Share

Politolozi rade posao za reforme

Politolozi rade posao za reforme. Politolozi analiziraju kako institucije dizajniraju i provode javne politike kroz niz odluka koje donose.

Politolozi rade posao za reforme, vezan uz javne politike tj. sve ono što institucije rade ili ne rade svojim odlukama.

Reforme su postala ključna riječ gotovo svakog političara. Neki od onih koji su u politici još u nekom „padobranskom“ statusu, postali su vrlo ambiciozni u zagovaraju reformi. Istovremeno su se čudnim putevima uvjerili kako politolozi nisu potrebni ili da je politologa previše.

Percepcije

Zbog masovnog nerazumijevanja uloge politologa, lako se steknu koje kakve percepcije. Nije to niti prvi niti zadnji put u zemlji i društvu koje je zaostalo u nedovršenoj tranziciji.

Društvo i država koji ionako još nisu napravili svoju mentalnu tranziciju uvijek imaju dovoljno razloga i energije da zanemaruju ulogu i vrijednost onih koji su u razvijenim zemljama bitni sudionici promišljanja, zagovaranja i provođenja institucionalnih odluka za stvaranje konkurentnosti. Dakako, za tako široki zadatak potrebna je suradnja niza profesija.

Politologe se obično percipira kao stručnjake za politiku (politics). Za politiku znamo da je, pogotovo u hrvatskom slučaju, vrlo nepoštena i korumpirana djelatnosti, s malo veze sa strukom i profesionalnim standardima. Svakodnevno smo svjedoci politikantskog populizma. Ipak, znači li to da politika ne može biti drugačija samo zato što su Hrvati politiku naučili na iskrivljeni način?

Pitanje je kako bi ta činjenica imala nužno neku posebnu vezu s politolozima? Vjeruju li Hrvati u mogućnost političkih promjena koju mogu potaknuti upravo politolozi ili najjednostavnije pomiriti se balkanskom stvarnošću, nastavivši s dobro naučenim građanskim pesimizmom?

Promjena

Prije su politolozi bili dežurni znalci za politički sustav koji su često trebali i braniti. Jugoslavenski socijalizam je dobar primjer tog sistemskog porobljavanja politologa u ime partijskog interesa za nekakvom općenarodnom obranom i društvenom samozaštitom. Istina, politolozi se i dalje bave političkim sustavom, ali ga isto tako povezuju s reformama koje se dizajniraju i provode kroz javne politike.

Primjerice Hrvatski zavod za zapošljavanje u kratkom opisu politološke struke navodi kako se politolozi bave znanstvenim proučavanjem politike, kroz istraživanja, analiziranje i sistematiziranje znanja i doktrina o politici i političkim sustavima, unutarnjoj i vanjskoj politici. Spominje se pritom kako politolozi pomažu strankama u programiranju kao i u odnosima s javnošću i istraživanju javnosti. Međunarodni odnosi se navode kao predmet proučavanja politologa te savjetodavna uloga politolog pri donošenju političkih odluka. Sve navedeno je točno. Ipak, takav prikaz politološke struke je pisan iz jedne statičke perspektive koja baš i ne objašnjava vrijednost usluga koje politolozi mogu isporučiti.

Unatoč zakašnjeloj i usporenoj mentalnoj tranziciji, dio politologa se oslobodio tog statičkog znanstvenog nasljeđa, usmjerivši se prema modernim trendovima u politologiji. Politolog prestaje biti znanstveni sluga za izučavanju i obranu političkog sustava i transformira se u slobodno mislećeg zagovornika promjene tj. zagovaranja strukturnih reformi u postojećem političkom i administrativnom sustavu. Pravi politolog postaje slobodan i odgovoran pojedinac koji razvija i prodaje svoje ideje i znanja kada zagovara reforme.

Politolog je spreman provoditi ideje kroz reforme, umjesto da bude partner političko-birokratskim kukavicama koji su ionako razvili taj famozni balkanski i post-totalitarni strah od „zamjeranja“. Politolog nije samo stručnjak za izborne procese i političke stranke, već stručnjak za razvijanje standarda kvalitete javnog upravljanja kako bi izbori političkih opcija bili ideološki jasno definirani. U Hrvatskoj je politike naravno previše, gotovo svugdje je prisutna, čak i u sportu, a premalo je zdravog sadržaja i inputa za reforme.

Naravno da je sve navedeno teško objasniti onima koji imaju dobro usađene predrasude i stereotipe prema politolozima, krive percepcije te uopće ne žele promjene u javnim politikama. Onda je najlakše se osloniti na ishitrene dojmove „padobranaca“ koji su odjednom počeli otkrivati tajne o reformama.

Lako zavlada uvjerenje kako prije tih „padobranaca“ nije bilo ništa od reformi. Politolog je ipak taj koji može biti dovoljno analitičan da, neovisno o orijentaciji, nepristrano i objektivno detektira i minuse i pluseve u javnim politikama. Taman kada je najlakše paušalno vjerovati da se ništa nije napravilo itd., politolog može reći da to baš i nije skroz točno, već samo djelomično. U tom smislu, politolog treba imati tu sposobnost da bude dovoljno precizan da se rijetko kome svidi!

Policy

Politolozi su prije svega specijalisti za javne politike (policy). Kako politolozi rade posao za reforme? Ne treba posebno naglašavati koliko je dobro i kvalitetno dizajniran sustav javnih politika ključan za konkurentnost gospodarstva. Manjak efikasnosti hrvatske javne uprave posljedica je upravo nedostatka u planiranju, dizajnu, jasno definiranoj implementaciji i dobroj evaluaciji javnih politika. To je posljedica manjka utjecaja politologa, a prevelikog i često štetnog utjecaja politikantskih interesa, bez temelja u struci. U razvijenim liberalnim demokracijama politolozi u javnoj upravi pružaju podlogu za donošenje političkih odluka, a u Hrvatskoj je često obratno.

Javne politike se ne odnose samo na javnu upravu. U demokratskim sustavima javne politike stvaraju različiti dionici kojima su politolozi potrebni. Politolozi nisu samo za javnu upravu, nego i za poslovni sektor, što pokazuje ovaj pregled kako politolozi rade posao za reforme, kao i poslove u poslovnom sektoru i šire:

Politolozi mogu da rade sljedeće poslove:

Znanstveni instituti i think tankovi

znanstvena istraživanja

zagovaranje javnih politika i reformi

komunikacija istraživanja sa relevantnim dionicima

Sveučilišta

predavanja na fakultetima

reorganizacija na fakulteta

Javna uprava

Politolozi rade posao za reforme:

upravljanje ciklusom javnih politika (planiranje, dizajn, iniciranje, provedba i evaluacija odluka i mjera za reformu institucija i gospodarstva)

strateško planiranje javnih politika (određivanje smjera odlučivanja i reformi)

projektni menadžment (specifične reforme, EU fondovi i dr.)

procjene učinaka i analize standardnih troškova javnih politika i regulative (procjene učinaka propisa, Standard Cost Model (SCM) metodologija i druge metode)

makroekonomska politika integrirana u sustav javne politike

reforma javne uprave i rješavanje problema neefikasnosti

policy analitičari, savjetnici i zagovornici

komunikacije i digitalni marketing javnih politika

(novi) javni menadžment

razvojni modeli i institucionalni okvir

 

EU politike i međunarodni odnosi

europska tržišna integracija

gospodarska politika (fiskalna i regulatorna politika)

sve sektorske politike

diplomacija i gospodarska diplomacija

geopolitika (analize i predviđanja; npr. kompanija Stratfor)

nacionalna sigurnost (obavještajni sustav i obrana)

politički sustav

Političke stranke

precizno definiranje političke ideologije i profiliranje orijentacije stranke

programski dizajn konkretnih javnih politika

stručni programski odbori

procjene učinaka i analize standardnih troškova javnih politika i regulative

politička matematika i prognoze izbornih rezultata

makroekonomske statistike

razvojni modeli

policy analitičari, savjetnici

komunikacije i digitalni marketing

Poslovna udruženja i nevladine udruge

policy analitičari, savjetnici

procjene učinaka i analize standardnih troškova javnih politika i regulative

programski dizajn javnih politika

zagovaranje i lobiranje za javne politike

komunikacije i digitalni marketing

Privatne vojne i obavještajne usluge (velika CEA analiza)

privatni vojni i obavještajno-špijunski kontraktori za sustav nacionalne sigurnosti

poslovna analitika

Konzultantske i lobističke usluge

regulatorni konzalting (savjetovanje za regulatornu reformu)

policy konzalting (savjetovanje za javne politike, razvoj i upravljanje kvalitetom)

zagovaranje i lobiranje za javne politike prema relevantnim donositeljima odluka

komunikacije i digitalni marketing

poslovna analitika

makroekonomske statistike

razvojni modeli

design thinking

Marketinške usluge

digitalni marketing

istraživanje javnosti

istraživanje tržišta

poslovna analitika

odnosi s javnošću

Medijske usluge

istraživanja tema

analiza podataka

priprema vijesti

odnosi s javnošću

digitalni marketing

Izdavačke usluge

analize i definiranje tema

odnosi s javnošću

digitalni marketing

 

Horizontalni poslovi

upravljanje organizacijom, administracija

komunikacije i digitalni marketing

poslovna analitika i procjene učinaka

projektni menadžment

strateško planiranje

 

Vještine i znanja politologa

analitičnost i usmjerenost na detalje

racionalnost

organizacija i planiranje

Loši pravilnici

U samoj javnoj upravi, uloga politologa je zapravo presudna. Politolozi rade posao za reforme. U hrvatskoj javnoj upravi uglavnom dominiraju ekonomisti i pravnici, što naravno nije problem. Problem je što se u nestručno pisanim pravilnicima o radnim mjestima u nizu državnih tijela politolozi često široko i generalizirano svrstavaju u društveno humanistički smjer obrazovanja. Temeljem čega su ekonomisti i pravnici odvojeni u opisima mnogih radnih mjesta, premda isti spadaju u društveno-humanistički smjer, a većinu opisanih poslova mogu raditi i politolozi? Ako se radi određeni propis, odnosno u pitanju su pravni poslovi, jasno je da pravnik daje nužni nomotehnički doprinos. Ipak, politolog je taj koji zaokružuje cjelinu. Loša je predodžba mnogih segmenata hrvatske javne uprave kako je cilj inicirati određeni zakon i donijeti neki pravilnik. Kako procijeniti učinke tog propisa, koji su troškovi a koje korist te kako će se propisi integrirati u širu javnu politiku, posao je to politologa, zajedno s nizom drugih struka. Naravno, uzalud je to objašnjavati baš bilo kome u ionako još uvelike nereformiranom sustavu hrvatske javne uprave.

Zašto smo nekonkurentni?

Ključni razlog nekonkurentnosti Hrvatske je loš sustav dizajna i analiziranja javnih politika te njihove implementacije i evaluacije. S time je povezan i razvoj sustava procjena učinaka propisa i javnih politika, kao i javnih savjetovanja prilikom planiranja, implementacije i evaluacije pojedinih politika.

Multidisciplinarnost i otvorena suradnja

Kada politolozi rade posao za reforme, politolozi su u pravilu skloni vjerovati kako se najbolja rješenja nude kroz suradnju više struka. Iskustva liberalno demokratskih zemalja to najbolje pokazuju, pogotovo Sjedinjenih Američkih Država, koje su nastale na ideji slobodnog i interaktivnog udruživanja različitih struka i interesa. Ako stvari gledamo na takav način, svatko je dobro došao ponuditi svoja znanja na otvorenom tržištu.

De-regulirana profesija

Kada politolozi rade posao za reforme, sigurno ne žele biti regulirana profesija. Mnogi pružatelji profesionalnih usluga ima svoju obveznu komoru i stručni ispit kako bi platili parafiskalni danak, bez svojeg pristanka. Kroz sustav regulirane profesije se stvori set ekskluzivnih prava na pružanje određene uslužne djelatnosti. Tu se još nađe niz drugih uvjeta s visokim administrativnim troškom pristupa. Stoga je i Europska komisija ukazala Hrvatskoj kako su pružatelji profesionalnih usluga preopterećeni raznim preprekama i nametima na pošten tržišni posao.

Vjerojatno su neki i mišljenja da bi i trebali biti regulirana profesija kako da se osigura da politolozi rade posao za reforme. Neki bi to hipotetski zagovarali u interesu da nekakva nova komora uzme sebi siguran novac. Neki bi pak povjerovali kako je obvezni komorski standard jedini jamac kvalitete. U svijetu gdje se upravljanje kvalitetom sve više događa na tržištu i kroz dobrovoljne društvene odnose, politolozi su si ipak sami odgovorni kakvi su, pa i kakva je masovna percepcija, premda možda bila i sasvim neutemeljena u činjenicama. Stoga je zadatak svakog politologa, a svakako i mogućnost Fakulteta političkih znanosti, da promovira svoju profesiju i to s naglaskom na specifične vještine koje mogu dati doprinos zajednici. Znamo već te priče kako diploma sama po sebi ne znači mnogo, ako nema znanstvene i praktične nadogradnje, tj. nekog oblika cjeloživotnog učenja. Vrijedi to za sve struke.

Politološki suficit

Činjenica da Hrvatska ima previše diplomiranih „društvenjaka“, a da istovremeno gospodarstvu zaista nedostaju STEM „prirodnjaci“ i inženjeri ne bi nas trebala vodi u krajnost da zaključimo kako nam politolozi (ili pak ekonomisti, pravnici itd.) uopće više ne trebaju jer ih je previše. Ako je previše, onda se višak trebaju smanjiti i prilagoditi potrebi društva, države i gospodarstva. Kad već znamo da politolozi rade posao za reforme, onda su uglavnom višak oni koji to ne rade. U zemlji koja je posrnula baš zbog nedostatka reforme i zakašnjele tranzicije prema tržišnom gospodarstvu, praktična uloga politologa je bitna, umjesto samog broja diplomiranih politologa. Isto vrijedi i za ekonomiste, pravnike, sociologije, filozofe i druge struke. Deficit obrazovnog sustava je slaba praktična iskoristivost svih tih i korisnih znanja koja se steknu na fakultetima. Koliko tek ključnih znanja fakultete uopće nije dotaknulo?

Sigurno je da jedan dio politologa nije pronašao svoje mjesto na tržištu. Vjerojatno jedan dio politologa niti nema jasne ambicije za cjeloživotno učenje (a znamo da diploma nije kraj obrazovanja). Sigurno je da jedan dio politologa predstavlja realni tržišni višak (kao i dio ekonomista, pravnika itd).

To nas vodi prema racionalnom zaključku da upisne kvote na ionako javnim fakultetima treba smanjiti za politologe (kao i za ekonomiste, pravnike i neke druge struke). Bolje je to umjesto da neprecizno vjerujemo da politolozi ne trebaju (uopće). Vrijednost politologa će i dalje ostati upravo u manjem broju koji će isporučiti dovoljnu kvalitetu tamo gdje najviše treba – za reforme. Razvijene slobodne zemlje koriste sve profesije, a tako i politologe.

Specijalizacije

U zemlji gdje se uglavnom zna samo za politiku kao borbu za funkcije i iracionalna prepucavanja, javne politike se studiraju tek kao jedan od smjerova na Fakultetu političkih znanosti. Možda još veći problem je niski stupanj specijalizacije politologa (kao i ekonomista i pravnika). Jednim dijelom je to nasljeđe socijalizma na da svi studenti u velikoj mjeri uče isti set predmeta i znanja, dok je specijalizacija manje bitna ili uopće nebitna. To je inače jedan od deficita hrvatskog obrazovnog sustava u kojem je samo srednjoškolski vjeronauk poznati kao izborni predmet. Na fakultetima postoje izborni predmeti, ali su u manjini slučajeva.

Nova generacija

Unatoč tome, valja istaknuti kako se već razvila generacija moderno orijentiranih i ipak specijaliziranih politologa koji su stručnjaci za ključno područje političke znanosti – npr. javne politike i novi javni menadžment.

Sve važnija su znanja politologa za europske integracije, prije svega integraciju kroz unutarnje tržište Europske unije. Stoga se uz početnu podršku Danske razvio i poseban magisterij europskih studija na Fakultetu političkih znanosti koji razvija sveučilišne specijaliste za europsku ekonomsku integraciju i unutarnje tržište EU, institucionalne i tržišne reforme koje se trebaju provesti u okviru europske ekonomske politike i potrebe za usklađivanjem s harmoniziranim sustavom prava EU.

Udruživanje

Doprinos politologa političkih strankama je bitan kako bi se stvorio sustav kvalitete pri definiranju ideja, stavova i javnih politika, pogotovo kod provedbe. Trenutni mentalni sustav politike nažalost je i dalje ograničavajući za politologe. Stranka nedostaje ideološkog profiliranja sve do tehnički konkretnih prijedloga reformskih mjera. Pogotovo je prisutan deficit zagovaranja ekonomske slobode zbog zakašnjele tranzicije iz socijalizma. Upravo politolozi mogu biti ti posrednici u tranziciji.

Think tankovi

Zato je uloga politologa posebno važna u razvoju civilnog nevladinog sektora. Think tankovi postali su rasadnici znanja i industrije ideja koje stvaraju i prodaju „intelektualni poduzetnici“. Think tankovi su presudan faktor utjecaja u američkoj demokraciji, a sve više i u Europi. Hrvatska politika je uglavnom zarobljena intelektualnom korupcijom, zatvorenošću i deficitima ideja. Stoga nema niti provedbe kvalitetnih rješenja kroz reforme. Uloga politologa u think-tankovima je ponuditi upravo know-how paket rješenja za reforme. Naravno da će uvijek postojati dežurni kritičari koji think tankove vide kao lingvističku i znanstvenu kolonizaciju koja dolazi i anglosaksonskih krugova.

Zadaće

Glavni izazov za jačanje konkurentnost hrvatskog gospodarstva i društva u cjelini je stvaranje jedinstvenog i sinkroniziranog sustava za planiranje i provođenje regulatorne reforme poslovne klime. Trenutno se grade alati i elementi kao pretpostavke takvog sustava, nakon mnogo birokratski motiviranih odgađanja. Ta ključna reforma nužno treba uključiti više vrsta stručnjaka. Politolozi su važni i imaju presudnu koordinativnu ulogu upravo prilikom planiranja, dizajna, odlučivanja o provedbi i evaluaciji samih javnih politika, sve do konkretnih mjera.

Da politolozi rade posao za reforme najbolje pokazuju procjene učinaka propisa, primjena alata i metodologija za mjerenje troškova regulacije za gospodarstvo (Standard Cost Model). To je posao za politologe koji razumiju kako regulacije i odluke javne uprave utječu na korisnike koji plaćaju i očekuju uslugu. Kako bi se taj proces mogao kvalitetno provesti nužno je uspostaviti standarde kvalitete javnog upravljanja kod samih javnih službenika. Tada shvaćamo da je uloga politologa jednako bitna i za reformu javne uprave koja tek očekuje iskazivanje hrabrosti za donošenje odluka koje su politički prioritet, a toj istoj politici toliko odbojne baš zbog rizika od izlaska iz zone udobnosti.

Zadaća politologa je postaviti jasna načela i standarde kvalitete za te toliko željene strukturne reforme. Te reforme su postale uvjet preživljavanja i spašavanja hrvatskog gospodarstva i poreznih obveznika. Obzirom da politolozi rade posao za reforme, zadaća politologa je zagovarati i poticati reforme koje idu upravo u suprotnom smjeru od svih onih koji su iz različitih korumpiranih političkih i birokratskih „razloga“ na bilo koji način kočili tranziciju Hrvatske prema liberalnoj demokraciji, tržišnom gospodarstvu i otvorenom građanskom društvu.

Isporuka

Obzirom da politolozi rade posao za reforme, zadaća politologa je u konačnici isporučiti apstraktne političke ideje kroz provedbu tehnički konkretnih reformskih mjera i odluka. Prije toga, treba uložiti mnogo znanstvenog i intelektualnog truda u kojem se sva ta naizgled suvišna teorijska znanja mogu i trebaju primijeniti u praksi. Dakle, politolozi rade posao za reforme.

Centar za javne politike i ekonomske analize je primjer think tank organizacije koja primjenjuje politološka, ekonomska i pravna znanja kako bi provodio analize javnih politika te programirao idejna i tehnička rješenja za reforme u smjeru povećanja ekonomske slobode. Centar za javne politike i ekonomske analize je primjer kako politolozi rade posao za reforme i to zajedno sa drugim strukama.