Rumunjska je desetogodišnjim radom prestigla Hrvatsku. Privlačenje investicija niskim porezima i cijenom rada bili su neki od glavnih uzroka rapidnog rasta Rumunjske.
CEA
Već smo 2016. saznali istinu kako se Rumunjska izjednačila s Hrvatskom prema ekonomskom standardu (mjerenom prema paritetu kupovne moći po stanovniku, temeljem podataka Eurostata). Uvijek se pitamo koji su razlozi takvog prestizanja kroz snažni rast ove zemlje.
Domaća percepcija
Dok se u Hrvatskoj komunizam često doživljava kao uzrok mnogih ili svih problema, postavlja se pitanje kako to da je još jedna zemlja s težim komunističkim nasljeđem napravila tako veliku stvar? Bitno je očito što se radilo u zadnjih deset godina.
Dominantna percepcija u hrvatskoj javnosti je barem donedavno bila usmjerena na ekonomsku zaostalost Rumunjske. To su bili neki od motiva za konfuziju o tome kako je moguće da je zemlja nižeg ekonomskog standarda pristupila Europskoj uniji prije Hrvatske. Očito se radilo o nedostatku informiranost jer pristupanje Uniji nije nužno vezano uz visinu ekonomskog standarda, već uz formalni proces integracije koji je vezan i uz strukturne reforme. Rumunjska je još početkom 1990-tih aplicirala za članstvo u EU. Pregovore je završila kad i ostale zemlje Nove Europe, ali je pristupanje bilo odgođeno na tri godine. Neposredno prije i nakon pristupanja Uniji Rumunjska je pokrenula veliki paket liberalizacijskih reformi usmjerenih na borbu protiv korupcije i rezanje birokracije s ciljem povećanja ekonomske slobode.
Transilvanija
Potrebno je istaknuti kako je uobičajena percepcija o Rumunjskoj vrlo površna. Rumunjska uz svoju balkansku kulturu, koja je bila sklonija korupciji i manjku radne etike, ima i (barem nekad bogatu) Transilvaniju. Za vrijeme Austro-Ugarske Transilvanija je bila dio mađarskog područja. Transilvanija je bila sjecište mnogih kultura, naroda i konfesija. Razvojno je presudan bio kulturni utjecaj mađarskog i njemačkog protestantizma, što je prisutno i danas, unatoč tragediji raspada Monarhije i dolaska komunističke diktature koja je započela masovnim protjerivanjem saksonskih Nijemaca i ostalih pripadnika građanske klase.
Politička pozadina
Iz takvog nasljeđa Transilvanije dolazi i aktualni predsjednik Klaus Werner Iohannis, nekadašnji gradonačelnik u gradu Sibiu i vođa kršćansko-liberalnog saveza. Daleko najveći doprinos reformama dali su konzervativni liberali koji dobivaju značajniju podršku u Transilvaniji, kao i manjinske stranke Mađara i Nijemaca.
Snažno dizanje ekonomske slobode
Indeks ekonomske slobode Hrvatske i Rumunjske (prema Heritage Foundation) bio je posljednji put izjednačen 2005. (na 52%). Od tada počinje spirala rumunjskog napretka prema 69,4%, dok je Hrvatska porasla na 61%. Obje su se zemlje poboljšale, ali Rumunjska je napredovala dvostruko. Rumunjska ima slične probleme s korupcijom i pitanjima vlasničkih prava. Rumunjske prednosti u odnosu na Hrvatsku su daleko viša radna sloboda (67%), poslovna sloboda (65%) te odgovorna fiskalna politika koja je dovela do umjerenije državne potrošnje i manjih poreza. Ukupni socijalni doprinosi su otprilike na istoj razini kao u Hrvatskoj. Javni dug je na oko 40% BDP-a (duplo manje od Hrvatske), a javna potrošnja na oko 33% BDP-a (oko 14%-tnih bodova manje od Hrvatske). porezno opterećenje rada je niže od EU prosjeka i za niže i za više dohodovne kategorije. Time je Rumunjska zaslužila biti na 37. mjestu u svijetu (dok je Hrvatska 92.). Dodatno, flat tax od 16% uveden 2005. je početkom 2018. snižen na 10% kako bi dao dodatni poticaj osobnoj potrošnji i privatnim investicijama.
Ako se gleda izvješće Ekonomska sloboda svijeta (prema Fraser Institutu) Rumunjska je 20. u svijetu, a Hrvatska 72. Metodologija je slična kao i kroz Fraser Instituta. Usporedbe radi, Rumunjska je na ulasku u 21. stoljeće bila na 109. mjestu. Podaci i samo izvješće pokazuju kako se radi o jednoj od najbrže rastućih zemalja po pitanju ekonomske slobode.
Kada je u pitanju konkurentnost (prema Svjetskom gospodarskom forumu) Rumunjska je na 68. mjestu, što je već praktički identično kao kod Hrvatske. U ovom se slučaju radi o indeksu percepcije i procjene konkurentnost, a ne o uvelike egzaktnim pokazateljima kao u slučaju metodologije ekonomske slobode. Neke od rumunjskih prednosti u odnosu na Hrvatsku su veća lakoća otpuštanja radnika, niže otpremnine, lakši regulatorni okvir za strana ulaganja i niži javni dug.
Navedeno izvješće o konkurentnosti potvrđuje dva navedena indeksa ekonomske slobode. To znači da je Rumunjska svoju konkurentnost gradila na povećavanju razine ekonomske slobode. Ukratko je to značilo rezanje poreza, državne potrošnje, obuzdavanje javnog duga i deregulaciju tržišta rada. S druge strane, ekonomska sloboda se prema metodologiji ne može bitno povećati bez borbe protiv korupcije (koja se djelomično dogodila), bolje zaštite vlasničkih prava i povećanja integriteta institucija.
Rumunjska je s odgodom pristupila Europskoj uniji. Trebala je to učiniti 2004. (kao i ostale zemlje Nove Europe). Ipak, prekomjerna korupcija se pokazala kao preveliki izazov pa je čekanje trajalo tri godine.
Povećanje ekonomske slobode je potaknulo rast standarda, olakšalo priljev stranih investicija i potaknulo start-up poduzetništvo. Veliku ulogu ima i prosječna bruto plaća koja je krajem 2017. u Rumunjskoj bila 787 eura (u usporedbi s 1.081 eura u Hrvatsku). Rumunjska je te 2017. prestigla Hrvatsku s prosječnom plaćom nižom za 27%. Zemlja je zbog niskog poreznog opterećenja privukla i mnoge IT stručnjake i tehnološka ulaganja.
Snažan rast ekonomskog standarda
Rumunjska je desetogodišnjim radom prestigla Hrvatsku. Rumunjska je u razdoblju EU članstva 2007.-2017., kao rezultat liberalizacijskih reformi, znatno povećala svoj ekonomski standard u konvergenciji prema EU prosjeku. 2007. je rumunjski ekonomski standard bio 40% EU prosjeka, kako bi deset godina nakon bio na 60%, kada je sustigla Hrvatsku. 2015. godine je regija oko glavnog grada Bukurešta dosegla 140% EU prosjeka. Visoku razinu ekonomskog standarda su još dosegnule u županije oko transilvanijskih gradova Brasov, Cluj, Timisoara, Arad i Sibiu.
Rast BDP-a bio je 7% 2017., dok Europska komisija procjenjuje stopu od 4,5% za 2018. Najveći faktori su bili rast osobne potrošnje i investicija. S druge strane, Rumunjska je uglavnom obuzdavala ulogu javne potrošnje u BDP-u, što je bio znak liberalne tj. konzervativne fiskalne politike. Investicije čine 23% rumunjskog BDP-a (u odnosu na EU prosjek 20%).
Stopa zaposlenosti je u III. kvartalu 2017. porasla na 69% (nadomak nacionalnog cilja 70%). Nacionalna stopa nezaposlenosti je 2017. pala na rekordnih 5%. Kada se pogledaju Eurostatove regionalne stope nezaposlenosti (za 2016.) rumunjski sjeveroistok (prema Moldaviji) imao je nezaposlenost na 3,6%, a sjeverozapad (prema Mađarskoj) 4,6%, manje od regije oko Bukurešta (5,3%). Rumunjski sjever (uglavnom Transilvanija) pokazao je svoju prednost sa stopom nezaposlenosti od oko 4% u odnosu na jug (oko 10%), čime spada u pojas niske nezaposlenosti na razini cijele Europske unije.
Zaključno
Rumunjska je desetogodišnjim radom prestigla Hrvatsku. Rumunjska je išla smjer podizanja standarda kroz povećanje ekonomske slobode. Porezno rasterećenje je privuklo investicije i povećalo osobnu potrošnju. Sada izazov ostaje jačanje konkurentnosti kroz ostale faktore kao što su kvaliteta javnog upravljanja i pravosuđa te ulaganja u inovacijske kapacitete. Rumunjska može biti jedan od primjera jer je našu zemlju nedavno prestigla, a pritom nema faktor sunca i mora koji Hrvatskoj stvara podlogu za barem desetinu stvorene vrijednosti.
CEA projekt Hrvatska 2025 nudi konkretne odgovore kako prestići Rumunjsku.
*autor je predsjednik think tank Centra za javne politike i ekonomske analize te piše u osobno ime.
