prošlosti kod katolika).

Kako nasilni običaji i prakse u ime šerijatskog prava utječu na žene?

Mnoge su muslimanke žrtve prijetnji smrću, raznih oblika zlostavljanja, tjelesnog sakaćenja, seksualnih zabrana, omalovažavanja itd. Mnogim se ženama zabranjuje školovanje i zapošljavanje. O seksu nije smiju pričati. Pravda je posebno spora za muslimanske žene obzirom da nemaju prava, već samo dužnosti prema apsolutno religijski ustrojenom društvu. Policija često ne reagira na nasilje nad ženama. Žene nemaju pravo na brak, već su prisiljene na dogovorene brakove. Zabranjeno je im često izlaziti iz kuće, eventualno to mogu činiti uz pratnju. Takve su prakse uobičajene u mnogim većinski islamskim zemljama kao što su Pakistan, Iran, Saudijska Arabija i dr. Sve se to opravdava šerijatskim pravom, odnosno islam se zlorabi kao represivni sustav za stvaranje podložnosti i segregacije žena. Da li je to stvarno islam, o tome postoje različita mišljenja. Često se radi o kulturološkim shvaćanjima u islamskim društvima koja krivo tumače islam, ali to ne negira postojanje kontroverznih stihova u Kuranu. Dakako, takve stari se događaju i mnogim muškarcima, ali žene su posebno ciljane. To događa čak i na Zapadu u nekim muslimanskim obiteljima i društvenim okruženjima. Nada postoji jer je sve više žena aktivno protiv šerijatski motivirane represije i diskriminacije. Društvene mreže nude velike mogućnosti za komunikaciju slobode i zagovaranje rodne ravnopravnosti.

Smiju li se u ime slobode religije uvesti šerijatsko pravo koje bi vrijedilo za muslimane u zapadnim društvima, kao zamjena za građansko pravo?

Sve je više prijedloga od strane radikalnih muslimana za uvođenjem šerijatskog prava koje bi vrijedili za muslimane, umjesto građanskog prava). Time bi se ukinula vladavina prava i građanska jednakost pred zakonom, kao zapadne i liberalne vrijednosti. Ne smije postojati paralelni pravni i društveni sustav za muslimane u liberalnoj demokraciji. Svi građani se trebaju integrirati u okvire građanskog društva koje jamči slobodu i jednakost.

Kako monoteističke religije gledaju na pitanje legalnosti abortusa?

Sve su službeno protiv, osim liberalnih židova i „mainstream“ protestantskih crkava (luteranska, anglikanska, prezbiterijanska, reformirana) i gdje postoje službeno različita mišljenja, a prevladava stav da abortus ne treba zabranjivati. Kada se gleda mišljenje laika, u praksi mnogo je i katolika i pravoslavaca za legalnost abortusa. Službeno, katoličanstvo, pravoslavlje i islam snažno osuđuju abortus i traži apsolutnu zabranu takve prakse, dok je kod protestanata i židova takav stav prisutan samo u manjini slučajeva, odnosno kod ortodoksnih i fundamentalističkih skupina. U SAD-u katolička i mormonska crkva te razne slobodne „evangelikalne“ fundamentalističke crkve predvode aktivizam protiv abortusa. S druge strane, većina luterana, prezbiterijanaca, episkopalaca (anglikanci) i židova te dio katoličkih laika podržavaju slobodu izbora žene.

Postoji li rizik od stvaranja postsekularnog društva?

Taj rizik postoji obzirom na prisutnost i utjecaj religijskog fundamentalizma (rast islamskog fundamentalizma u Europi i kršćanski fundamentalizam u SAD-u).

Što u liberalnoj ideologiji znači vladavina prava?

Vladavina prava znači da država jamči jednakost svih građana pred ustavom i zakonom koji se donose voljom građana, odnosno njihovih predstavnika. Zakoni bi u načelu trebali biti neutralni spram religije. Sudovi trebaju biti neovisni od izvršne vlasti. Svatko je nevin dok mu se drugačije ne dokaže. Nekoga se može kazniti samo za kršenje zakona. Nitko nema veća ili manja prava, niti smiju postojati posebni zakoni za određene skupine.

Da li je pozitivna diskriminacija u duhu vladavine prava?

U načelu ne. Vladavina prava znači jednakost svih pred zakonom, bez ikakve negativne ili pozitivne diskriminacije. Zakon mora biti nepristran i neutralan spram osobnosti i skupina.

Da li je moguće imati vladavinu prava u državi koja ima državnu crkvu?

Primjerice Danska, Finska i Ujedinjeno Kraljevstvo imaju državne crkve, a zemlje su najviših standarda vladavine prava i demokracije.

Koje europske zemlje nemaju vjeronauk u javnim školama?

Albanija, Bugarska, Slovenija i Francuska. Većina europskih zemalja ima javni izborni vjeronauk.

Financira li Francuska vjerske zajednice?

Francuska ne financira vjerske zajednice, ali daje subvencije privatnim katoličkim i protestantskim (kalvinističkim) školama, kao naknadu za nepostojanje vjeronauka u javnim školama.

Treba li sekularna država zabranjivati blasfemiju?

To bi bilo ograničavanje slobode izražavanja. U islamskim zemljama postoji sankcioniranje blasfemije, što je primjer kako religija krši slobodu izražavanja i mišljenja. Dio muslimana i na Zapadu žele cenzuriranje slobode izražavanja i medija, što je suprotno načelima slobodnog svijeta. Blasfemija se smatra vrijeđanjem vjerskih osjećaja ljudi. Liberali ne smatraju da država štiti „emocionalnu sigurnost“ građana, već samo fizičku sigurnost kao pravo na život. Za liberale pitanje svetosti je relativno, odnosno tko će jasno definirati što je blasfemija, a što nije. Netko se može osjećati povrijeđenim zbog nečije slobode izražavanja, ali ipak ne traži zabranu blasfemije. Mnogi su bili protiv Monty Python filma „Life of Brian“. Jesu li katolici činili nasilje nakon toga? Bilo kakvo oslikavanje Muhameda potiče nasilje. Danskim karikaturistima se prijetilo smrću. U Rusiji pripadnice grupe „Pussy Riot“ su uhapšene i zatvorene zbog provokativnog nastupa u Ruskoj pravoslavnoj crkvi kojim su željele ukazati na snažne crkvene veze s Putinovim autoritarnim režimom.

Kako primijeniti pravo promjene religije u islamskom svijetu?

Činjenica jest da postoji velika prepreka provedbi univerzalne deklaracije u ljudskim pravima u islamskim zemljama. U deklaraciji jasno stoji da svatko ima pravo promjene religije. Ujedinjene nacije nemaju mehanizam provedbe svojih načela u mnogim islamskim i afričkim zemljama koje su članice te organizacije. Ako je UN forum za rasprave o svjetskim problemima, smije li se raspravljati o ljudskim pravima, ili su one za civilizirani svijet zapravo neupitna prirodna prava koja su sve civilizirane države dužne provoditi u praksi, ukoliko su članice UN-a.

Kako liberali gledaju na nošenje burke?

U načelu, liberali su za slobodu izbora. Ipak, u praksi takva praksa se smatra prisilom nad ženama u ime šerijatskog prava. Postoji i problem građanske identifikacije, obzirom da se osobe koje nose burke ne žele otkrivati u javnoj sferi. Feministice su posebno za zabranu nošenja burki, dok su liberali podijeljeni zbog pitanja da li je to sloboda izbora ili prisila temeljem šerijatskog prava. U praksi, neke žene slobodno odabiru nošenje burki, a neke su na to prisiljene od muškaraca.

Može li religija biti izvor modernog razvoja i napretka?

Obično se smatra suprotno i tradicionalna praksa većine religija to potvrđuje. Može se reći da je povijesno protestantizam (luteranizam i kalvinizam) išao u korak sa progresivnim i racionalističkim trendovima diljem Europe i Amerike.

LIBERALNI FILOZOFI I RELIGIJA

Koji je liberalni filozof najviše pisao o važnosti vjerske tolerancije?

Engleski klasično liberalni filozof John Locke u „Pismu o toleranciji“ zagovara odsutnost državnog nasilnog uplitanja u pitanja vjere, obzirom da su vjerske zajednice dobrovoljne organizacije. Kao puritanac i liberal snažno se suprotstavio institucionalnoj religijskoj prisili od strane Rimske (katoličke) kao i Engleske (anglikanske) crkve prema protestantima. Dok se uloga države temelji na sili kao sredstvu zaštite prirodnih prava čovjeka, vjera je stvar savjesti i morala koji nemaju veze sa silom, odnosno sa državom. Dakako, Locke je smatrao da postoji prava vjera, a to je protestantsko kršćanstvo. Smatrao je zbog tadašnjih povijesnih razloga kako se ne smije tolerirati katolička odanost papinstvu jer su pape bili protiv engleske vlasti i vjerski netolerantni prema drugima, pogotovo prema protestantima. Ipak, smatrao je kako se isključivo osobna (ne-politička) uvjerenja katolika trebaju tolerirati.

Može li religija biti na slobodnom tržištu?

Adam Smith je smatrao kako religija treba biti stvar otvorenog slobodnog tržišta, umjesto opasnog političkog utjecaja religije. Njegove ideje su se najviše obistinile u američkom društvu gdje je se od početaka počeo razvijati pluralizam različitih kršćanskih denominacija, potpuno neovisnih od državne kontrole i financiranja.

Kako je filozof de Tocqueville vidio ulogu religije u slobodnom društvu?

Alexis de Tocqueville je u knjizi „Demokracija u Americi“ pisao kako je religija nametnuta od države opasna. Smatrao je kako u društvu slobodnih i jednakih religija postaje važna kroz dobrovoljna zajedništva vjernika, referirajući se na američko iskustvo.

 

LIBERALIZAM I RELIGIJSKA PITANJA

 Kako liberali gledaju na promicanje zajedništva u religijama?

Religija mnogima daje osjećaj zajedništva, što u praksi može značiti različite stvari. Liberali podržavaju zajedništvo ako je ono stvar slobodne volje, ali ne kolektivističke prisile društva ili države koji koriste religiju za nametanje uvjerenja protiv volje pojedinca.

Da li je promicanje ljubavi i zajedništva karakteristično samo za religije?

Religije promiču ljubav i zajedništvo, premda u praksi može biti suprotno. Dakako, i nevjernici također imaju osjećaj za promicanje istoga, pa ne treba te vrijednosti ograničavati samo na religiju.

Kako objasniti religijski motivirano nasilje i opravdati religije obzirom na tu činjenicu?

Potrebno je razlikovati religiju o kojoj se govori od nasilne zlouporabe i manipulacija u ime religije. I kod ateizma potrebno je razlikovati činjenicu da osoba ne slobodnom voljom vjeruje u postojanje božanstva (liberalni ateizam) od činjenice da se ateizam nasilno nametao kroz komunističku pa i fašističku ideologiju (totalitarni ateizam).

Kako objasniti nasilje u Starom zavjetu?

Događaje u Starom zavjetu ne treba doslovno shvaćati. Ako su se i dogodili, bili su motivirani od ljudi, pa i nasilje. Među kršćanima liberalni protestanti primjerice ne vjeruju doslovno u sve dijelove Biblije, a svim kršćanima ionako su Evanđelje i Novi zavjet temelj vjere koji nadilazi starozavjetna shvaćanja. U tom smislu, kršćanstvo nije nasilna religija kao što se često s predrasudama misli. Kršćanstvo se tijekom prošlosti zlorabilo za nasilje, ali to ne govori o pravoj prirodi evanđeoskog kršćanstva.

Da li je religija totalitarno vjerovanje koje traži podložnost protiv slobode?

Ne nužno. Ovisi da li je pitanju religija kao odraz slobode savjesti ili kolektivističke prisile.

Da li je moguća koegzistencija među religijama?

Koegzistencija među religijama je moguća prije svega ako se religija smatra i poštuje kao izbor savjesti pojedinca. Svaka prisila smanjuje prostor za vjersku toleranciju. Vjerski fundamentalisti i pripadnici raznih sljedbi obično vjeruju u nadmoć svoje religije ili vjerske skupine nad drugima, što vodi u isključivost i netoleranciju.

Jesu li monoteističke religije isključive?

Ne nužno. Sve ovisi o kulturi i vremenu, pa ne treba generalizirati. Fundamentalisti kod svih monoteističkih religija (judaizam, kršćanstvo, islam) su uvijek isključivi.

Kako objasniti religijski ekstremizam?

Religijski ekstremizam postoji u svim religijama i usmjeren je prema krajnostima, umjesto prema umjerenim stavovima i uvjerenjima (moderacija). Ekstremizam je isključiv, uskih pogleda, često nastaje kao posljedica neznanja i nedostatka dijaloga. Religijski ekstremizam se nadilazi moralnom edukacijom te prihvaćanjem i razumijevanjem različitosti, ali i jasnim distanciranjem ostalih pripadnika određene religije od ekstremista. Ipak, postoje i slučajevima kada stupanj edukacije nema veze s religijskim ekstremizmom. Neki od ekstremista su vrlo obrazovani (za razliku od masa koje ih slijede), pa su unatoč tome uvjereni u svoje vrlo isključiva uvjerenja i nasilne namjere.

Kako kontekstualno objasniti religijski fundamentalizam?

Religijski fundamentalizam odnosi se na apsolutno prihvaćanje i doslovno (literarno) tumačenje svih riječi svetih knjiga. Fundamentalizam je izvorno kao pojam nastao u Americi kao sektaška reakcija na umjerenu i liberalnu teologiju „mainline“ protestantskih crkava (luterani, prezbiterijanci, episkopalci i dr.). Fundamentalizam je bio snažan u američkim evangelikalnim pokretima (pentekostalisti, adventisti, južnjački baptisti i razne druge slobodne crkve). Tako se i danas američki kršćani dijele na liberalne, umjerene, konzervativne i fundamentalističke. Dok je kršćanski fundamentalizam fizički nenasilan i usmjeren na mnogobrojne sekte, islamski fundamentalizam je promiče sektaško nasilje (primjerice između šijita i sunita, kao i raznih pravaca), sveti rat protiv „nevjernika“ i apsolutnu primjenu šerijatskog prava. Ultraortodoksni židovi su primjerice protiv države Izrael sve dok se mesija ne pojavi, pa se dovode u sektaški sukob s državom.

Jesu li sve religije protiv homoseksualnosti?

U načelu sve religije homoseksualnost smatraju grijehom i neprihvatljivim ponašanjem. Ipak, sve je više tolerancije pa i iznimaka. Postoji praksa blagoslivljanja istospolnih brakova u protestantskim crkvama sve više zemalja (Švedska, Danska, Sjedinjene Države, Kanada i dr.). Primjerice, mnogi luterani, anglikanci i prezbiterijanci imaju vrlo liberalne stavove o homoseksualizmu, za razliku od drugih kršćanskih crkava i religija. Isto vrijedi i za mnoge židove. Oboje je posljedica vrlo razvijenog teološkog liberalizma u protestantizmu i judaizmu.

Jesu li sve religije protiv liberalnog kapitalizma?

Mnoge religije su povijesno bile protiv liberalnog kapitalizma, izuzev protestantizma i judaizma. Katolička Irska ima liberalno kapitalističko gospodarstvo, ali Rimokatolička crkva i pape i dalje smatraju liberalni kapitalizam grješnim.

Može li religija biti usklađena s razumom?

Immanuel Kant je smatrao da religija treba biti usklađena s razumom, što je tradicija liberalnog protestantizma u Njemačkoj koji se javio tijekom prosvjetiteljstva. Kant je smatrao vjeru u Boga nužnim preduvjetom slobode i morala, ali je kritizirao organiziranu religioznost.

Treba li znanost zamijeniti religiju?

Mnogobrojni znanstvenici i filozofi racionalizma su bili duboko religiozni ili pak u manjoj mjeri. Ne postoji kontradikcija religije i znanosti, već su njihove misije različite, ali ne nužno uvijek i proturječne.

Zašto su mnogi religijski vođe protiv liberalizma?

Liberalizam preispituje tradicionalne konzervativne vrijednosti, učenja, pozicije i moći. Neki religijski vođe su vrlo isključivi, dok liberalizam promiče istraživanje istine, preispitivanje dogmi, pluralizam i napredak u razmišljanju.

Jesu li svi religijski vođe protiv liberalizma?

Postoje mnogi protestantski pastori koji su teološki liberalni (pogotovo u Europi i Sjevernoj Americi – luteranski, anglikanski, kalvinistički, prezbiterijanski, metodistički pastori). I sam Friedrich Naumann je bio liberalni teolog i luteranski pastor. Teološki liberalizam je među mnogim europskim i američkim protestantima postojao od samih početaka reformacije, a pogotovo tijekom i nakon prosvjetiteljstva. Mnogi budistički svećenici su liberalni, kao i židovski rabini. Sve je više katoličkih svećenika koji se suprotstavljaju službenom vatikanskom konzervativizmu. Često se sve religije generaliziraju kao nazadne jer se religijski fundamentalisti predstavljaju kao jedini „pravi“ vjernici. Tako se stvara dojam da su svi religijski vođe isti, kao i vjernici.

Da li je liberalizam oblik zapadnog imperijalizma protiv nezapadnih religijskih kultura?

Liberalizam je u cijelosti dobrovoljna ideologija. Mnogim religijskim vođama u nezapadnim zemljama liberalizam predstavlja prijetnju jer preispituje njihove pozicije, dogmatska i autoritarna učenja. U nezapadnim kulturama vrlo malo ljudi zna osnove liberalizma, pa ima brojne predrasude, izjednačavajući individualne slobode s imperijalizmom.

Jesu li religije protiv evolucionizma?

Uglavnom da, pogotovo moderni fundamentalisti. Ipak, među liberalnim protestantima darvinizam i teorija evolucije su prihvaćeni od samih početaka te teorije, kada je došlo do rascjepa između teoloških liberala i konzervativaca/fundamentalista. Sve više katolika prihvaća evolucionizam.

Postoji li kontradiktornost kreacionizma i evolucionizma?

Fundamentalisti vide potpunu kontradiktornost. Ovisi o tome da li se primjerice Biblija literarno tumači ili je tumačenje uključivo za evolucionizam kao znanstveno dokazanu teoriju. U liberalnoj kršćanskoj teologiji, evolucionizam je prihvaćen, pa mnogi kršćani (pogotovo protestanti) vjeruju da je Bog dao stvaralački blagoslov svijetu i čovjeku, a sam proces stvaranja svijeta je tekao evolucionistički (kako je znanost dokazala). Biblija nije znanstvena knjiga, ne objašnjava stvaralački proces na znanstveni način, priča o postanku ne može se doslovno tumačiti, već kao okvir koji uključuje znanstvena promišljanja.