Indeks ekonomske slobode Hrvatske raste i dalje, dok SAD na ljestvici pada. Indeks svake godine objavljuje američki konzervativni think tank Heritage Foundation, odnosno njegov Margaret Thatcher Center for Freedom.
Analiza je izvorno objavljena na portalu Ekonomski Lab; CEA istu prenosi uz određene dopune
Analiza na engleskom jeziku – Matej Hittner i Daniel Hinšt
Analiza na hrvatskom jeziku – Daniel Hinšt
Dodatna poboljšanja Hrvatske – već unutar top 40
Prošlo izvješće je pokazalo da je Hrvatska među 40 ekonomski najslobodnijih zemalja na svijetu. I prethodna izvješća govorila su o pozitivnim pomacima koje prati i Centar za javne politike i ekonomske analize. Unatoč istom mjestu kao i prošle godine (39.), Hrvatska je u godinu dana poboljšala skor za 1,5 (postotnih) bodova (sa 67,2 na 68,7) i sada je ispred Slovačke, Slovenije, Poljske, Rumunjske, Malte, Francuske i Grčke, uz Bugarsku, i na korak do Izraela.
Dodatne reforme za sustizanje – realni koraci prema top 30
U slučaju prijelaza 70 (%) bodova – što je prag koji dijeli umjereno slobodne od ekonomski uglavnom slobodnih zemalja, gdje se nalaze SAD, Latvija, Njemačka i Češka – Hrvatska bi ušla u top 30 ekonomski najslobodnijih država svijeta. To je društvo s Japanom i SAD-om koji su na donjem pragu skupine top 30 sa 70 bodova. Time bi se Hrvatska izdigla iznad Austrije, UK i Belgije te praktički dostigla Portugal i Latviju.
Ipak, dostizanje Litve i Estonije zahtijevalo bi ipak veće napore, npr. u smjeru poreznih rasterećenja jer Litva je 16. ekonomski najslobodnija država svijeta, a Estonija je u prvih deset (8.). U top 10 se od europskih zemalja nalaze još i Švicarska (2.), koja je neposredno iza globalnog lidera Singapura, Irska (3.), Luksemburg (5.), Danska (7.), Norveška (9.) i Nizozemska (10.). Dodamo li Švedsku (12.) i Finsku (13.), vrijedi zabilježiti da se od 16 najslobodnijih zemalja svijeta čak 10 ili 63% nalazi u Europi.
Predrasude o Europskoj uniji
To ruši sliku o ekonomski neslobodnoj Europskoj uniji, osobito ako imamo u vidu da metodologija dolazi od vrlo konzervativnog i ekonomski izrazito liberalnog američkog Heritage Foundation, i da je SAD daleko iza većine država članica EU, na 27. mjestu na svijetu.
Odnosi na ljestvici ruše dvije velike predrasude. Prva je da je Amerika simbol ekonomske slobode, a Europa se guši u (ekonomskim) neslobodama. Nakon što je OECD-ov indeks PMR već pokazao da je odnos SAD-a i EU-a zapravo obratan, sada imamo i drugi skup složenih pokazatelja koji pokazuje sličan rezultat.
Druga velika predrasuda glasi da su metodologije mjerenja ekonomskih sloboda nemoguće ili ideološki izrazito pristrane. Osobito kada takve usporedbe radi konzervativni Heritage Foundation odnosno njihov centar za slobodu nazvan u čast gospođe Thatcher. Predrasuda bi upućivala na to da samo zemlje s relativno malim vladinim sektorima mogu biti rangirane kao ekonomski slobodne, pa je za mnoge iznenađenje visok rang većine europskih zemalja iznad SAD-a i prisustvo svih nordijskih država među 15 ekonomski najslobodnijih država svijeta.
Glavni indikatori
Heritage Foundation za Hrvatsku navodi rast skora za 1,5 bodova u proteklih godinu dana. Hrvatski rast je viši od rasta svjetskog i regionalnog prosjeka. Spominju kako su prethodne reforme konkurentnosti i liberalizacija potaknule gospodarsku modernizaciju i aktivnost u privatnom sektoru. Vezano uz pojedina područja navodi se negativan doprinos vrijednosti indeksa preko 600 ne-carinskih mjera koje su obvezujuće na razini EU, uz 8 nacionalnih. Financijska tržišta su generalno otvorena za strane investicije. Regulatorno okruženje je dobro institucionalizirano i relativno učinkovito. Sloboda poslovanja, vlasnička prava, djelotvornost pravosuđa i integritet države iznad su svjetskog prosjeka, a sloboda rada i monetarna sloboda ispod (potonje je zbog inflacije). Granična stopa poreza na dohodak je 35,4% (što Grad Zagreb u međuvremenu snizio na 33%, ali je i dalje daleko iznad 25% u Gradu Bjelovaru). Porez na dobit je 18% (gledajući gornju graničnu stopu, premda se stopa od 10% primjenjuje na više od 90% poduzetnika). Udio državne potrošnje u BDP-u je zabilježen na 46,5%, a javni dug na 63% (što znači da koriste stari podatak s kraja 2023.; u međuvremenu je već pao ispod 60%).
Kratkoročni pomaci Hrvatske
Kada se gledaju pojedina područja, kratkoročna poboljšanja odnose se na vlasnička prava, integritet države, djelotvornost pravosuđa, državnu potrošnju (udjel u BDP-u), fiskalno zdravlje (udio deficita i javnog duga u BDP-u), slobodu poslovanja (rizik poslovnog okruženja i regulatorna kvaliteta), slobodu rada i slobodu trgovine.
S druge strane, pad je zabilježen u području monetarne slobode (zbog inflacije), investicijske slobode i poreznog opterećenja (udjela u BDP-u). Pri tumačenju godišnjih podataka treba imati u vidu jednogodišnji vremenski pomak indeksa u odnosu na podatke iz kojih se računa (indeks koji je objavljen u veljači 2025. uglavnom se zasniva na podacima iz 2023.).
Svježiji podaci će mijenjati položaj Hrvatske jer govorimo o kretanjima BDP-a (drugi najbrži rast u EU), javnog duga (već ispod 60% BDP-a, dok je indeks zabilježio 63%), državne potrošnje i poreza (udjel u BDP-u), kretanja minimalne plaće i dr.
Desetogodišnji pomaci Hrvatske
Uspoređujući indekse iz 2015. i 2025. mogu se vidjeti sljedeći pomaci u bodovima (sve gledamo od 100): vlasnička prava: s 40 na preko 80; fiskalno zdravlje s 45 na preko 90; sloboda poslovanja s 55 na 80; sloboda rada s 43 na 69; djelotvornost pravosuđa s 57 na 71.
Izvor: Heritage Foundation, 2025
Prema slobodi poslovanja (eng. business freedom na drugoj slici) Hrvatska je na 30. mjestu i nalazi se gotovo na istoj razini kao Litva, Češka i Latvija te nedaleko od Estonije.
Izvor: Heritage Foundation, 2025
Uz to, integritet države malo je porastao (s 48 na 53). U istom razdoblju stagnirale su financijska sloboda (60) i porezno opterećenje (oko 75) te padaju investicijska sloboda (s 80 na 60), monetarna sloboda (s 80 na 66) i sloboda trgovine (s 87 na 80), kao i skor državnih izdataka (u % BDP-a, koji je jedini u crvenom i za koji Hrvatska dobiva svega 35 bodova).
Pitanje državnih izdataka je trajni strukturni rizik koji nadilazi granice Hrvatske, no kratkoročno sve veći rizik postala je inflacija. Ideal ekonomske slobode je stabilan novac s niskim stopama inflacije. Ipak, dugoročne monetarne politike „stvaranja“ novca, pokrenute povijesno rekordnim upumpavanjima novca poreznih obveznika kroz fiskalnu ekspanziju stvorio je masivnu ukupnu potražnju. Ulje na vatru dolili su sve veći fiskalni deficiti. Štoviše, ECB nastavlja s popuštanjem, a Njemačka preispituje svoju dogmu stabilnosti.
Trebat će vidjeti kako će se europske države fiskalno ponašati prema imperativu jačanja obrambenih izdataka. Hoće li to značiti kombinaciju povećanja opsega države, poreza i dugova, i/ili strukturne rezove (plaća, mirovina, zdravstva, subvencija, itd.)? Dok privremeni deficiti mogu biti tekući izazovi, koji će proći, povijest svjedoči kako veliki državni novac zarobljava slobodu. I mnogi to teško shvaćaju – jer ih nije briga za održivi razvoj (novca koji je zajednički svi nama).
Američki pad nakon fiskalnih steroida?
Razmatranja fiskalnih rizika vode nas do Amerike. Dok je lako pomisliti da si bogata zemlja može priuštiti mnogo, indeks upozorava na rizično nasljeđe američke političke ekonomije i fiskalne politike. U desetogodišnjem razdoblju ukupan američki indeks ekonomske slobode pao je sa 76 na 70. Pad je bio izrazito koncentriran u mandatima Baracka Obame i Joe Bidena nakon što je Bush Jr. povećao ekonomsku slobodu prije Velike recesije 2008. dakle, SAD su sada na rekordno niskoj razini vrijednosti indeksa ekonomske slobode, što je mnogim promatračima začudno s obzirom na reputaciju, tradiciju i ekonomski model SAD-a.
Izvor: Heritage Foundation, 2025
I dok se porezni skor u SAD-u poboljšao (jer su porezne olakšice iz prvotnog Trumpovog Tax Cuts and Jobs Act-a vrijedile i tijekom cijelog Bidenovog mandata, ali ističu krajem 2025. godine), došlo je do pada monetarne slobode zbog visoke inflacije i pada fiskalnog zdravlja na nulu zbog omjera javnog duga i BDP-u od oko 120 % BDP-a i deficita iznad 6% BDP-a.
Prolaznost steroidnog rasta
Vrijedi pažljivo razmisliti koliko je naizgled dobar (donedavni) rast američkog BDP-a bio dugoročno održiv, a koliko se bazirao na masovnoj kupovini fiskalnih steroida – pored djelovanja već spomenutog djelovanja politike poreznih rezova iz prvog Trumpovog mandata. Drugim riječima, otvoreno je pitanje nije li značajan dio recentnog rasta bio ciklički prolazan?
Kao što se svaki atleta mora odmoriti, tako je i s ekonomijom nakon perioda rasta na fiskalnim steroidima. Pitanje je samo kada će se odmor dogoditi. Vjerojatno se to moglo dogoditi i prije, no steroidni učinak fiskalne i druge progresije zamagljivao je pogled u prirodno-realno stanje američkog gospodarstva koje, po svemu sudeći, nije onoliko bajno koliko su sugerirale brojke proteklih godina.
Muskova pila – ili skalpel?
Dok su fiskalno-regulatorni rezovi vrlo duboke administrativne države neizbježno nužni, pogotovo kod besmislenih programa i „pomoći“, Amerika ima dovoljno razumnih ljudi (i u vladajućoj kongresnoj „većini“) koji ne žele da sve na kraju odradi Muskova motorna pila; pored toga, u nizu javnih politika potrebno je imati i skalpel. Vrijeme će pokazati u kojoj će mjeri Republikanci uspjeti obuzdati Muska – ali i pokušaje Demokrata da zadrže fiskalnu bolest.
Čini se da Trump i Musk imaju cilj koji i nije tako novi. Naime, još za vrijeme Reagana i Thatcher, u kojima Heritage Foundation pronalazi trajne uzore, stvoren je novi model u pristupu upravljanju državom – Novi javni menadžment. Ipak, Muskov nedostatak bitnih politoloških i ekonomskih znanja dovodi do djelomičnih „nestručnosti“ u postupanjima. Premda je perspektiva poslovnih ljudi korisna, a i sam model otvara prostor za djelomičnu primjenu načela poslovnog u javnom upravljanje, „apsolutistički“ pristup već je doveo do (email) populizma i libertarijanskog pretjerivanja.
Amerika, nadajmo se, ima dovoljno razumnih ljudi (i u vladajućoj kongresnoj „većini“) koji ne žele vladin sektor oblikovan prema kriterijima koje određuje Muskova motorna pila; u nizu javnih politika potrebno je imati skalpel i raditi odmjereno i pažljivo kako kirurg ne bi odstranio zdrave organe i tkivo.
Perspektiva ekonomske slobode
U izvješću za Sjedinjene Države, Heritage Foundation navodi ekspanziju države, povećano porezno i regulatorno opterećenje, gubitak povjerenja u vladu zbog kronizma. Nekontrolirana potrošnja na deficit i dug države ubrzava, a „inflacija potkopava ekonomsku egzistenciju.“
Indeks ima vremenski odmak od barem jedne od dvije godine dana. Kako za učinke mnogih reformi treba neko vrijeme, neto rezultate nove američke administracije moći će se realno vrednovati tek za tri godine – na dalje.
Trumpove reforme u rezanju fiskusa i regulative mogle bi, pogotovo efektivno, doprinijeti rastu američke ekonomske slobode te čak i djelomično ublažiti negativan učinak carina, na način da ukupan neto učinak na ekonomsku slobodu bude pozitivan. Štoviše, ako proračunski rezovi ne budu dovoljni, jer se socijalni izdaci neće rezati od strane nedovoljno konzervativne administracije, carine bi mogle poslužiti za krpanje opasno visokog deficita, ali stvoriti i nove probleme. Stoga valja vidjeti odlučnost administracije u rezanju rashoda, među kojima strši velika ostavština zvana Obamacare. Ostaje naslijeđeni izazov troškova kamata na dug koji su veći nego izdaci za obranu ili izdaci za socijalni Medicare.
Problem površnosti i pretjerivanja
Carine ostaju predmet velikog spora u međunarodnoj javnosti, premda je globalnih rizika mnogo više. Premda su same po sebi loše jer otežavaju slobodnu trgovinu, pitanje je koliko ima onih koji su zabrinuti i za slobodnu trgovinu i za slobodno tržište. Naime, metodologija mjerenja ekonomske slobode mnogo je složenija od površnih percepcija o carinama. Ima li prostora za rezanje poreza i deregulaciju i kod onih koji su protivnici (Trumpovih) carina? Jesu li protivnici Trumpovih carina i protivnici carina uopće, ili samo kada to zatreba pri proglašenju trgovinskog rata? Ima li među prostora za shvaćanje da slobodna trgovina ne ovisi samo o carinama? Naime, regulatorni standardi kojima se ponosimo također su dio priče koja se ne uzima u obzir prilikom jednostranog gledanja na realnost trgovinskih i investicijskih odnosa. Štoviše, ta je realnost još gora kada se shvati silina unutarnjih trgovinskih prepreka koje imaju EU i Kanada. I europski poslodavci traže deregulaciju, od privremenog popularnog ESG-a na dalje, kako Amerika ne bi ostala usamljena u rezovima koje mnogi (već otprije) ne žele. Čini se da je gospodin Draghi potaknuo novu Europsku komisiju za pojednostavljenja propisa; ipak imaju Dombrovskisa za to.
I na kraju dolazimo do famoznog PDV-a koji Trump vidi kao faktor europske trgovinske prednosti u odnosu na SAD. Zanimljivo je da Heritage Foundation, u obrazloženju područja ekonomske slobode, navodi sljedeće: „Države nameću mnoge druge neizravne poreze, uključujući porez na plaće, promet i trošarine, kao i carine i porez na dodanu vrijednost (PDV).“ Ipak, PDV nije diskriminatoran porez na američki izvoz. Osim toga, PDV nije stvar EU-a, već država članica.
Zaključno
Sve u svemu, Trumpove reforme donose i ono nužno, što je Reagan inicirao, i uz to prelaze točke tolerancije – od samih Republikanaca. Čini se da je Musk svoj zadatak shvatio preambiciozno i „pilovito“. Izostanak preciznosti može donijeti štetu, ako se dublje ne odmjeri i razlikuje potrebno od nepotrebnog. Najgora opcija je status quo zaista velike i duboke administrativne države. Zato kroz Projekt 2025 Heritage Foundation nudi detaljne prijedloge reformi.
