Share

Odmah odustati od dizanja doprinosa a dug veledrogerijama platiti privatizacijama

Svjedoci smo nastavka narušavanja vlasničkih prava veledrogerija obzirom da ne mogu naplatiti svoja potraživanja. Dok država tek na njihov podsjetnik povremeno isplati određeni iznos duga, svaki mjesec se stvara novi dug od otprilike 300 milijuna kuna. Kada se pređe jedno tromjesečje dođe to novih milijardu kuna. S krajem ožujka 2021. godine govorimo o oko 6,5 milijardi kuna duga, koji uključuje i nedospjela potraživanja.

Ukoliko se dug nastavi akumulirati s tek manjim otplatama, zdravstvena skrb biti će djelomično dovedena u rizik, a bolničke zalihe lijekova nisu velike. S druge strane, država nudi otplatu tek 900 milijuna kuna (za 3 mjeseca će nastati novi dug u tom iznosu), što neće doprinijeti normalizaciji opskrbe bolnica lijekovima. Ukoliko se dug nastavi akumulirati s tek manjim otplatama, zdravstvena skrb biti će djelomično dovedena u rizik  zbog ograničenih isporuka lijekova, a bolničke zalihe lijekova nisu velike. Osim toga, i veledrogerije automatski imaju dugove prema dobavljačima i bankama koje ne mogu platiti.

Potrebno je pokrenuti privatizacije državnih poduzeća i tako otplaćivati dugove, u kombinaciji s opsežnom zdravstvenom reformom. Ovaj problem ne može biti razlog za dizanje opterećenja rada odnosno poslodavaca. Ukupna javna davanja visoka su za postojeći ekonomski standard i morala bi se snižavati, umjesto da se najavljuju nova opterećenja.

Prokrastinacija kao glavni razlog

Ova tema ponovno je u fokusu javnosti i pojavljivat će se tako po nekoliko puta godišnje. Razlog tome je rasprostranjena prokrastinacija koja je pokretač odgađanja nužnih strukturnih reformi, kako u području zdravstva, tako i cijelog sustava javnih financija. Pitanje je hoće li proračun za 2022. godini biti tanji od onoga za 2021. Također, kada je država primjerice prošli put vratila samo manji dio duga, novac je uzet resoru obrane, umjesto da se smanjivalo strukturno kritične stavke rashoda koje su već široko poznate.

Duboka javnofinancijska neravnoteža

Dok se mora hitno osigurati ubrzani povrat duga, činjenica jest da se navedeni visoki iznos realno ne može u kratkom roku vratiti kroz uštede u zdravstvenom proračunu koje zahtijevaju dugoročni pristup, a pogotovo kada se uzme u obzir trenutni teret nošenja s epidemijom. Također, činjenica jest da Hrvatska ima gotovo najniža izdvajanja za zdravstvo unutar Europske unije (oko 680 eura po stanovniku). Tim više, standard javnog zdravstva na visokoj je razini u odnosu na prethodno navedena izdvajanja. Također, monopolistički osiguravatelj (HZZO) omogućava opće pokriće, dok prihoduje od tek okvirno trećine stanovništva (uslijed niskog broja zaposlenih, posebice malog broja neto poreznih obveznika te izuzeća od plaćanja). Činjenica jest da zdravstveni doprinos pokriva samo dio zdravstvenog troška, što već otprije daje veliki značaj PDV-u i trošarinama u financiranju javnog blagostanja.

Iz svega navedenoga razvidno je kako je ovaj javnofinancijski problem zdravstva i na rashodovnoj i na prihodovnoj strani, na što se već godinama upozorava, dok s druge strane postoje iracionalne iluzije o „besplatnom“ zdravstvu“ i otpori bilo kakvom značajnijem angažmanu privatnog sektora, sukladno brojnim europskim praksama. Također, ako HZZO već pokriva cijelu naciju kroz opće osiguranje, onda nema smisla administrirati procedure prijava i odjava koje stvaraju nepotrebne troškove.

Ne dizati zdravstveni doprinos

Ipak, bitno je istaknuti kako je CEA protiv korištenja te činjenice za najavljivanje mogućnosti povećanja zdravstvenog doprinosa. Ovaj izravni teret za poslodavce s trenutnih 16,5% predstavlja jedan od bitnih razloga troškovne nekonkurentnosti naše zemlje, pogotovo visokog poreznog opterećenja rada.

Uz to, potrebno je istaknuti kako je i način naplate doprinosa jedna od najvećih prepreka malim poduzetnicima obzirom da postoji regulirani „minimalac“ u oblike osnovice za obvezu mjesečnih plaćanja. Zato se CEA zalaže za stvaranje egzistencijalno prihvatljivog praga u obliku odbitka spram obveze doprinosa. Naime, poduzetnik prvo mora prodisati i tek onda plaćati ovo davanje na ionako obvezno monopolističko primarno zdravstveno osiguranje (dok u nizu zemalja postoji konkurencija).

Ubrzati i provesti big game privatizacije

Umjesto dizanja doprinosa, rješenje je u hitnom prestanku odgađanja nužnih javnih odluka. Koliko god su i smanjenja proračunskih rashoda bitna, ovaj problem s dugom veledrogerijama može se početi rješavati kroz ubrzane privatizacije državnih poduzeća. Naime, središnja država u svojem vlasništvu drži nešto više od 300 poduzeća (39 „strateških“ i nešto više od 300 kroz CERP portfelj koji se tek blago smanjuje). Tim više, na razini opće države radi se o preko tisuću poduzeća te oko milijun nekretninskih jedinica, kao što su stanovi, zgrade, poslovni prostori, zemljišta i napušteni vojni objekti. Državna poduzeća doprinose ograničavanju tržišne konkurencije, stranih ulaganja i učinkovitosti poslovnog upravljanja.

Sukladno Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine značajna prisutnost države u gospodarstvu detektirana je zasad samo na razini problema, koji će uključivati privatizaciju. Ipak, nije precizno definirano koliki će biti opseg privatizacije prema broju prodanih poduzeća u ukupnom broju državnih poduzeća i prema (godišnjim) proračunskim prihodima od prodane državne imovine koji su trenutno niski. Takva bi se nepoznanica trebala hitno pretvoriti u poznanicu kako bi se strategija mogla početi provoditi.

Obzirom da se radi o nešto više od 6 milijardi kuna duga veledrogerijama i da će nastajati novi dugovi, takve iznose mogu premašiti ozbiljnije big game privatizacije državne imovine čija se vrijednost mjeri u desecima milijardi kuna.

Uz to, zdravstvena reforma mora se hitno pokrenuti i usmjeriti na racionalizaciju guste mreže od 60-ak javnih bolnica (pogotovo zbog razvijene mreže autocesta koje osiguravaju brzi prijevoz hitno helikopterskom službom), privatizacije upravljanja barem dijelom bolnica (švedski model) i analize troškovne učinkovitosti kod nabave lijekova i opreme za bolnice, a koji su glavni generatori zdravstvenih troškova.

Pokrenuti niz reformi

U svakom slučaju, jedino održivo rješenje za Hrvatsku je novi javni menadžment, umjesto dotrajalog načina upravljanja koji ozbiljno narušava konkurentnost i ekonomske slobode. Zato je Centar za javne politike i ekonomske analize kroz projekt Hrvatska 2025 na temelju globalnih metodologija dizajnirao rješenja kao suprotnost strukturnim problemima koji uporno nastavljaju kočiti našu zemlju.