Share

Proračun za 2021. godinu nije hrabar ali je realan

U Sabor je poslan prijedlog državnog proračuna za 2021. godinu, s projekcijom za naredne dvije godine.

Centar za javne politike i ekonomske analize: Priopćenje – 6. studenoga 2020.

Prijedlog državnog proračuna nije ništa drugo nego preslika svega onoga što se događalo kroz 2020. s prelijevanjem na makroekonomske efekte narednih godina. Proračun ne iznenađuje po niti jednom pitanju jer strukturno nije hrabar za toliko odgađane reforme ali je realan.

Vidljivo je da je država smanjila subvencije za 4,4 mlrd kuna što je i bilo za očekivati jer su one bile povećane zbog potpora poduzećima za očuvanje radnih mjesta. One su nas 2020. godine koštale 6,7 mlrd kuna i čini se da se taj proračunski potencijal iskoristio. U 2021. godini iznos za očuvanje radnih mjesta smanjiti će se za jednu trećinu, a potpore će se financirati iz fonda React EU. Važno je pratiti epidemiološku sliku građana jer ukoliko ona bude loša i prelije se na tržište država će opet morati intervenirati da bi spasila ekonomiju. U tom smislu, nije isključen novi rebalans proračuna u prva dva kvartala 2021. godine.

Novim proračunskim prijedlogom Vlada pokazuje očekivanja da se efekti ekonomske krize smanje ili potpuno nestanu u sljedećih tri godine. Stoga se planira rast javnog duga do kraja 2020. godine na 87% BDP-a. Potom će godišnja stopa kretanja javnog duga padati za oko 2 postotna boda godišnje, pa bi 2023. godine trebala doći na 81%. Treba napomenuti da je tendencija smanjivanja javnog duga važna ne samo zbog jeftinijeg pristupa kapitalu na financijskim tržištima već i zbog ispunjavanja uvjeta konvergencije prilikom uvođenja eura, a koje nas očekuje najranije 2023. godine.

Da država ima problem u punjenju blagajne jasno nam pokazuje i kroz planirani proračun. Promet u maloprodaji u prvih osam mjeseci smanjen je za 6.9% u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Najviše je pao prihod u prodaji automobila ali i u trgovini tekstilom i obućom. Takvi su podaci važni jer se proračun najviše puni kroz PDV, kao tzv. porez na potrošnju. U tom smislu, država za 2021. planira proračunski manjak u iznosu od 10,7 milijardi kuna koji će se financirat razlikom ukupnih primitaka od financijske imovine i zaduživanja te ukupnih izdataka za financijsku imovinu i otplate zajmova. Taj manjak će iznositi 6,9% BDP-a. U trenutnoj situaciji deficit se može tolerirati, pogotovo zbog poticaja za likvidnost privatnog sektora, zbog rasta stavke materijalnih rashoda koja je vezana za sanaciju troškova od potresa i rashoda indeksacije starosnih mirovina. Ukoliko manjak bude izraženiji, nije isključeno da ćemo se morati ponovno zadužiti, iako se za naredne godine planira smanjenje manjka ispod 3%, da bi u 2023. godini opet došli na manjak od prihvatljivih 4 milijarde kuna odnosno oko 1,6% BDP-a. Ipak, u kontekstu deficita, valja primijetiti i povećanje rashoda za kompenzacije lokalnim i regionalnim jedinicama uslijed smanjenja prihoda od poreza na dohodak, kao i zbog rasta mase plaća za zaposlene, uključujući obrazovanje. Tako će ukupni rashodi državnog proračuna u 2021. godina biti 158 milijardi kuna.

Nadalje, jasno je da Vlada planira oporavak ekonomije upravo onako kako je i CEA predviđala kroz razdoblje od jedne do tri godine, što predstavlja krivulju oporavka oblika U. Zanimljivo je da je Vlada smanjila procjenu pada BDP-a na 8% za 2020. u odnosu na prijašnje projekcije pada od 10%. Vjerojatno su brojke solidnog turističkog rezultata stavljene u model. Kod procjena jedino je opravdano što češće procjenjivati. Kada imamo ekonomsku krizu onda je intenzitet mjerenja ekonomije ključan kako bismo bolje njome ovladali. Brojke koje su stavljene u model toliko su promjenjive da zaključke možemo mijenjati na mjesečnoj razini. Primjerice, neki ekonomski analitičari su na proljeću procjenjivali 340.000 nezaposlenih do kraja 2020. čime bi se dohvatila tragična 2013. godinu kada je zabilježeno 345.000 nezaposlenih. Jednostavno rast nezaposlenih se ne događa, i neće se dogoditi, a barem ne u tim razmjerima. Uspjeli smo sačuvati radna mjesta, a samim time i ekonomiju. Isto tako, razvidna je korelacija između stope nezaposlenosti i oporavka. Manji broj nezaposlenih znači veći potencijal rasta. Prema zadnjim podacima koje mjeri Državni zavod za statistiku, imamo malo više od 150.000 nezaposlenih. Ako taj broj stavimo u relativni odnos s europskim zemljama. onda smo blizu europskog prosjeka. Tako ćemo se negdje i oporavljati u europskom prosjeku.

Ekonomski razvoj poticat će se priljevom novog europskog novca, što je prilika i primjerice za digitalnu ili zelenu transformaciju. Mora nam biti jasno da ako želimo novac, moramo znati gdje ga opravdano trošiti. Treba staviti fokus na kvalitetne programe oporavka ekonomije. U protivnom, može se dogoditi da nam on ostane nedostupan. U zadnjih godinu dana smo uspjeli dohvatiti prosjek Unije što se tiče iskoristivosti fondova, dok je cijeli financijski paket ugovoren. Vezano uz novi višegodišnji okvir, moramo raditi na pripremi da se što više uvjetovanog novca povuče. Prihvatljivo bi bilo najmanje 80%.

Zaključno

Može se zaključiti kako je proračun očekivan.

Može se vidjeti i plan rasterećenja tržišta odnosno sniženja stopa poreza na dobit i dohodak. Pritom CEA kao još bolje rješebje zagovara flat tax poreznu reformu. Međutim, cjelovito gledajući, efekt fiskalnog rasterećenja nije dovoljan jer je ukupni dohodak odnosno rad najviše opterećen visokim doprinosima. Dakle, čini se da Vlada generalno ima strukturno jednak način razmišljanja – jednak modus essendi, jednak modus operandi i jednak modus vivendi.

S obzirom na navedeno, Vlada nije pokazala hrabrost da dođe do većih ušteda: npr. do četiri milijarde kuna kroz (ne-linearna) smanjenje ukupne mase plaća opće države i isto toliko kroz ukidanje povlaštenih izračuna mirovina, do okvirno milijardu kuna kroz izdatke za crkvu i udruge. Dodatne dvije milijarde kuna se mogu osigurati ukidanjem neefikasnih programa koji su suvišni. Isto tako, ukoliko Vlada u narednim godinama namjerava izvršavati proračun prema planu, morat će poboljšati upravljanje državnom imovinom i koncesijama te ubrzati toliko odgađane privatizacije.

Strukturnim reformama u javnom sektoru mora se pokrenuti racionalizacija troškova kako bi smanjenje proračuna otvorilo više prostora za porezno rasterećenje rada na strani doprinosa. Pritom Centar za javne politike i ekonomske analize kroz projekt Hrvatska 2025 pruža konkretne rješenja za reforme, a tako i za poboljšanje javnih financija. 

Kontakt za izjave

CEA Predsjednik Petar Vušković, 091 5627 757