Share

Rekordan pad BDP-a, ovo su rješenja za model rasta

Državni zavod za statistiku (DZS) danas je objavio procjenu kretanja bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) za II kvartal 2020. Procjena ukazuje da je tromjesečni BDP u II kvartalu pao za 15,1% u odnosu na I. kvartal iz 2019., a za 14,9% u odnosu na I. kvartal 2020.

Izvor: DZS, 2020. (kliknuti za povećanje slike)

Petar Vušković, predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA).

Taj podatak je od izuzetne važnosti jer ukazuje na to koliko nas je koštalo direktno zaključavanje ekonomije. Razlog ekonomskog pada leži u smanjenom obujmu osobne potrošnje (-14%), padu izvoza robe (-11%) i usluga (-67%) te smanjenu industrijske proizvodnje.  To je bilo i za očekivati s obzirom na to da je osobna potrošnja aproksimirana realnim kretanjem u trgovini na malo u travnju 2020. bila za 25,5% niža nego u travnju 2019.  Prosječan udio osobne potrošnje u BDP-u iznosi 60%. Stoga se može zaključiti da je ključan makroekonomski agregat i bit će osobito važan za oporavak ekonomije.

Udžbeničkom definicijom potvrdili smo recesiju, sada treba naći idealan model rasta

S obzirom na to da je i I. kvartal bio u minusu za 1,3%, u odnosu na onaj prethodni  (10.-12. mj. 2019.), a koji je bio tek posljedica usporavanja ekonomije prije lockdowna, sada možemo zaključiti prema svim ekonomskim udžbenicima koji definiraju recesiju (dva uzastopna kvartala u minusu), da smo službeno u recesiji. U stručnim ekonomskim krugovima traju polemike koliko dugo vremena će nam trebati za oporavak.

Prema procjenama čini se da je brzi oporavak oblika V sada ipak malo manje vjerojatan scenarij. Izgledniji je oporavak oblika U koji podrazumijeva 1 do 3 godine oporavka od krize iako valja naglasiti da je vrlo teško predvidjeti duljinu krize. Osim toga efekti krize se javljaju tek s vremenskim odmakom od 3 – 6 mjeseca.

Međutim, Vlada mora pronaći model rasta, jer ionako u komparativnim analizama zaostajemo za državama članicama EU-a iz Srednje i Istočne Europe (PoljskaEstonijaLitva i Češka). U ranijoj krizi koju smo imali od 2008. godine kada je naš ekonomski oporavak zaostajao za zemljama Europske unije sada bi oporavak trebao korelirati sa zemljama članicama. To je pozitivna okolnost koja nije zanemariva i koju možemo zahvaliti jedinstvenom tržištu Europske unije odnosno ukinutim preprekama trgovini uslugama i robama sa zemljama članicama od kada smo ušli u Europsku uniju. Međutim oporavak nije isto što i rast.

Ako želimo idealan model rasta moramo poduzimati sljedeće:

  1. Konačno krenuti u ozbiljnije privatizacije

„Big game“ privatizacije su jedna od ključnih reformi. Velik broj državnih poduzeća ili poduzeća u kojima država ima svoje vlasničke udjele potvrđuju da još nismo razvili tržišno gospodarstvo, a samim time nisu stvoreni ni okviri za tržišnu utakmicu. Privatizacije telekomunikacijskog i bankarskog stvorile su mit da je sve rasprodano.  Privatizacije su se dosad u velikoj mjeri odgađale. Međutim, uslijed budžetskih anomalija koje nas očekuju bit ćemo na nju prisiljeni i zato je ova kriza dobro došla. Tu se kriju milijunski prihodi za državu. Prema OECD PMR izvješću, Hrvatska je zadržala veliki opseg državnih poduzeća, uz tek male privatizacije. Tome svjedoče i službeni podaci o 39 strateških pravnih osoba (koje nisu predviđene za privatizacije) i stotinama poduzeća u kojima središnja država ima većinske ili manjinske odjele (čiji se CERP portfelj smanjuje, a što se treba ubrzati). Valja naglasiti ono što je najvažnije – privatizacijom se smanjuje politička moć stranaka te se otvara prilika za strana ulaganja.

  1. Uvođenje eura i fokus na instrumente financiranja uključujući i EU fondove

Ušli smo u Europski tečajni mehanizam II (ERM II) i sada je strateški cilj uvesti euro čim prije. Najkasnije do 2025. ulazimo u Euro koji znači jeftinije kredite jer je trošak kapitala niži uslijed nižih kamatnih stopa (do 2%) zbog odsustva valutnog rizika. Osim toga otplate kredita čini sigurnijima te poboljšava investicijsku klimu. Nadalje, važno je razvijati financijski sustav i instrumente financiranja. Empirijski je dokazana njihova važnost u modelima rasta. Hrvatska u tom pogledu zaostaje za razvijenim zemljama a financijski instrumenti su odličan način da se mobilizira financijska imovina. Ukupni depoziti kod banaka iznose više od 300 mlrd. kuna. Trebamo pronaći način da se preusmjere financijska sredstva od subjekata koji štede na subjekte koji će trošiti ili investirati. Ono je osobito važno kod razvoja malog i srednjeg poduzetništva. Bez novca na financijskom tržištu nema potrošnje i investicija, a bez njih nema većeg ekonomskog rasta. Efikasno korištenje milijardi eura u okviru Višegodišnjeg financijskog okvira i EU sljedeće generacije bit će ključno kako bi uhvatili europski prosjek.

  1. Smanjivanje državne potrošnje

Neke razvijene zemlje imaju veliki udio države u BDP-u jer su razvijene, ali Hrvatska si to ne može priuštiti pogotovo sada kada imamo recesiju pa svaka kuna vrijedi kao dvije. Indikatori kojima se mjeri razina konkurentnosti i ekonomske slobode nedvojbeno ukazuju na problem. Dovoljno govori podatak Eurostata kako je potrošnja opće države 2019. zauzimala 47% BDP-a Hrvatske. Također, s obzirom na ekonomske mjere slijedom COVID-19, Program konvergencije Republike Hrvatske za 2020. i 2021. godinu predviđa kratkoročni rast tog udjela na 53% 2020. i onda spuštanje na 50% u 2021.

  1. Reformirati javnu upravu i provesti racionalizaciju broja javnih službenika

Strategija reforme javne uprave postoji ali se ne zna odakle bi počeli i ona se ne događa. Trebaju nam samo dvije regije – Jadranska regija  i Kontinentalna. Treba ukinuti županije i smanjiti broj općina. Cilj je za 20% povećati decentralizaciju novca uz omjer državna-lokalna razina s 90/10 na 70/30 koliko otprilike iznosi europski prosjek.

Realni sektor je na krizu odgovorio snižavanjem plaća ili čak otpuštanjem zaposlenika. Javni sektor nije pratio takve trendove. Kada je riječ o specifičnim proračunskim stavkama, trošak javnih plaća gleda se kroz udio u BDP-u. Dok je u Hrvatskoj taj udio gotovo 12%, prema podacima Eurostata, u Poljskoj i Češkoj je oko 10%, a u Njemačkoj 8%. Ove brojke ukazuju na važnost smanjenja tog ukupnog troška čiji je rashod skoro 40 mlrd. HRK na razini opće države. Treba provesti postepenu racionalizaciju broja zaposlenih u javnom sektoru. Ono se odnosi na otpuštanje onih  koji se bave raznim nepotrebnim birokratskim poslovima i stvaraju prepreke konkurentnosti gospodarstva a takvih je prema neslužbenim procjenama najmanje 20%. Kako otpuštanje radnika ne bi izazvalo izraženije šokove (i oni financiraju državu) trebalo bi ih zapošljavati u realnom sektoru. Hrvatski zavod za zapošljavanje treba odigrati ključnu ulogu u sastavljanju programa njihovog zapošljavanja i efikasne tranzicije viškova.

  1. Smanjiti poreze

Država je shvatila da ekonomiju može pokrenuti jedino smanjivanjem poreza (tzv. Lafferova krivulja). Mijenjat će se zakoni glede poreza na dohodak i dobit. Kod poreza na dohodak, stopa od 36 posto spušta se na 30 posto, stopa od 24 posto spušta se na 20 posto. Mijenja se i stopa poreza na dobit za one koji imaju do 7,5 milijuna kuna dobiti, s 12 posto na 10 posto. Treba imati na umu da je ta stopa prije bila 20 posto za sva društva, za sve tvrtke u Hrvatskoj neovisno o njihovim prihodima. Veliki je to poticaj za mikro i male poduzetnike. Promijenit će se stopa PDV-a na svu hranu – s 25 na 13 posto. Prema tome, idemo za rasterećenjem i građana i gospodarstva. Cijeli paket išao bi fazno, ali sve stupa na snagu 1. siječnja 2021. godine. Vlada bi treba razmisliti o ukidanju plaćanja akontacije na dobit jer umanjuje likvidnost poduzeća i smanjuje njezine investicijske kapacitete.

  1. Rezanje administracije i digitalizacija

Ako želimo brže procese trebamo izbaciti papir. Umjesto bržeg rada s papirom trebamo težiti bržem radu bez papira. Digitalno okruženje ne podnosi papire i pečate. SCM metodologijom smo mjerili trošak administracije i uštedjeli više od 2 mlrd kuna. Korona nas je naučila da možemo rezati administraciju još brže i uštedjeti još više. Digitalizacija po uzoru na Estoniju nam treba biti primjer.Veseli podatak da prema digitalnim vještinama dobne populacije između 16-14 godine spadamo u europski vrh. To je naš zalog za budućnost.

CEA nudi sustavna rješenja za reforme kroz svoj projekt Hrvatska 2025.

 

Petar Vušković je neovisni hrvatski ekonomist.  Predsjednik je Centra za javne politike i ekonomske analize. Doktorand je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao i magistrirao. Direktor i konzultant u firmi Q Norma d.o.o. gdje se bavi ekonomskim savjetovanjem.