Moralna pozadina ekonomske slobode bitna je za dubinsko razumijevanje temelja zapadne civilizacije.
Daniel Hinšt, član Izvršnog odbora Centra za javne politike i ekonomske analize
Članak je izvorno objavljen 4. ožujka 2026. na portalu Ekonomski Lab, u odnosu na koji je ovdje minimalno uređen.
Velimir Šonje je na Labu pisao o 250 godina Bogatstva naroda Adama Smitha i o ekonomskoj teoriji Adama Smitha. ZŠEM i CEA obilježili su 300 godina od rođenja Adama Smitha, moralnog filozofa poznatog i kao Otac kapitalizma. U radovima u okviru Centra za javne politike i ekonomske analize Novi javni menadžment – javne politike za institucionalne reforme[1] i Metodologija mjerenja ekonomske slobode i okvir za javne politike[2] donosimo pregled ovih tema čiji se okvir u praksi ostvaruje kroz transatlantske institucije. Također, CEA prijevod knjige Moralnost kapitalizma donosi novi horizont za gledanje ekonomske slobode.
Konzervativni think tankovi Heritage Foundation i Fraser Institute imaju indekse ekonomske slobode. Na Labu je analiziran ulazak Hrvatske među 40 ekonomski najslobodnijih zemalja svijeta. Sve to može sugerirati da je bit slobode ekonomska. Nasuprot toj često isključivoj i površnoj percepciji, cilj je ove analize prodrijeti u vitalne temelje zapadne civilizacije kako bi se shvatila dublja pozadina ekonomske slobode i transatlantskih odnosa.
Ekonomske slobode kao ljudska prava
Terry Miller i Anthony Kim iz Heritage Foundation ističu kako se ekonomska sloboda temelji na pravu pojedinca da radi, proizvodi, štedi i živi dostojanstveno, bez zastrašivanja. Stoga se ekonomska sloboda ostvaruje u mjeri u kojoj se država suzdržava od ograničenja. Zato je ekonomska sloboda dio ljudske slobode i autonomije u odnosu na državui druge organizirane skupine. Ekonomska sloboda znači prirodno pravo pojedinca da postigne svoje ciljeve i posjeduje vrijednost koju stvara. U zemljama s većom ekonomskom slobodom ljudi uživaju viši standard života. U tom pogledu, ekonomska sloboda je etička i učinkovita alternativa prisilnom kolektivizmu. Dakle, u oštroj je suprotnosti s marksističkom ideologijom koja potiskuje neotuđiva ljudska prava. Stoga se zagovornici slobode moraju suočiti s mračnom ideologijom i propalim modelom socijalizma.[3]
Moralna osnova ekonomske slobode
Važnost moralne osnove ekonomske slobode u članku upravo za Heritage Foundation detaljno objašnjava velečasni Robert A. Sirico s američkog Acton Instituta. Kapitalizam je naziv za ekonomsku komponentu prirodnog poretka slobode, koji znači vlasništvo, jednaka pravila za sve. To je i prilika za davanje u dobrotvorne svrhe, mudro korištenje resursa i razvoj. Kapitalizam znači ekonomsku primjenu načela poštivanja dostojanstva svake osobe. Ipak, oni koji brane slobodno tržište često to čine isključivo iz tehničkih i menadžerskih razloga. Bez pozivanja na moral, „obrana učinkovitosti“ ekonomske slobode štetna je za slobodu. Sve dok institucije privatnog vlasništva, akumulacije kapitala, provedbe ugovora i slobodne razmjene nisu podržane općeprihvaćenim normama, ekonomske slobode ne mogu se održati.
Sirico ističe i kako tržišna aktivnost i akumulacija bogatstva sami po sebi nikome ne predstavljaju opasnost tamo gdje su preferencije i postupci slobodnih ljudi duhovno ukorijenjeni. Društva koja duboko poštuju svetost privatnog vlasništva tradicionalno su njegovala institucije žive kulture, kao što su štedljivost, odgoda zadovoljstva, cjelovite obitelji, društvena suradnja i visoki standardi morala. Mnogo je tih čimbenika utjecalo na pad komunizma i teško je pritom zanemariti ulogu vjere – katoličke, protestantske i židovske.
Stoga Sirico ističe kako moramo ponovno otkriti inherentni odnos ekonomske slobode i moralne vrline. Vjerska tradicija branila je dostojanstvo pojedinca i obitelji kao dobrovoljnog sredstva za potrebe zajednice. Točnije, ideja tržišne slobode razvijena je unutar srednjovjekovne vjerske tradicije i skolastike, što je doprinijelo učenju Tome Akvinskog o prirodnom zakonu. Dakle, vjera nam je dala ideje prirodnog zakona, dostojanstva pojedinca i slobodnog tržišta, koje su temelji ekonomske slobode. Konkretno, kršćanska poruka naglašava ljubav umjesto moći, kao snagu povezivanja zajednice. Vjerski koncept Božjeg stvaranja i ljudskog dostojanstva doprinio je razumijevanju ograničenja političke i društvene moći.[4]
Duša slobode
Acton Institute izdao je knjigu The Soul of Liberty u kojoj odgovore daje Velečasni Sirico. Proturječje između religije i slobode može se razriješiti promišljanjem o autoritetu kao unutarnjem ograničenju s kojim pristajemo, za razliku od moći kao vanjskog ograničenja kojim smo prisiljeni. Nije svaki ekonomski čin koji je slobodno izabran ujedno i moralan, čak i ako nije kazneno djelo. Treba dopustiti slobodu izbora, uz rad na kulturnoj i duhovnoj razini. Prijelaz prema slobodi obilježit će preuzimanje veće odgovornosti za živote pojedinaca te jače oslanjanje na obitelji i vjerske zajednice, dok se država s ograničenom ulogom mora povući iz ekonomske i kulturne dominacije.
Sirico dodaje kako je pojam slobode nastao u židovskoj i kršćanskoj tradiciji, s naglaskom na ljudsku osobu, njezino inherentno dostojanstvo, moralnu legitimnost i nepovredivost privatnog vlasništva. Slobodu nalazimo u Svetom Pismu: u Edenskom vrtu, u zapovijedima o „mojem i tvojem“, svetosti braka i važnosti istine. U kršćanstvu dostojanstvo pojedinca prethodi državi. Pojedinac je važniji, s pravima koja ne smiju biti povrijeđena, čak ni od roditelja. Kršćanstvo je dovelo do ekonomskog poretka s individualnim pravima stvaranja, posjedovanja i ugovaranja. S druge strane, ljevica želi uspostaviti sekularizirano Kraljevstvo Božje na zemlji, a pokušaji s državnim nametanjem vrline iskrivljuju primarno duhovnu evanđeosku vrlinu. Dakle, kršćanska poruka traži oslobođenje od samovoljne moći te svetost ekonomske, političke i kulturne slobode.
Katoličko i protestantsko nasljeđe
Sirico ističe i kako je Toma Akvinski prvi razradio načela tržišne ekonomije. Ograničenja socijalne države, porezi, potreba za privatnim vlasništvom, privatnom inicijativom i stabilnom valutom, poduzetnički poziv, slobodna trgovina i pravo udruživanja pripadaju već katoličkoj tradiciji mišljenja, iako ne toliko u katoličkoj praksi, dok su u protestantskoj tradiciji češće provođeni u praksi, iako ne toliko u teoriji. S druge strane, postoji antropološki problem socijalizma jer negira slobodu, osobnu inicijativu i dostojanstvo osobe. Socijalizam potiče ljude da se vide kao planere koji preoblikuju ljudsku prirodu prema snovima o idealnom društvu, zanemarujući ljudska prava i dostojanstvo.
Prema Siricu, postoje dva oblika kapitalizma. Jedan je ukorijenjen u kršćanskoj etici i samo ograničavanju i odricanju, dok drugi dopušta konzumerizam bez ograničenja. Materijalizam je pogreška u svakom sustavu i ne rješava se političkom promjenom, već duhovnim obraćenjem. Kritika bogatih ljudi u Pismu usmjerena je na materijalistički mentalitet, a ne na određeni dohodovni razred. Bogatstvo nije sredstvo spasenja, ali može služiti napretku kroz ulaganja, milosrđe i filantropiju. Presudno je kako se bogatstvo koristi. Primjerice, u Kristovoj Prispodobi o talentima (Evanđelje po Mateju, Poglavlje 25) sluge umnažaju povjereno bogatstvo i bivaju pohvaljeni zbog stvaranja vrijednosti kroz ulaganja.[5]
Povezanost vjerske i ekonomske slobode
Acton Institute izdao je i knjigu One and Indivisible: The Relationship Between Religious and Economic Freedom čiji je autor Kevin Schmiesing. U knjizi se ističe načelo ograničene uloge vlasti (limited government), koje znači i jasno razgraničenje između religije i politike, kao i između društva i države, u kojemu posljednja treba biti istodobno snažna i minimalna. Takva politička kultura ograničene uloge vlasti donijela je vladavinu prava, građanska prava i institucionalni okvir za ekonomske slobode, s idejom podložnosti državne moći vladavini prava. Moderna socijalna država značajno ograničava ekonomsku slobodu. Alternativa socijalnoj državi je dobrotvorno darivanje kojim se pokazuje evanđeoska ljubav.
Nadalje, Schmiesing navodi kako su ljudska prava neotuđiva, a među njima suBogom dana prava na život, slobodu i potragu za srećom. Temeljna svrha države ograničena je na osiguranje tih temeljnih prava. Prirodno pravo na slobodu savjesti temelji se na kršćanskoj filozofiji. To je pravo neotuđivo i prethodi građanskom društvu, državi, prijateljima i roditeljima. Na taj je način prirodno pravo političko jer je dano od Stvoritelja. Filozofski temelj vjerske i ekonomske slobode počiva na ograničenoj ulozi države i individualnim pravima. Ideje i institucije ekonomske slobode pretežno su nastale na kršćanskom Zapadu. Pritom ekonomska sloboda poštuje tri prava: pravo na vlasništvo, pravo udruživanja i pravo na plodove izuma, a novi oblik bogatstva čine ideje – uvidi, izumi i intelektualni kapital. Pritom ekonomska sloboda ima moralne učinke jer potiče kreativnost, inicijativu i odgovornost.
Relevantnost Biblije
Dodatno, iz Biblije Schmiesingističe vladavinu prava koja proizlazi iz zabrane pristranosti (Knjiga Izlaska 23,3 i Levitski Zakon 19,15) i zakone o naknadi štete za ukradeno ili oštećeno vlasništvo (Knjiga Izlaska, poglavlje 22) . U Prvoj knjizi o Samuelu (12,3) govori se o važnosti vraćanja tuđeg vlasništva, a u Prvoj Knjizi Kraljevima (Poglavlje 21) kažnjavaju se zloupotreba vlasti i krađa. Također, Dekalog pretpostavlja privatno vlasništvo (Knjiga Izlaska 20,15 i 20,17). Schmiesing zaključuje kako se pozitivan biblijski pogled na trgovinu razlikuje se od kultura u kojima je rad smatran nedostojnim.[6]
Ekonomska sloboda usko je vezana i uz pitanje vladavine prava i borbe protiv korupcije. U knjizi The Theory of Corruption, koju je izdao Acton Institute, Osvaldo Schenone i Samuel Gregg navode kako privatno vlasništvo znači uvjerenje ljudima da plodovi njihovog rada pripadaju njima. Vlasništvo zahtijeva okvir za provedbu s jasnim pravilima, vladavina prava znači borbu protiv arbitrarnosti, koruptivnih aktivnosti i uplitanja u tržište.[7]
John Locke – “Otac liberalizma”
John Locke bitan je u kontekstu ideje ograničene uloge države i slobodnog tržišta.[8] Pogotovo ideje o zaštiti prava na život, slobodu i vlasništvo preuzeli su autori američke Deklaracije neovisnosti.[9] U tom kontekstu, američka političko-ekonomska filozofija polazi od Bogom danih jednakih prirodnih prava koja prethode državi, koja služi samo radi zaštite tih neotuđivih prava. U „Dvije rasprave o vladi“ Locke smatra kako država treba samo štititi neovisnost vlasništva, koje uključuje i vlasništvo osobe nad sobom.[10] Locke zagovara takva prirodna prava kao moralna pravila koja se temelje na apsolutnom Božjem Zakonu.[11] Vrlina je u slobodnom slijeđenju tog Zakona kojega se većina ne drži, pa je potrebno imati državu s ograničenom ulogom, kako bi poticala spontani razvoj građanskog društva vrlina i slobodnih odluka, slijedom Bogom danih sposobnosti razuma i rada, potrebnim za upravljanje i korištenje privatnog vlasništva,[12] a po prihvaćanju talenata svake osobe.[13]
Adam Smith – “Otac kapitalizma”
Slično kao i John Locke, moralni filozof Adam Smith vidio je u svojoj knjizi „Bogatstvo naroda“ primarnu ulogu države u zaštiti od nasilja, dok ista nema dužnost nadziranja privatnih osoba. Svatko je na svoj način slobodan tražiti interes te ponuditi svoj rad i kapital, a da pritom ne narušava zakon pravde. Rad stvara bogatstvo svijeta i svaki čovjek ima vlasništvo u svojem radu, a to je vlasništvo nepovredivo i predstavlja temelj svake druge imovine. Pritom podjela rada i specijalizacija donose produktivnost, a nevidljiva ruka tržišta donosi efikasne ishode.[14] U kontekstu 250 godina Bogatstva naroda Adama Smitha, Velimir Šonje ističe kako je Škotsko prosvjetiteljstvo imalo snažan politički i intelektualni utjecaj u zapadnom svijetu.
Hayek i Mises – Austrijska škola
Friedrich von Hayek i Ludwig von Mises u knjizi „O slobodnom tržištu“ ističu moralno nasljeđe u okviru kojega su preživjele samo one vjere koje podržavaju obitelj i vlasništvo, za razliku od „religije“ komunizma usmjerene protiv vjere i vlasništva. Naš prosperitet možemo zahvaliti poštivanju tradicionalnih moralnih načela ili etike, pogotovo obitelji i vlasništva, protiv kojih su usmjereni revolucionarni pokreti našeg vremena. Zamisao da tržište možemo zamijeniti centralnim planiranjem rasprostranjena je intelektualna pogreška. Problem je kako postići poredak za raznovrsne aktivnosti ljudi. Prednost je pojedinca u posjedovanju jedinstvene informacije i specifičnih znanja koja se može korisno upotrijebiti. Stoga i planiranje treba biti decentralizirano i disperzirano na mnogo osoba. Problem je kako proširiti korištenje resursa izvan kontrole jednog uma. Zato konačne odluke trebaju donositi oni koji su upoznati s konkretnim prilikama. Podjela i decentralizacija moći su neophodni za smanjivanje apsolutne moći. Odvojenost ekonomskih i političkih ciljeva jamstvo je individualnih sloboda.[15]
Zaključno
U radovima ekonomskog liberalizma mogu se pronalaziti temelji konzervatizma. Ako se postavlja pitanje o razvojnom učenju ekonomske slobode može poslužiti primjer Češke.
Visoki porezi, regulacije, ograničenja zapošljavanja, radnog vremena i drugih segmenata poslovanja, inflacija, carinske i ne-carinske obveze, korupcija, nepravednost sudova, nepouzdanost policije, nepoštivanje vlasničkih prava i poteškoće s provedbom ugovora, kao elementi metodologije mjerenja ekonomske slobode, smanjuju praktične prilike za produktivan rad. Naime, javne politike mogu stvarati određenu razinu tereta na vlasništvo i kapital, čime se ometa proces stvaranja vrijednosti.
U kontekstu uvjerenja u neotuđiva i Bogom dana prirodna prava, nitko od ljudi nema pravo uskraćivati život, slobodu i traganje za srećom, već je pravo na privatno vlasništvo pretpostavka stvaranja i služenja drugima. Za to su bitne jednake prilike svima kako bi koristili i ulagali svoje talente. Dakle, o tome ovise i političko-ekonomski sustavi sposobni za zadržavanje i privlačenje talenata.
Umjesto da se u okviru „globalnih institucija“ i globalizacije sustavno radi na tome, diljem svijeta ekonomske slobode nailaze na duboko ukorijenjene dezinformacije protiv kapitalizma. Uz to, primjerice ESG predstavlja ideološki rizikza tradicionalni koncept ekonomske slobode.
Također, svjedočimo rastućim globalnim rizicima i njihovim isprepletenostima sa sustavima donošenja odluka. Sve nas to vodi prema potrebi za strukturiranim i integriranim shvaćanjem ljudske kulture i vrijednosti, na što potiče i model Enterprise Risk Management(ERM).
U konačnici, važno je shvatiti i geografiju ekonomske slobode.
[1] https://hrcak.srce.hr/266914
[2] https://hrcak.srce.hr/257707
[3] https://www.heritage.org/economic-and-property-rights/report/economic-freedom-the-linchpin-indivisible-human-rights
[4] https://www.heritage.org/political-process/report/the-moral-basis-economic-liberty
[5] https://www.cea-policy.hr/the-soul-of-liberty/
[6] https://www.cea-policy.hr/religious-and-economic-freedom/
[7] https://shop.acton.org/products/a-theory-of-corruption
[8] https://www.johnlocke.org/about/
[9] https://www.cea-policy.hr/ideje-u-pozadini-deklaracije-o-neovisnosti/
[10] https://www.johnlocke.org/about/who-was-john-locke/
[11] https://plato.stanford.edu/entries/locke-moral/
[12] https://theimaginativeconservative.org/2023/08/john-locke-harmony-liberty-virtue-donald-devine.html
[13] https://people.bu.edu/wwildman/bce/mwt_themes_440_locke.htm
[14] https://www.cea-policy.hr/adam-smith-300/
[15] https://www.cea-policy.hr/saznajmo-kljucne-klasicne-misli-o-slobodnom-trzistu/
